Sprat niže u odnosu na ekspediciju Budućnosti, u Antaliji je smještena ekipa Rabotničkog iz Skoplja.
Za navijače „plavih“ poznato ime, ekipa koju je Budućnost eliminisala u kvalifikacijama za Ligu Evrope i obezbijedila dvomeč sa belgijskim Genkom.
Ovog puta ta veza je još dublja. Trener Rabotničkog je Viktor Trenevski, bivši napadač Budućnosti i čovjek koji je uvijek isticao koliko mu je podgorički tim u srcu.
"Otac, vojno lice, je dobio prekomandu iz Skoplja i doselili smo se u Podgoricu, a ja odmah otišao na trening Budućnosti. Od pionira, do prvog tima, pamtim svaki meč u plavom-bijelom dresu. Izuzetno sam vezan za Budućnost", priča Trenevski.
Budućnost je prošlog ljeta eliminisala Rabotnički, klub kojeg sada Trenevski vodi, što je bila "prilika" da se u razgovor uključi Miodrag Vukotić:
"Reci da sam te ja doveo u Rabotnički, reci slobodno", našalio se Vukotić.
Trenevski se nasmijao i nastavio :
"Ispalo je tako, poslije za njih šokantnog ispadanja od Budućnosti kontaktirali su me i doveli za trenera. Drago mi je što je moj nekadašnji saigrač i veliki prijatelj ostvario uspjeh sa mojim voljenim klubom", kazao je Trenevski.
Vukotić i Trenevski bili su dio čuvene generacije omladinaca Budućnosti koji su u sezoni 1990-1991 osvojili poslednje izdanje Omladinskog kupa Jugoslavije u fudbalu.
Protivnik je bila Rijeka, a Budućnost je slavila nakon penala. Trener je bio Savo – Maco Rogošić.
"Imali smo paklenu ekipu. Viktor je stariji od mene godinu dana, u Podgorici smo živjeli na 100 metara udaljenosti, živjeli smo za fudbal i Budućnost. Bilo je to drugačije, srećnije vrijeme nego danas. Debitovao sam kod Gana Ćerića, sa 16 godina prebačen u prvi tim. Prvi meč pamtim kao da je bio juče, protiv Dinama na Maksimiru. Izgubili smo, ali pamti se debi u dresu omiljenog kluba", priča Vukotić.
"Sjećam se, iz te generacije prvom timu su priključili nas dvojicu i Zlatka Kostića. Pamtim prvi gol u dresu Budućnosti, igrali smo kup utakmicu protiv Vojvodine, bila je srijeda, a onda u okviru prvenstva opet u subotu sa istim protivnikom. Na oba meča sam bio strijelac, čini mi se da nije bilo srećnije osobe na planeti", kaže Trenevski.
Odjednom, oba sagovornika su na trenutak zaćutala, sjetivši se nedavno preminule legende Budućnosti, Dimitrija Dima Mitrovića.
"Bio je poseban, bio je drugačiji od drugih. Počeli smo kod Maca Rogošića i to se ne zaboravlja, a kod Dima stekli punu afirmaciju. Dimo se pamti, on je neponovljiv. Danima bi mogli pričati o njemu", skoro u glas su rekli.
Skoro u isto vrijeme, u razmaku od nepunih godinu dana, Vukotić i Trenevski otišli su iz Budućnosti. Miki u Vojvodinu, a Viktor u Partizan. Odjednom na suprotnim stranama, ali uvijek prijatelji.
"Sjećam se utakmice u Novom Sadu, na kraju je bilo 4:3 za nas, sezona 94/95", kaže Vukotić.
Trenevski nastavlja :
"I kao treneri smo se sreli, dva puta. Oba puta me pobijedio dok sam vodio Dečić, 2:0 i 2:1. Tuzani su mi ostali u lijepom sjećanju, obezbijedili smo opstanak, tamošnja publika živi za fudbal i drago mi je da im i trenutno dobro ide, želim im da izbore Evropu", ističe Trenevski.
Miodrag Vukotić je imao jasnu želju za svog prijatelja.
"Kada dođe trenutak za to, želim Viktoru da me naslijedi na klupi Budućnosti, jer je odličan trener i tek će to da pokaže, a i znam koliko voli Budućnost", poručio je Vukotić.
Viktor kao da je bio zatečen...
"Budućnost trenutno ima odličnu osnovu, Miki radi odličan posao. Prijaju mi njegove riječi, moje dvije ljubavi su Budućnost i Partizan, uz makedonsku reprezentaciju, i naravno da bih želio da jednog dana budem na klupi ove dvije ekipe. Budućnost je moj klub, to svi znaju i ja to ne krijem", rekao je Trenevski.
Budućnost će sjutra (8. februara) odigrati meč protiv ukrajinske Vorskle iz Poltave.
Bonus video:
