Golovi u Seriji A i Kupu, atraktivne asistencije - bilo je jasno odmah da je Vasilije Adžić u Sasuolu pronašao ono što mu je bilo potrebno da pokaže talenat. Ipak, gol protiv velikana, i to svog Juventusa posebno je odjeknuo.
Crnogorski fudbaler u sudijskoj nadoknadi srušio je klub koji ga je ovog ljeta poslao na pozajmicu u Emilija-Romanju (3:2), pa je posljednjih dana bio u centru pažnje u Italiji, a stigao je i veliki intervju za čuvenu "Gazetu delo sport".
Da krenemo od datuma - 13. septembar, gol protiv Juventusa. Tačno godinu ranije gol protiv Intera u dresu Juventusa, počela je "Gazeta".
- Vratimo se sedam dana unazad. Mnogo sam čekao ovu utakmicu. Bila mi je opsesija, razmišljao sam o njoj svakog dana. Jedva sam čekao da je odigram kako bih pokazao kvalitete protiv jednog od najvećih klubova. Onda, kada sam vidio da je 13. septembar, pomislio sam na tu nevjerovatnu slučajnost. Osjećao sam da se nešto sprema… Ideja o golu mi je bila u glavi. Da, razmišljao sam o tome, gotovo kao da sam ga osjećao - rekao je Adžić.
Kakvi su utisci kada su se slegle emocije?
- Isti kao oni koje sam imao u tom trenutku. Teško ih je objasniti. Još mi je sve čudno. Sa njima sam dvije godine igrao. Uvijek pokušavam da dam maksimum, bez obzira na to ko mi je protivnik. A onda, eto… Bilo je nešto posebno. Gol sam pogledao bezbroj puta, a noć praktično nisam spavao. Generalno se malo spava kada se igra uveče. Ovoga puta tome dodajte adrenalin, emocije, snažne osjećaje: gotovo neprospavana noć.
Je li bilo poruka?
- Mnogo njih. U meni ostaju one od moje porodice, koja je uvijek na prvom mjestu. Ali zaista sam dobio mnogo čestitki: od saigrača i mnogih prijatelja koje još imam u Juventusu.
Da li vam je Juventusov trener Lućano Spaleti nešto rekao?
- Sreli smo se prije utakmice. Nakon što se pozdravio sa Albertom Akvilanijem, došao je do mene na klupi, ja sam mu prišao i čestitao mi je na tome kako sam počeo sezonu. Taj gest mi je mnogo značio i zato mu zahvaljujem.
Spaleti je poslije utakmice rekao je Vasiliju potrebno da igra i da će budućnosti imati velike prilike. U smislu - biće igrač za Juventus.
- Najvažnije je da igram u kontinuitetu, a u Sasuolu sam pronašao pravu situaciju za to i zato sam presrećan. Osjećam povjerenje svih i onda ćemo vidjeti šta će se dogoditi u budućnosti. Svakog dana dajem maksimum. Možda sam u Juventusu mogao da igram malo više ili sam se barem tome nadao. Možda sam to i zasluživao, ali to nisu odluke koje zavise od mene, tako da je sve u redu. U Juventusu sam odigrao nekoliko dobrih utakmica, a put kojim idem, odnosno odluka da dođem u Sasuolo kako bih imao više prostora i tako mogao da pokažem svoju vrijednost, bila je najrazumniji izbor. Sada namjeravam da dam sve od sebe za ovaj klub.
Koji je mladim igračima uvijek širom otvarao vrata...
- Sa 20 godina neophodno je da osjećaš povjerenje ljudi oko sebe. Klub, trener, saigrači: svi čine da se osjećam kao važan igrač.
Dakle, bilo je lako izabrati Sasuolo.
- Željeli su me još u januaru. Onda su me pratili i tokom ljeta. Jedan detalj je napravio razliku: direktor Palmijeri je došao u Torino da razgovara sa mnom i organizuje video-poziv sa trenerom Akvilanijem, koji mi je veoma jasno objasnio svoj projekat i ulogu koju bih imao. U tom trenutku izbor je bio lak. Moram da kažem da me je Palmijerijev gest impresionirao, to ne radi svako.
Otkrili ste da ste informacije tražili i od saigrača.
- Da. Od Manuela Lokatelija, koji je igrao u Sasuolu. Govorio mi je sve najbolje o klubu i ambijentu, idealnom za napredak. A onda i od Tarika Muharemovića (štoper Lidsa, ranije Sasuola). Kada sam došao u Juventus, zajedno smo odradili pripreme sa prvim timom i mjesec smo bili cimeri. On je moj veliki prijatelj i o Sasuolu mi je rekao: "Idi, nećeš pogriješiti".
Kad smo već kod Juventusa. Imali ste i Tijaga Motu i Igora Tudora kao trenere.
- Stigao sam kada je trener bio Mota, koji me je testirao na pripremama, a potom me zadržao uz prvi tim. U Tudorovom mandatu igrao sam malo više: uveo me je u startnu postavu i sa njim sam postigao prvi gol. Obojica su mi pomogla da napredujem.
Šta vas je kod Akvilanija najviše privuklo?
- Njegov mentalitet, to što uvijek želi da igramo loptom i činjenica da mi je od prvog trenutka, na djelu, pokazao povjerenje. Sviđa mi se jer mnogo radi sa mladim igračima, zna da ih razvija, što pokazuje i njegova trenerska karijera.
A koja je vaša pozicija?
- Ja sam osmica ili desetka. Prije svega ofanzivni vezni, tu se najbolje osjećam, ali kako kaže Akvilani, hrabrost određuje poziciju.
S kim ste se najviše zbližili?
- Sa Arijanetom Murićem i Nemanjom Matićem, između ostalog i zato što govorimo istim jezikom. Nemanja mi je oslonac, veliki čovjek. Stalno mi daje savjete, na terenu i van njega. Detalji, čak i sitni, koji me obogaćuju. On je primjer i stariji brat, a uz to i izvanredan igrač. Osvojio je tri Premijer lige i igrao na veoma visokom nivou.
A Domeniko Berardi, legenda Sasuola?
- Prema njemu osjećam divljenje i poštovanje. Postigao je više od 130 golova u Seriji A, osvojio Evropsko prvenstvo, a onda je uvijek igrao samo za ovaj klub. Svi su ga željeli, ali je ostao ovdje. Od njega se može samo učiti.
Postoji još jedan datum urezan u vašoj glavi.
- Istina. 22. avgust 2022. Prva utakmica za Budućnost. Gol sa 40 metara. Imao sam 16 godina. Tu je sve počelo.
Kako je rođena ljubav prema lopti?
- Kao dijete, gledajući Lionela Mesija. On je taj zbog kojeg sam zavolio fudbal. Moja porodica me je uvijek podržavala na tom putu i nije mi uskraćivala ništa. Kada sam debitovao za Juventus protiv Lacija, moji roditelji su bili na tribinama i plakali od sreće. Tada sam shvatio da sam ostvario svoj san.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
