Fudbal je posebna priča, uvijek je bio, a koliko malo je potrebno da krene euforija u Crnoj Gori pokazali su mečevi na startu Lige nacija.
Nije ovog puta dolazila Engleska, niti Italija, rivali su bili oni koji se nalaze više od 20 mjesta ispod našeg nacionalnog tima, ali kompletan utisak nakon četiri meča ukupno, odnosno dva pod Goricom, jeste da se vratio kult reprezentacije.
I, to je možda i veći dobitak od 10 bodova kojima “sokoli” drže 1. mjesto u grupi C2.
Moglo bi se reći da su rezultati ekipe Mirka Vučinića vratili taj kult, učinili da tribine ponovo budu krcate, ali ovog puta čini se da je nacija prepoznala i nešto više.
Prepoznala je zajedništvo Stevana Jovetića i drugova, spremnost svakog od njih da pruži sve za saigrača, za grb koji nosi i zastavu koju brani. Vidjela je ekipu koja želi da trči, da se bori, ali i da igra na pobjede, napadački iako realno naš nacionalni tim skoro ni protiv koga u Evropi nije favorit.
Pokazala su to prethodna dva ciklusa...
NISMO LOŠI KAKO SE MISLILO
Tri pobjede i remi u konkurenciji Kipra, Jermenije i Letonije - dovoljno da Crna Gora poruči ko je glavni u takvom društvu.
Uvijek će biti i onih koji će pokušati da umanje učinak “sokola” upravo zbog imena rivala, ali očigledno se u našoj zemlji zaboravlja da su ne tako davno Farska Ostrva bila poput Brazila za našu reprezentaciju, da se gubilo i sedam utakmica zaredom.
Bilo je i sada grešaka, primali su se naivni golovi, bilo je i momenata konfuzne igre, ali je Crna Gora iz meča u meč rasla i učila... Kako se ruši “bunker” Kipra, kako se na pravi način reaguje kad se ispusti prednost kao protiv Jermenije u Jerevanu, kako da je sačuva kao u Letoniji...
Trijumfi, pa makar dolazili i protiv totalnih autsajdera (a to pomenuta trojka svakako nije) grade pobjednički mentalitet i čine da “sokoli” postaju prava ekipa - nešto što će im biti potrebno kada krenu kvalifikacije.
Od oktobra 2025. do oktobra 2026. nije mnogo vremena, ali je Crna Gora tokom 12 mjeseci napravila veliki korak. Od bolnih 4:0 u Toršaunu do tri pobjede i remija u četiri meča - očigledno je da nismo loši koliko se prije godinu činilo.
Naprotiv, “sokoli” su pokazali da znaju da igraju na rezultat, ali i da su svjesni da će protiv svakog rivala morati da “krvare” za pobjede. A, čini se da su spremni za to. Ili kako bi Vučinić rekao - da trče, da se bore i da nastave da veslaju zajedno.
NA STADION SE DOLAZI I KADA NE IDE
Navijači Crne Gore zaslužuju aplauz, posebno onih 1.855 koji su ne tako davno, u martu nakon katastrofalnih kvalifikacija, došli na stadion pod Goricom.
Postoji grupa navijača, predvođena onima sa sjeverne tribine, koja je od prve utakmice sa Mađarskom 2007. bila uz “sokole” (osim možda nedavno protiv Češke zbog bojkota), ali svi ostali moraju da nauče da se za reprezentaciju navija i kada ne ide. Samo tako će kult da nastavi da živi.
Uvjerili smo se u to baš tokom ove Lige nacija - stadion u Jerevanu bio je praktično pun, dok je onaj u Rigi posebna priča.
Letonija je trenutno 143. selekcija na Fifa rang listi, na posljednje 22 utakmice dobila je samo Gibraltar i Andoru, ali je posjeta protiv Crne Gore bila više nego zadovoljavajuća. Ta selekcija ima i najvatreniju grupu navijača, koja je svemu tokom cijelog meča davala poseban ritam.
U Crnoj Gori kult je vraćen, tužno bi bilo da se ponovo sve izgubi poslije prvih poraza.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
