Ronaldova verzija i udar na Žezusa: Nije održao riječ, vjerujte mi to je apsolutna istina

Kristijano Ronaldo je prekinuo je ćutanje - legenadarni Portugalac je kada je napustio kamp reprezentacije obećao da će iznijeti svoju stranu događaja koji su doveli do napuštanja "selesaoa".

Saopštenje je objavljeno istog dana kada je CNN Portugal prenio da se Ronaldo neće vraćati u reprezentaciju dok je Žorž Žezus selektor.

Ronaldo je tokom gostovanja Norveškoj u Ligi nacija meč proveo na klupi i to nije oprostio dojučerašnjem prijatelju Žezusu. U Oslu se zagrijavao gotovo pola sata, na kraju nije dobio ni minut, što je u internim razgovorima sa selektorom i čelnicima Saveza shvatio kao ponižavanje. Nakon toga je prvo odbio da trenira, a onda je i napustio nacionalni tim.

Sada je u pismu donio priču iz svog ugla, ovo je njegov sadržaj.

"Kao što sam obećao, odlučio sam da iz prve ruke iznesem okolnosti koje su obilježile završnu fazu mog vremena u reprezentaciji. Nakon Svjetskog prvenstva 2026. pripremio sam pismo portugalskom narodu, koje još imam, sa riječima koje želim da podijelim sa njima kada zauvijek napustim naš tim.

Nakon turnira, tokom leta kući iz Sjedinjenih Američkih Država, predsjednik saveza me je zamolio, i insistirao, da preispitam odluku o odlasku jer je Fudbalski savez Portugala želio da ostanem.

Odmah nakon toga, zatražio je moje mišljenje o današnjem selektoru reprezentacije, kojeg je razmatrao zajedno sa drugim kandidatima čija imena nije otkrio.

Rekao sam predsjedniku saveza da je po mom mišljenju to bila prava odluka. Zato sam, na dan kada je selektor predstavljen, bio zaista zadovoljan izborom. Bila je to prava odluka, kao što su rezultati i pokazali.

Nekoliko dana kasnije dobio sam prvi poziv novog selektora, koji mi je rekao da želi da se lično sastane sa mnom. Pristao sam i dogovorili smo se da se vidimo na kraju mog odmora. Sastali smo se u mjestu gdje je moj klub održavao pripreme.

Tog dana mi je selektor rekao da računa na mene i da je moje prisustvo ključno za njegov projekat. Izložio mi je plan mog učešća. Rekao mi je da ću igrati prvu i posljednju utakmicu i da će, zbog fizičke spremnosti, uvijek praviti tri ili četiri izmjene po utakmici.

U tom trenutku predložio je da ne putujem sa reprezentacijom u Norvešku i Dansku. Predložio je da odigram prvu utakmicu i ostanem u Portugalu, a zatim se priključim ekipi prije utakmice na stadionu Dragao.

Odmah sam odbio tu ponudu. Bilo mi je jasno da je ne mogu prihvatiti. To što ne bih igrao utakmice u inostranstvu značilo bi da više nisam kapiten našeg tima. Privilegija da ostanem u Portugalu ne bi bila dobar primjer.

Na kraju se selektor složio sa mojom procjenom.

U ovom razgovoru učestvovao je i sportski direktor Al Nasra, Simao Kutinjo. On je osoba kod koje je selektor Portugala radio tokom prošle sezone i jedan od ljudi odgovornih za njegovo dovođenje u klub 2025. godine.

Uoči okupljanja reprezentacije, selektor je, na svoj zahtjev, došao u moj dom u Lisabonu kako bi razgovarao sa mnom. Razgovor je bio miran i svi principi dogovoreni u avgustu ostali su na snazi.

Igrao sam utakmicu na Alvaladeu i iako sam bio zamijenjen, nisam pravio nikakve probleme. Lično sam stavio kapitensku traku Brunu Fernandešu, ne sluteći da možda pravim posljednje korake kao igrač i kapiten reprezentacije. Tog dana mi je bila važna pobjeda. Pobijediti je uvijek dobro, ali pobijediti u Portugalu i za svoju zemlju još je bolje.

