Neobične reakcije tokom i poslije utakmice, govor tijela koji je sve samo ne pobjednički, sarkazam na pres konferencijama, skromna izdanja i rezultati - to je postala svakodnevica Pepa Gvardiole i Mančester sitija. Analiza engleskih tabloida govori - sve su to jasni signali da Katalonac polako ulazi u finiš slavne misije na klupi kluba sa “Etihada”.
Remi sa Totenhemom u nedjelju od 2:0 i potpune kontrole do situacije u kojoj “građani” mogu da izgube, samo je jedan u nizu mečeva koji potvrđuje da ovaj Siti nema stabilnost i mirnoću da privede kraju dobijenu utakmicu. I to ide na dušu Gvardioli, koji dobija ono što traži u prelaznim rokovima - u ovom je doveo Marka Geija na poziciju štopera i napadača Antoana Semenja, ali nije uspio da sklopi mašineriju kakvu želi.
Gvardiola je ove sezone više puta zaćutao na pitanje o tome kada ide iz Sitija, ali posljednjih sedmica je izgleda i čelnicima kluba jasno je da su u pitanju mjeseci kad će se okončati Pepova era - tačno 10 godina od kada je stigao u plavi dio Mančestera i počeo da piše istoriju.
- Jednog dana ću sigurno poći, neću ovdje biti još 15 godina - rekao je nedavno Gvardiola.
Postavlja se pitanje u tamošnjim tabloidima da li Siti i Gvardiola, uprkos nekim promjenama u igračkom kadru posljednjih godina, i dalje imaju istu glad koja ih je sezonama činila najboljom ekipom ne samo u Engleskoj već i u Evropi. Jer, od kada je Siti osvojio Ligu šampiona - u junu 2023. pobjedom u finalu nad Interom - to više nije isti tim. I prirodno je na kraju krajeva, ali problem je u tome što Gvardiola nije uspio da ga osvježi, iako su dolazila pojačanja za koja se vjerovalo da mogu da unesu svježu krv nakon odlaska Kevina de Brujnea, Rijada Mareza, Hulijana Alvaresa...
Ako je Pep zaista na samom kraju mandata, ko će ga naslijediti i preuzei nezahvalnu ulogu da Siti ostavi u vrhu? Prije dvadesetak dana se pisalo o tome da je poslu najbliži Enco Mareska, koji je nedavno napustio Čelsi, a sada se piše o još dvojici ozbiljnih kandidata. To su Sesk Fabregas i Ćabi Alonso.
Svu trojicu karakteriše to što su bili vezni igrači, da su mladi treneri. Mareska je sarađivao sa Gvardiolom u Sitiju, onda je uveo Lester u Premijer ligu prije nego je “zagrizao” krupan zalogaj dolaskom u Čelsi.
Alonso se već na neki način dokazao u Bajeru iz Leverkuzena, onda je osjetio šta znači kada trener proba da nametne aurotitet velikim zvijezdama, dok Fabregas u Komu potvrđuje da je možda i najtalentovaniji mladi stručnjak na Starom kontinentu.
Ako neko od njih na kraju i pristane da dođe na “Etihad”, ili se pojavi neko novo ime - jasno je da ga čeka đavolski težak posao da počne novi ciklus poslije Gvardiole. Jer, Siti je i dalje - Gvardiolin, i biće tako još neko vrijeme.
Bonus video:
