Miročević: Lazar Radović je prva naša legenda; Petrović: Majstor i džentlmen

Odlazak Lazara Radovića veliki je gubitak za fudbalsku zajednicu, za Budućnost i Crnu Goru, smatra Ante Miročević.

Lazo Radović, “džentlmen u kopačkama”, legenda poslijeratne Budućnosti, dio Partizanovih beba s kojima je 1966. igrao finale Kupa evropskih šampiona, kasnije i vezista velikog PSV Ajndhovena, preminuo je juče u 89. godini.

- Ne sjećam ga se kao igrača, naravno, ali kada sam došao u PSV, najveće legende kluba su mi pričale o njemu. Trebalo je to čuti i uvjeriti se kakav je bio fudbaler - kaže Željko Petrović, drugi Crnogorac, prvi poslije Radovića, koji je 90-ih godina prošlog vijeka nosio dres slavnih “filipsovaca”.

Radović je rođen 1937, a imao je samo 16 godina kada je debitovao za prvi tim Budućnosti, 1953. Plavi dres nosio je do 1957. godine - zahvatio je dvije drugoligaške i dvije prvoligaške sezone, profilisao se u jednog od najboljih veznih igrača u nekadašnjoj državi.

- Radović je bio jedna od prvih legendi crnogorskog fudbala - prisjeća se Ante Miročević.

I on, i Željko Petrović, u velikoj anketi “Vijesti” krajem prošle godine, povodom 100-godišnice kluba, uvrstili su Lazara Radovića u idealnu postavu Budućnosti svih vremena.

- Kroz priče i druženja puno sam znao o njemu. Rano je napustio nekadašnji Titograd, preselio se u Partizan, tada veliki Partizan, ali sam imao sreću da se puno družim s njim kasnije dok sam bio šef stručnog štaba Budućnosti. Njegova sestra je živjela u mojoj zgradi, bili smo komšije, dolazio je često. Njegovi su živjeli u Staroj varoši, kod Sahat kule - prisjeća se Miročević.

- U svakom klubu je ostavio veliki trag. U Budućnosti, Partizanu, nakon kojeg je kratko bio u Grčkoj, a onda u PSV-u, gdje je završio karijeru. Bio je sjajan fudbaler, ali i, ono što posebno pamtim iz priča, veliki profesionalac. Postavio je čak i standarde, bio je preteča onoga što su fudbal, i fudbaleri, postali u kasnijem periodu - napominje Tonko.

Bio je sjajan fudbaler, ali i, ono što posebno pamtim iz priča, veliki profesionalac. Postavio je čak i standarde, bio je preteča onoga što su fudbal, i fudbaleri, postali u kasnijem periodu, kaže za Lazara Radovića Ante Tonko Miročević

Za Budućnost je Lazar Radović odigrao 71 utakmicu i postigao 29 golova.

Bio je i reprezentativac velike Jugoslavije, za koju je odigrao sedam mečeva, a bio je i dio jugoslovenskog olimpijskog tima na Igrama 1964. u Tokiju.

- U ono vrijeme biti reprezentativac Jugoslavije, igrati Olimpijske igre, to je bila nevjerovatna stvar. Mlađi teško mogu da shvate kakav je to bio poduhvat - ističe Željko Petrović.

Do Ajndhovena je Lazo Radović morao malom zaobilaznicom, preko manjeg kluba Kserkses iz Roterdama, a činjenica da se na taj način izborio za dres “filipsovaca”, za koje je odigrao preko 120 utakmica - prvo kao vezista, a kasnije i kao defanzivac - govori o tome kakav je bio igrač.

- Imao sam privilegiju da se družimo dok sam igrao za PSV, on je nakon igračke karijere dugo radio za Filips. Družili smo se u Podgorici, kad god sam dolazio. Nije lako istovremeno biti legenda i gospodin, a Lazo je bio baš to - uvijek lijepo obučen, džentlmenskih manira - zaključuje Željko Petrović.

Radović je nakon igračke karijere radio i kao novinar Radio Titograda, imao je i funkcije u Fudbalskom savezu Jugoslavije i u Partizanu.

Od Radovića se juče, osim Budućnosti, oprostio i Fudbalski savez Crne Gore.

Lazar Radović biće sahranjen u subotu 22. avgusta u 14 časova na groblju Čepurci u Podgorici.