Na dan utakmice u Norveškoj, tokom ručka, jedan od pomoćnika selektora prišao je stolu za kojim je ekipa ručala i rekao mi da selektor želi da razgovara sa mnom. Na moje potpuno iznenađenje, pitao me da li sam dovoljno spreman da igram 30 minuta. Bio sam potpuno fokusiran na fizički oporavak, kao i uvijek uključen u rad sa saigračima, i mislio sam da tog dana neću igrati. Nije bilo problema.

Taj zahtjev bio je van mog plana oporavka i treninga, jer je trebalo da igram tek četvrtog na "Do Dragau", ali sam, naravno, rekao da mogu. Odgovorio je da budem spreman jer ću igrati 30 minuta.

Ostatak je istorija. Zagrijavao sam se od početka drugog poluvremena, gledao kako minute prolaze i nikada nisam dobio poziv da uđem u igru.

Selektor nije održao riječ.

Na kraju utakmice samo sam želio da se završi pobjedom i da budem sam. Nisam otišao da pozdravim navijače. To je bila greška za koju preuzimam punu odgovornost i nije trebalo da se dogodi. Izvinjavam se portugalskom narodu koji nas je tako strastveno podržavao, navijačima i onima koji, iako nisu Portugalci, putovali su tamo da me vide i koje sam možda razočarao.

Četrdeset osam sati kasnije, selektor, Kutinjo i ja imali smo razgovor, pošto je Kutinjo učestvovao u našim razgovorima u avgustu.

Bio je to intenzivan i veoma direktan razgovor, bez zadrške.

Dogovorili smo se da postoji samo jedan način da se ovaj 'slučaj' završi: da selektor u sali za konferencije ponovi ono što mi je upravo rekao privatno, u Kutinjovom prisustvu.

Dogovor je bio jednostavan: selektor će konferenciju početi tako što će se osvrnuti na problem, pokušavajući da ga zatvori tako što će reći istinu. Reći će da nikada nisam tražio minutažu.

Ni minut. Selektor, i niko drugi, predložio je moj plan za ovaj ciklus. Bila je greška što me je poslao na zagrijavanje samo da me ne uvede u igru i, ako bi se ista situacija ponovila, to ne bi uradio.

Sastanak smo završili tako što me je selektor zamolio da se zagrlimo, obećavši da će na konferenciji za novinare reći ono što mi je upravo rekao i da je stvar riješena. Ne bih igrao u Danskoj, ali bih igrao utakmicu u Portu. Sve se, kao i uvijek, odvijalo u Kutinjovom prisustvu.

Na zahtjev selektora, održan je video-poziv između njega, Kutinja i Tijaga Kraveira, u kojem je sažeto ono o čemu smo razgovarali.

Napravljen je kratak dokument koji sam lično odobrio i koji je, uz moje znanje, predat selektoru, na njegov zahtjev.

Konferencija za novinare odvijala se upravo onako kako smo očekivali: njegov stav nije imao nikakve veze sa našim sastankom. Čuo sam komentare i agresivan ton za koje ne vjerujem da su bili opravdani, stav 'ja hoću, mogu i ja odlučujem' koji prethodnog dana, nasamo, nikada nisam čuo.

Bilješke koje sam odobrio glasile su:

'Mislim da je važno, posebno zato što je to istina, da razjasnimo nekoliko stvari prije nego što razgovaramo o Danskoj.'

Lično sam Kristijanu predložio plan za ovu sezonu sa reprezentacijom, bez ičije pomoći. Bio je to dug i veoma produktivan razgovor.

Znam koliko duboko osjeća i voli reprezentaciju, kao i kakav status ima širom svijeta. Još važnije, znam kakav je status i pozitivan uticaj imao u reprezentaciji tokom 24 uzastopne godine.

Plan koji sam predložio Kristijanu je prihvaćen.

Nikada nije doveo u pitanje moje odluke. Bio je uzoran, lojalan i profesionalan.

Utakmica protiv Norveške nije bila dio plana koji sam napravio za njega. Međutim, smatrao sam da se fizički oporavio od prve utakmice i rekao mu da bih možda mogao da ga koristim. Kristijano je pristao.

Pogriješio sam što sam nekoga Peleovog ili Maradoninog statusa poslao na zagrijavanje, a zatim ga nisam uveo u igru. Da se danas ponovi ista situacija, to ne bih uradio.

Zaključno: želim Kristijana u reprezentaciji. Zapravo, ne želim ga samo malo, već veoma mnogo. Srećom, i on vjeruje meni. Vjerovao mi je u Al Nasru, a vjeruje mi i ovdje.

