Kada je 2013. godine postalo jasno da napušta Panatinaikos, bilo je samo pitanje gdje će nastaviti karijeru. Kada se odlučio za Fenerbahče, bilo je jasno da će Turska konačno dobiti osvajača Evrolige, jer je ime Željka Obradovića sinonim za uspjeh.
Avantura legendarnog Žoca u azijskom dijelu Istanbula na početku nije bila baš najbolja. U prvoj sezoni, kada je kratko za Fener igrao i Blagota Sekulić, dogurao je do Top 16 faze Evrolige, ali je osvojio turski šampionat, i to nakon što se Galatasaraj nije pojavio na majstorici finala zbog nezadovoljstva delegiranjem sudija.
Bilo je jasno da to ne zadovoljava najvećeg evropskog trenera svih vremena, da želi devetu Evroligu. I već od naredne sezone je počeo polako da gradi šampionski tim. Iz svog Partizana je doveo Bogdana Bogdanovića, kao zamjenu za prezimenjaka Bojana, kao i još jednog bivšeg igrača „crno-bijelih” Jana Veselog, te Endrjua Gaudloka. Te 2015. godine je Fener prvi put stigao do fajnl-fora (do tada najveći uspjeh četvrtfinale), ali je u Madridu izgubio polufinale od Reala i od CSKA duel za 3. mjesto.
Tog ljeta je uprava uložila još više novca, platila milionsko obeštećenje za momka koji je procvjetao u Crvenoj zvezdi kod Dejana Radonjića, Nikolu Kalinića, te dovela Ekpea Judoa, Kostasa Slukasa, Alija Muhameda (alijas Bobi Dikson) i Luiđija Datomea. Fener je dominantno stigao do fajnl-fora u Berlinu, u polufinalu savladao Laboral Kuću (88:77), a onda je uslijedilo jedno od čudnijih finala.
CSKA je u 3. četvrtini imao čak 21 razlike, ali je turski velikan preokrenuo i bio na pragu pobjede, da bi Viktor Hrjapa 1,9 sekundi prije kraja, nakon promašaja Nanda de Koloa (i nedosuđenih koraka), ubacio loptu kroz obruč i izborio produžetke. U njima su „armejci” slavili 101:96.
Naredne godine, Istanbul je bio domaćin fajnl-fora. U istom gradu gdje je 25 godina ranije Aleksandar Đorđević trojkom tri sekunde prije kraja donio Partizanu titulu prvaka Evrope, i to u debitantskoj Obradovićevoj sezoni na klupi, Fener je ostvario najveći uspjeh u istoriji turske košarke. Real je pao u polufinalu (84:75), a u finalu i najveći Žocov rival, Olimpijakos (80:66).
Obradović je pokušao da odbrani titulu u svom Beogradu, ali su u maju ove godine Luka Dončić i njegov Real bili jači u finalu (85:80).
Fenerbahče je i ove sezone jedan od glavnih favorita za titulu. Jedini poraz u Evroligi je doživio u 4. kolu od gradskog rivala Anadolu Efesa, a potom je naređao devet pobjeda, uključujući i onu prije dvije noći, kada je pred svojim navijačima nadoknadio minus 12 protiv CSKA i slavio 79:75. A još je daleko od prave forme...
9 titula prvaka Evrope ima Obradović - po jednu sa Partizanom (1992), Huventudom (1994), Real Madridom (1995) i Fenerbahčeom (2017), a čak pet sa Panatinaikosom (2000, 2002, 2007, 2009. i 2011). Od njega je „trofejniji” samo Real sa 10 šampionskih pehara.
Bonus video:
