Očekivanja u fudbalu često odvedu u pogrešnom smjeru. Najave budu velike, analiza detaljna, a na kraju utakmica ne donese ono što se očekivalo. Ipak, u duelu Pari Sen Žermena i Bajerna u polufinalu Lige šampiona nije bio takav slučaj.
Očekivao se spektakl - i bio je spektal. Očekivanja su bila velika - akteri na terenu ponudili su još više.
Umjesto opreznijeg pristupa, s obzirom na ogromnu važnost meča, ali i činjenice da za samo sedmicu slijedi revanš, oba tima su igrala otvorenog garda - onako kako igraju uvijek, bez obzira na ime rivala, bez obzira na ime stadiona, bez obzira na rezultat. Kada se sudare dva tima koja ne odustaju od svog identiteta, dvije slične trenerske filozofije, desi se i to - devet golova i rekord polufinala elitnog evropskog takmičenja.
Ekipa Luisa Enrikea, aktuelni prvak Evrope, nikada ne pravi kompromise sa stilom igre. Najava španskog trenera govori da će tako biti u revanšu, a zar može drugačije?
“Nakratko sam razgovarao sa svojim stručnim štabom. Mislimo da će nam u Minhenu trebati minimum tri gola kako bismo prošli u finale”, istakao je Enrike.
Ta rečenica jasno pokazuje način razmišljanja - napad kao osnov svega. Čak i kada je njegov tim imao prednost, nije bilo povlačenja. Još manje kada je gubio, ili kada je bilo 1:1, 2:2...
Igra je ostala direktna, sa brzim prenosom lopte i stalnim pritiskom na protivnika. Nije riječ o dugom posjedu i kontroli tempa, već o stalnoj namjeri da se dođe do gola što jednostavnije, što okomitije.
U takvom sistemu posebno mjesto zauzima Hviča Kvarachelija. Njegova igra ne djeluje komplikovano, ali kažu da je jednostavnost najteža u fudbalu. Velemajstor iz Gruzije kreće se racionalno, dobro procjenjuje situacije i rijetko donosi pogrešne odluke. Pomaže i u defanzivi - što je kvalitet koji posebno cijene treneri.
10+5
kombinacija je golova i asistencija Hviče Kvarachelije u Ligi šampiona ove sezone. Dembele je prošle godine dobio Zlatnu loptu “Frans fudbala” sa osam golova i šest asistencija u elitnom evropskom takmičenju
Njegov dribling nije tu da bi bio atraktivan, već da bi stvorio višak - kada je tako, dobije se i jedno i drugo. U završnici je miran i precizan, a u organizaciji napada zna kada treba da ubrza, a kada da stane. U pitanju je igrač koji kontroliše ritam, ali nije jedini.
Zanimljivo je da tokom većeg dijela sezone nije bio u centru pažnje kroz brojke, ali u najvažnijim utakmicama njegov uticaj postaje očigledan.
Podatak da je Kvarachelija ove sezona po broju golova i asistencija u Ligi šampiona (10 + 5) već prevazišao prošlogodišnji Usmana Dembelea (8 + 6), a ostala mu je još jedna, možda dvije utakmica.
Za tih osam golova i šest asistencija u LŠ Francuz je prošle godine osvojio Zlatnu loptu Frans fudbala kao najveće individualno priznanje u svijetu sporta, ne samo fudbala, što jasno kandiduje Kvaracheliju za isto dostignuće ako se “sveci” 30. maja u Budimpešti opet popnu na svjetski tron.
Nekadašnjem asu Napolija zadatak je dodatno otežan, jer je ovo mundijalska godina, a njegove Gruzije tamo nema. Hviča će, ipak, pokušati da pomjeri granice i postane tek drugi fudbaler u istoriji koji je osvojio Zlatnu loptu a da te godine nije učestvovao na Svjetskom prvenstvu.
Jedini kojem je to uspjelo je legendarni Englez Kevin Kigen - podigao je Zlatnu loptu 1978, u godini kada Gordi Albion nije igrao na Mundijalu u Argentini.
Kvarachelija je obilježio većinu utakmica Pari Sen Žermena ovog proljeća, ali utorak veče nije bio jedini - imao je uz sebe Dembelea, Duea, Neveša, Vitinju... A za onakav meč bilo je potrebno još virtuoza, i na drugoj strani terena.
Bajern Minhen je takođe pokazao zašto ima reputaciju ekipe koja nikada ne odustaje od svog identiteta. Tim Vensana Kompanija igra sa jasnom idejom - visoki pritisak i stalna ofanziva.
“U fudbalu protiv vrhunskih igrača postoje samo dva puta. Ili ideš ‘full attack’ ili se potpuno povučeš. Uvijek biram ovo prvo”, govorio je Kompani.
Njegova ekipa igrala je tako i kada je vodila 1:0, i kada je gubila 5:2.
Hari Kejn je još jednom pokazao da na njega Bajern uvijek može da se osloni. Njegova igra takođe odiše jednostavnošću - dobra pozicioniranje, pravovremena reakcija i moćan udarac.
Veliki utisak ostavio je i Majkl Olise, koji je kroz individualne poteze unosio dodatnu dinamiku u napad. Njegova sposobnost da zadrži loptu i riješi situaciju jedan na jedan davala je širinu i raznovrsnost Bajernovim akcijama. Uz njega, Luis Dijaz je unosio energiju i stalno prijetio kroz kretanje bez lopte.
Ovakva sinergija - fudbalskih stlova, stvorila su meč koji će se dugo pamtiti.
Zato revanš u Minhenu ne nosi samo borbu za finale, već i očekivanje da se ponovi nivo igre koji je već viđen. Nakon ovakve prve utakmice, jasno je da se ništa neće rješavati oprezom.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
