Hrvatski fudbaler Dejan Lovren, igrač Liverpula, u dokumetnarnom filmu koji je snimila klupska televizija ispričao je svoju životnu priču.
Lovren je rođen u Bosni, živio je u mjestu Kraljeva Sutjeska, kada je izbio rat, a on postao izbjeglica…
Bez obzira što je od tada prošlo više od dvije decenije, uspomene su još svježe.
"Kada vidim što se danas događa u svijetu, često razmišljam o svojim iskustvima. Prije svega, o tadašnjoj situaciji moje porodice, ali i činjenici kako vas drugi ljudi jednostavno ne žele u svojoj zemlji" rekao je Lovren.
"Volio bih objasniti sve što nam se tada događalo. Svi čuju toliko priča o izbjeglicama, ali niko ne zna pravu istinu. Takve se stvari jednostavno dogode. Sve vam se promijeni preko noći, a vi ste nemoćni. Kod nas je krenuo rat između tri entiteta, više ništa nije bilo kao prije", kazao je on.
"Sjećam se upaljenih sirena. Bio sam tada strašno preplašen, stalno razmišljao kako će negdje blizu pasti bomba. Sjećam se i kada me majka odvela u podrum, nismo ni znali koliko ćemo se zadržati tamo. A, onda smo odjednom samo izašli, sjeli u auto i otišli u Njemačku . Sve smo ostavili iza sebe, baš sve, uzeli tek jednu jedinu torbu i otišli u Njemačku", sjeća se Lovren.
"Rekao bih da je moja porodica imala dosta sreće. Moj je djed je ranije radio u Njemačkoj, pa je imao papire zbog kojih smo mi mogli doći kod njega. Ne znam što bi bilo s nama da nije bilo tako. Možda bismo moji roditelji i ja sada bili pod zemljom, stvarno ne znam što nam se sve moglo dogoditi".
" Jedan od mojih najboljih prijatelja iz srednje škole, čiji je otac bio vojnik, jednoga je dana bio sav uplakan. Pitao sam ga što se dogodilo, a on mi je rekao kako mu je tog dana poginuo otac. Znate, to je lako mogao biti i moj otac..."
Lovren se brzo odomaćio u Njemačkoj, u vrtiću se družio sa djecom koji iz istih krajeva, koja su pričali isti jezik. Porodica Lovren je tri godine stanovala u maloj drvenoj kućici u kojoj je živjelo 11 čak osoba.
"Tada nismo imali TV, pa je moja mama svake večeri u 22 sata palila radio i svi smo slušali vijesti iz Bosne . Bilo je jako napeto, stalno smo se zapitivali 'hoće li rat ikada prestati' i 'gdje se sada nalazi suparnička vojska?' Zenica je bila često napadana, jer je to bio veći grad, no najgore su se stvari događale u manjim selima. Tamo su ljudi često bili brutalno ubijeni. Brat od mog tetka je tako ubijen nožem pred drugim ljudima. Nikada nisam o tome razgovarao s tetkom, teško je pričati i otvarati takve teme. Bila su to teška i traumatična vremena."
Lovren je brzo počeo da trenira fudbal, ali je kao desetogodišnjak morao da napusti i Njemačku, koja je njegovoj porodici uskratila boravišne dozvole. Preselili su se u Karlovac, a Dejan nastavio sa fudbalom. Sa 14 godina je otišao u Dinamo, zatim u Lion, pa u Sautempton, sada je u Liverpulu…
"Nadam se da će novi generacijama biti puno lakše. Ne znam hoće li moja djeca ikada razumjeti moju životnu situaciju, pa i kroz što sam sve prošao. Oni sada žive u potpuno drugačijem svijetu. Teško je to uporediti. Kada moja kćer poželi novu igračku, ponekad joj kažem kako nemam novca . Teško je razumjeti zašto to pričam, ali želio bih da i ona shvati kako ništa u životu ne dolazi samo tako. Mora shvatiti da ponekad ne mora imati 20 igračaka, nekad su joj dovoljne samo jedna ili dvije. A da prava sreća dolazi s drugim stvarima", kazao je Lovren.
Bonus video:
