Upoznajte jedinog stranca koji igra fudbal u Siriji

“Ljudi su umorni, ima mnogo izbjeglica, ali živi se relativno normalno. Rade banke, škole, javni prevoz, svi idu na posao… Veliki broj policajaca i vojnika je na ulicama, svaki dan iznad grada prolijeću borbeni avioni, ali navikao sam”, priča on.
108 pregleda 2 komentar(a)
abdulfatah, Foto: Sport360.com
abdulfatah, Foto: Sport360.com
Ažurirano: 15.01.2017. 15:29h

Da li je realno, i da li je uopšte moguće, da u Siriji, zemlji razorenoj ratom, fudbal igra jedan stranac?

Još ako je riječ o igraču iz Rusije, zaista djeluje nestvarno.

Ruski fudbaler Bazel Abdulfatah, međutim, već pola godine igra u klubu Al Džaiš iz Damaska.

Jasno je, na osnovu prezimena, da Abdulfatah nije “čistokvrni” Rus, već dijete iz mještovitog braka Sirijca i Ruskinje.

Da li mu je to olakšavajuća okolnost – vjerovatno jeste, a da li je time njegova avantura manje rizična – apslutno nije.

Abdbulfatah je rođen 1990. godine u Sankt Petersburgu, gdje je njegov otac Mansur na studijama upoznao Tatjanu.

“Cijelog života sam živio u Rusiji, a Siriju sam nekoliko puta posjetio kao dječak i sjećam kako je zemlja izgledala prije rata”, kaže Abdulfatah.

Bio je veliki talenat, prošao sve selekcije Zenita, igrao u mladoj ruskoj reprezentaciji, sa Šatovim, Dzjubom, Smolovim, Kokorinom… Dijelio je svlačionicu sa Aršavinom…

“Kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da je konkurencija prejaka, pa sam otišao u Krilja Sovjetov, ali poziv iz Sirije sam dobio mnogo ranije. Međutim, ja sam želio samo Rusiju i rusku reprezentaciju, pa sam dugo izbjegavao da razgovaram na temu ulaska u sirijsku selekciju”, priča Abdulfatah.

Ipak, kada je bilo jasno da od velike karijere nema ništa, odlučio je da se okrene domovini njegovog oca.

Ali, jedno je igrati u reprezentaciji, a drugo u klubu iz Sirije.

“Nisam imao klub, i kontaktirao me Al Džaiš. Razmišljao sam i prihvatio. Nije bilo lako, ja sam odrastao u klasičnoj ruskoj porodici, nisam znao ni riječ arapskog”, kaže 27-godišnji fudbaler.

Živjeti u Siriji nije lako, ali Damask je, kaže, daleko od opasne zone.

“Ljudi su umorni, ima mnogo izbjeglica, ali živi se relativno normalno. Rade banke, škole, javni prevoz, svi idu na posao… Veliki broj policajaca i vojnika je na ulicama, svaki dan iznad grada prolijeću borbeni avioni, ali navikao sam”, priča on.

Zemlja je, međutim, osiromašena, uništena…

“Sirijci su izuzetno talentovani, ali mnogi završe karijeru rano, jer su zarade male. Najbolji igrači mogu solidno da zarade, a ostali ne više od 100 dolara mjesečno. Inflacija je velika, ne znam kako mogu da prežive sa toliko novca”, kaže Abdulfatah.

A kako je biti stranac u Siriji…

“U Damasku ogromna većina podržava Asada i vole Ruse. Upoznao sam samo nekoliko ljudi koji su protiv aktuelnog predsjednika. Tako da nemam problema, ja sam pola Rus, pola Sirijac i to je idealna kombinacija”, zaključuje Abdulfatah.

Bonus video: