Sve bih ponovo - bio je naslov nedavnog, prvog u serijalu intervjua "Vijesti" sa legendama Budućnosti - sa Vojom Gardaševićem.
Naslov, naravno, nije bio "slučajan".
Osam decenija je u fudbalu i kaže - Sve bih ponovo!
Osam decenija je smjestio, ukoričio, u blizu 200 stranica, a na promociji knjige, njegovog životnog djela, sala Narodne biblioteke "Radosav Ljumović" bila je pretijesna da primi sve koji su željeli, i kojima je jednostavno pripadalo da budu tu.
A bile su tu i najveće legende crnogorskog fudbala: Dejan Savićević, Ante Miročević, i ne samo oni...
Iznad njih, za govornicom, čovjek koji je prošao sve - od titogradskih kaldrma, odrastajući u ratnim strahotama, preko toga da bude dio prve velike generacije Budućnosti, koja je 1965. igrala finale Kupa Maršala Tita, epizode u Sutjesci, igračkih dana u Holandiji, ali i bujnih, nezaobilaznih trenerskih iskušenja - u Aziji, Africi, na Bliskom istoku: u Iraku, Kuvajtu, Jordanu, Keniji, Sejšelima...
"Fudbalu sam dao srce, fudbal mi je dao život. A mož životni san je ostvaren. I da mogu da biram - sve bih ponovo", kazao je Gardašević, uz salve aplauza.
"Sve bih ponovo - govori čovjek koji je sve dao", kazao je otvarajući veče novinar i publicista Branko Krivokapić, koji je pomogao Voju u pisanju živopisnog djela.
"„Postoje ljudi koji igraju fudbal, oni kojima je poziv, profesija ili zanat, ali postoje i oni koji ga žive. Okupili smo se da bi se naklonili čovjeku koji u devetoj deceniji živi fudbal. Da govorimo o snovima dječaka sa titogradskog makadama, koji je krenuo na veliki put. Nerijetko praznih džepova, ali pune duše", kazao je Krivokapić, opisujući djelo kao "istoriju jedne strasti".
Urednik sportske redakcije Televizije Vijesti Aleksandar Radović kazao je da ovo nije samo priča o vezi između Voja Gardaševića i najljepše igre.
"To je priča o jednom vremenu, o Podgorici kakva je nekada bila, o odrastanju, o porodici, a zatim i priča o, rekao bih, hrabrosti da se krene na put u nepoznato u potrazi za novim izazovima, po čemu je Vojo Gardašević, čini mi se jedinstven".
"Na početku knjige upoznajemo dječaka koji odrasta u teškom vremenu, u vrijeme rata, pa u gradu koji se tek oporavljao od rata, uz dirljivu i tužnu priču o porodici i ratnim tragedijama koje su je zadesile. Iako kratak, taj dio je važan, jer pokazuje koliko su životne okolnosti oblikovale njegov karakter", kazao je Radović, navodeći da Voja, više od svega, opisuju njegovi nadimci.
"Britva, zbog načina na koji je igrao fudbal - oštro, precizno, bez kalkulacija. I Peča - tako autentično podgorički, takva riječ se ne opisuje. I teško je opisati".
"O njemu, njegovim uspjesima i fudbalskim stavovima pisao je i Vorld soker, najpoznatiji i najbolji fudbalski magazin na svijetu - u kome je dobio novi, treći nadimak - Kralj Sunca. A između Britve, pa Peče do Kralja Sunca, Vojo Gardašević priča priču o uspjesima, ali i o razočaranjima, o trenucima kada je morao da ode, da bi se zadržao svoj stav i svoj obraz", istakao je Radović.
Vojova kćerka, Aleksandra-Saša, govorila je emotivno, u ime porodice.
"Provela sam uz tatu bajkovito djetinjstvo, a i dalje živim sve tatine trijumfe - čujem pune stadione, glasove koji skandiraju njegovo ime".
Veličanstveno veče, prepuno emocija i fudblskih strasti i sjećanja.
Na promociji je govorilo i fudbalski analitičar i publicista iz Iraka, dr Kadim Alibad, koji je doputovao u Podgoricu specijalno za ovu priliku.
„Pratio sam njegov rad veoma blisko, posebno tokom boravka u Iraku i Jordanu. U pitanje je trener koji je potencirao disciplinu, imao jasnu viziju i prepoznatljiv stil igre, strogu i strukturisanu metodologiju. I neopisivo koliko je i dalje popularan među navijačima i građanima, ljudi i dalje pričaju na najljepši način o njemu i sa velikim poštovanjem“, rekao je Alabadi.
"Za ovo se živi", kazao je Vojo Gardašević na kraju, uz posebnu zahvalnost svojoj životnoj saputnici, supruzi Kaći.
"Uz njenu ljubav i podršku sve je bilo moguće".
Ispred Fudbalskog kluba Budućnost Voju Gradašević je uramljen dres sa brojem tri poklonio njegov imenjak, Vojo Pejović.
Bonus video:
