Konac djelo krasi! Sjajnom završnicom jesenjeg dijela takmičenja u Meridianbet Prvoj crnogorskoj fudbalskoj ligi, Bokelj je od lovca postao lovina - barem tako izgleda pogled na donji dio tabele prvoligaškog karavana. “Otpisani” Kotorani su posljednjih pet utakmica šampionata završili bez poraza i u pripreme za fudbalsko proljeće kreću sa četiri boda iznad crte koja odvaja klub koji se direktno seli u niži rang.
Trener Vladimir Svićević počeo je pripreme sa 24 fudbalera, istim brojem sa kojim je i završio jesenji dio, ali i znatnim promjenama u ekipi.
- Uspjeli smo da formiramo ekipu do početka priprema i postoji mogućnost dovođenja još jednog igrača, ali u slučaju da dođe do iznenadnog odlaska ili povrede. Imam samo jednu želju tokom prirpema, a to je da nas zaobiđu povrede. Smatram da će novi igrači - u napadu Bogdan Stamenković, bonus u veznom redu Bakir Nurković, te na golu Dragan Ćetković, donijeti ekipi novu energiju. Od preuzimanja kormila Kotorana imali smo dva velika problema, povrede i nedostatak ‘bonus’ igrača ispod 21 godine. Sada smo to riješili, pošto je Nurković pozajmljen od Sarajeva crnogorski državljanin, a oporavio nam se Kristijan Radunović. Jači smo i za štopera Bogdana Raša, nakon osam mjeseci oporavka od teške povrede. Ne znam šta će uraditi prvoligaška konkurencija oko pojačanja, ali u odnosu na kvalitet ekipa iz prvog dijela sezone, smatram da smo konkurentan tim - kazao je 36-godišnji trener Bokelja.
Savićević je 10. septembra prihvatio izazov, “uzeo vruć krompir” da prvo prvoligaško trenersko iskustvo stiče u ekipi sa svega tri boda nakon 5. kola. Ipak, nije se uplašio izazova...
- Povrede u ekipi bile su jedini kamen spoticanja, a uprava mi je nametnula samo da zona baraža za proljećni dio ne bude dalje od sedam bodova. Mi smo već u jesenjem dijelu dohvatili zonu baraža, imamo četiri boda prednosti u odbrani statusa prvoligaša koji je cilj kluba u sezoni. No, to nije i moj cilj! Male ciljeve ne treba ni postavljati i svaka mi je naredna utakmica prilika da se moja ekipa nadigrava, pobjeđuje i vidjećemo gdje će nas to odvesti. U svakom slučaju, najponosniji sam na podatak da na posljednja četiri gostovanja nismo primili ni gol. I to protiv Jedinstva (0:0), Budućnosti (0:1), Mornara (0:0) i Petrovca (0:0) - naglasio je Savićević.
Ti rezultati, uz izboren baraž za Prvu ligu s Lovćenom dok je predvodio Cetinjane, donijeli su Vladimiru Savićeviću nominaciju za trenera godine.
- Ponosan sam na treću nagradu u izboru, za mene posebno važnu jer sam drugi najmlađi trener sa pro licencom na prostoru bivše Jugoslavije. Naravno, prva nagrada je sasvim zasluženo dodijeljena Miodragu Džudoviću iz Jezera. Sada priznanje treba i opravdati.
Bokelj će cijeli period priprema provesti u svom gradu, gdje ima sve uslove.
- Došao sam u stabilan klub jasne strategije razvoja, održivim biznis planom u sticanju sopstvenih prihoda. Planiran je novi stadion, podloga, restoran, apartmani i poslovni prostori od kojih klub treba da prihoduje. Igrači su zadovoljni, svi se dogovori maksimalno poštuju i Boka ima svijetlu fudbalsku budućnost - smatra Savićević.
On je cijelog života u fudbalu, nakon Internacionala i Lovćena, sada je i kao trener dosegao do kluba domaće elite. Ima i igračko iskustvo, prvoligaško, ali i evropsko - igrao je u Mladosti (OFK Titograd), te Iskri, Dečiću i Komu.
- Za Kom zbog povrede nisam ni zaigrao, ali Mladost (OFK Titograd) je moj klub. Proveo sam skoro deceniju u njemu, a najradosniji momenat bila mi je eliminacija Videotona, ali i Senice u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Videoton je u tom vremenu imao zaista basnoslovno izdašan budžet, a uspjeli smo senzacionalno da ih izbacimo - zaključio je Savićević.
Pod Vrmac iz Milanela
Vladimir Savićević je prohodao u Milanelu, koji ne zaboravlja svoju ikonu, Dejana Genija Savićevića.
Vladimir, ali i njegov prvi saradnik Ivan Tatar, nisu imali ni dana odmora i sa stažiranja u Milanelu došli su direktno na prozivku 12. januara pod Vrmac.
- Obojica smo u postupku dobijanja Uefine pro licence i stažirali smo u Milanu kod Masimilijana Alegrija. Ivan kao polaznik crnogorske, a ja Trenerske škole Bosne i Hercegovine. Bilo je to osam dana sveobuhvatne obuka, sa utakmicom protiv Đenove, rada sa prvim timom, ali i mlađim kategorijama italijanskog velikana. Izuzetno zahtjevno i dugačije od svega što sam prije doživljavao u tom klubu, čiji sam veliki navijač - kaže Savićević.
Zašto licencu pod okriljem FSBiH, a ne matičnog?
- S obzirom na to da iza sebe imam 11 godina velikog rada i napornog učenja za trenera, zaista mi nije trebalo ono: ‘lako je njemu, kad mu je otac...’ A nimalo nije bilo, niti je sada lako. Ovo je posao koji traži cjelodnevni i kompleksan angažman, stalna učenja i usavršavanja, a nakon šest od osam blokova obuke Uefe, sljedovala me je uslovna - pro licenca Uefe na godinu. E, u toj sam godini uspio da stignem do stažiranja u renomiranom klubu, a diplomski kao posljednji blok ću braniti najkasnije u maju. Biću sa 36 godina drugi najmlađi vlasnik pro licence na prostoru bivše Jugoslavije. Komšijski Savez BiH bio je pun pogodak, drugačije je i upoznao sam njihove ljude fudbala, razmjenjivali smo ideje, poglede na ovaj posao. I drago mi je što je Tatar i stažiranje prošao sa mnom, pošto smo bili tandem u Lovćenu, Internacionalu i sada u Bokelju. U stručnom štabu su nam i Peđa Kašćelan i trener golmana Nikola Ševaljević, dok je Miloš Popović u međuvremenu pojačao stručni štab Čukaričkog - istakao je Savićević.
Bonus video:
