Svaka čast momci, a za sve drugo - na vakat smo

Tako je malo potrebno da se percepcija promijeni i da fudbalska reprezentacija Crne Gore ponovo pobudi najljepše sportske strasti - osjećaj ponosa, pripadnosti, zajedništva i, na kraju, one čiste sreće.

Namjerno - tako malo, jer dvije pobjede u nizu, nad selekcijama koje su po rangu, a i kvalitetu, ipak ispod naše, nisu ni korak ka onome čemu se teži. .

Tako malo - jer euforija i prevelika očekivanja, tako svojstvena ovom prostoru, često su se u prošlosti pretvarala u još veća razočaranja.

To što navijači, nakon pobjeda nad Kiprom i Jermenijom, traže i žele potpuno je prirodno. Letargija u odnosu između njih i nacionalnog tima bio bi, i a bio je ne tako davno, najveći poraz. Međusobno poštovanje, podrška jednih i želja za podrškom drugih najveća je sportska pobjeda.

Sjetite se scene nakon najbolnijeg poraza u istoriji našeg fudbala (i sporta) i horskog pjevanja punog stadiona, suza u očima i na obrazima igrača i navijača na stihove “Ne tuguj noćas....” - bio je to najljepši trenutak i ljubavi i tuge ikad viđen na crnogorskom tlu.

Onaj transparent pred duel sa Kipranima - Vakat je - lijepa je i snažna poruka povjerenja u tim, ali opasna ako se uvuče tamo gdje ne smije. U svlačionicu, na treninge, na teren...

U ovom trenutku apsolutni je prioritet da nacionalni tim na talasima dvije pobjede nastavi da raste i zadrži ritam zajedničkog veslanja, kako je to opisao Mirko Vučinić pred utakmicu sa Jermenijom.

I da u svakoj sekundi na terenu bude spreman i da pati i da se diže, i da nakon 90 minuta svakog narednog meča u C Ligi nacija, počev od Letonije u petak, svi akteri mogu da se pogledaju u ogledalo i kažu i sebi i drugima - dali smo sve što smo imali u tom momentu. Baš kao što je bio slučaj nakon Kipra i Letonije, bez obzira na rezultat, koji su bio i zaslužen i, "krvavo" i fudbalskim umijećem, zarađen

Samo to, i ništa više - bez velikih riječi, bez velikih obećanja, već ponizno i predano, ali, naravno, i sa vjerom da je sve moguće.

Put do “vakta” je predug, pretežak, prožet brojnim preprekama i sa apsolutno neizvjesnim ishodom, ne samo za Crnu Goru, već i za većinu evropskih nacionalnih selekcija.

I ne zavisi samo od toga kako će da izgleda crnogorski tim, kako će da igra i da se bori, zavisi i od toga protiv koga igra, kada igra - zavisi od mnogo faktora, i unutrašnjih i spoljašnjih.

Ne može se, a prije svega ne smije - da se nakon dvije pobjede ostvarene u trećem razredu evro-fudbala govori o eliti, projektuju protivnici u plej-ofu. To ne rade ozbiljni ljudi i mediji koji se bave fudbalom, prate ga i poznaju dovoljno.

Za sada, više je nego dovoljna iskrena poruka - svaka čast momci, vratila se energija i rodila nova nada.

Za sve drugo - na vakat smo.