Što se tiče toga što nije pozdravio navijače, o tome smo već razgovarali. Igrač koji je odigrao više od 230 utakmica za reprezentaciju ne očekuje od mene lekcije o ljubavi prema Portugalu. Bio je to trenutak frustracije koji ništa ne briše. On je igrač koji potpisuje najviše autograma, fotografiše se sa najviše navijača i pokazuje najviše naklonosti prema njima. Nemojmo izmišljati probleme tamo gdje ih nema. Kada smo nezadovoljni, reagujemo. To je sve.'

Nijedna od tih bilješki, dakle, nije govorila da mi se selektor izvinio.

To je bio drugi put da moja riječ nije ispoštovana.

Odlučio sam da napustim kamp reprezentacije umjesto da čekam još prekršenih obećanja. Za mene je istina i dalje najvažnija stvar u odnosima među ljudima. Koliko god da boli, moram da mi se govori istina.

Osim toga, u razgovoru koji sam imao sa predsjednikom saveza i selektorom reprezentacije ujutro prije te konferencije za novinare, nešto što oni sigurno mogu da potvrde, ponovio sam da, ako me ne žele tamo, samo treba da mi kažu. Samo je trebalo da budu iskreni prema meni. Prihvatio bih to i obećao sam da ćemo pripremiti nešto lijepo, kao što sanjam da će se dogoditi, i niko ne bi bio ljut.

Sjećam se toga kao da je bilo juče. Odgovorili su jednoglasno: 'Ne.' Rekli su da je moje mjesto u reprezentaciji.

Nikada, tokom svoje gotovo 25-godišnje karijere, nisam se miješao u bilo koju tehničku ili taktičku odluku koju je donio bilo koji klupski ili reprezentativni trener. Bilo dobro ili loše, prihvatam ono što predlože. Poštujem odluku i kada ne održe riječ, osjećam da tamo više nemam mjesto.

Takođe dugujem izvinjenje saigračima zbog napuštanja kampa. Uprkos potpunom gubitku povjerenja u selektora koji sam izrazio, kao što svako ko je prisustvovao tim razgovorima može da potvrdi, nisam to trebalo da uradim. Odgovornost je samo moja.

Još jednom se izvinjavam portugalskom narodu, ali kršenje moje riječi duboko je uticalo na mene. Osjećao sam da bi moje prisustvo od tog trenutka samo štetilo grupi, pa sam uradio ono što sam uvijek govorio da ću uraditi ako više ne budem osjećao da sam koristan: spakovao sam stvari i otišao.

Fudbalski savez Portugala mora da procijeni moje postupke i izrekne odgovarajuću kaznu. Vjerujem da ta kazna ne bi trebalo da bude umanjena. Nisam samo bilo koji igrač; ja sam kapiten tima i to je otežavajuća okolnost. Već sam se izvinio, ali znam da postupci moraju imati posljedice. Svako ko je uključen u fudbal, kao što sam ja, zna da su pravila ista za sve, bez obzira na položaj pojedinca.

U tom smislu, mnogo sam slušao o oproštajnim utakmicama, o tome da mi je potreban prikladan oproštaj i da savez želi da mi pruži tu priliku.

U životu sam naučio, često kada sam bio gladan i nisam imao šta da jedem, da niko nikome ništa ne poklanja.

Mogu da obećam svim svojim navijačima, posebno portugalskom narodu, da ćemo odigrati jednu ili više oproštajnih utakmica. Za to će biti vremena.

Ali kada pomislim na reprezentaciju, ono što mi prvo pada na pamet jeste takmičenje. To sam pomislio i onog dana kada sam saznao za smrt svog oca. Bio sam sa reprezentacijom i odlučio da ostanem do kraja utakmice narednog dana. Uradio sam nešto za svoju zemlju što nikada ne bih uradio za bilo koji klub.

Zato, ako budem fizički spreman, budem igrao za svoj klub i, nadam se, postizao golove, nakon što odslužim suspenziju koja će mi biti izrečena, biću na raspolaganju, kao što sam uvijek bio, da se takmičim i pobjeđujem sa našom reprezentacijom.

Ovo, vjerujte mi, jeste apsolutna istina", napisao je Ronaldo.