Nikola Ivanović: Nisam hrabar, ali se osjećam loše kad ne preuzmem odgovornost

Sedamdeset tri sekunde do kraja, rezultat na semaforu 70:70. Tejlor Ročesti pokušava da dobaci loptu do Džejmsa Feldina, koji je dvije noći ranije bio tragičar u "Morači" kada je promašio trojku za pobjedu i vođstvo 2:1 u finalu ABA lige.

Život nije američki film, u kojem bi se Dominikanac iz Njujorka gotovo sigurno iskupio za kiks i postao heroj. Kraj scenarija je tog 14. aprila napisao idol domaćih navijača, momak koji je odrastao na obalama Morače i Ribnice, momak kojem je bilo suđeno da bude kreator najvećeg uspjeha kluba iz Njegoševog parka. Nikola Ivanović.

Plejmejker Budućnost Volija je pročitao namjeru bekovskog tandema Crvene zvezde, ukrao loptu i pogodio 69 sekundi prije kraja, a onda 40 sekundi kasnije preko budućeg saigrača Alena Omića iz veoma teške situacije donio "plavima" nedostižnih 74:70, titulu u ABA ligi i emocije kakve se rijetko gledaju...

"Postoji ona scena gdje se Gordić drži za glavu, na licu mu se vidi da ne može da vjeruje šta se dešava. Baš to najbolje opisuje kako smo se svi osjećali", prisjeća se 24-godišnji Podgoričanin na početku intervjua za "Vijesti".

Budućnost je počela sezonu kao tek treći favorit za osvajanje regionalnog takmičenja, iza evroligaša Crvene zvezde i finansijski moćne Cedevite.

"Nije bilo primarno razmišljanje ni moje, niti ikoga od nas da osvojimo ABA ligu, ali se vremenom nametalo. Bilo je više različitih momenata i utakmica, pobjeda u gostima u Evrokupu i ABA ligi, nakon kojih smo pomislili da možemo da napravimo nešto veliko".

Do finala sa Zvezdom, Podgoričani su stigli kroz paklenu seriju protiv Cedevite - prvu utakmicu je riješio Nemanja Gordić prvo trojkom, a onda i sa dva slobodna bacanja 2,8 sekundi prije kraja za 84:83, a na trećoj je posljednja četvrtina dobijena 27:11 za konačnih 72:57.

Dosta teže su bile utakmice sa Cedevitom nego sa Crvenom zvezdom. U finale smo ušli rasterećeno, ulazili su šutevi od početka prve utakmice i stalno smo vodili. Vidjelo se da su igrači Zvezde pod mnogo većim pritiskom nego mi. To smo iskoristili, pobijedili, pogledali se između sebe i shvatili da bismo mogli da osvojimo. Na drugom meču je Zvezda pojačala odbranu i rutinski pobijedila, a i realno je bilo da nas savlada", prisjeća se Ivanović detalja iz "Pionira", a onda se prebacuje na nezaboravne obračune u "Morači".

"Feldin je promašio otvorenu trojku za pobjedu u trećem meču, a zatim i Lesor tip-in. Imali smo mnogo sreće, a onda u četvrtoj utakmici na ludilo i nerealnu atmosferu uzeli ABA ligu".

Kada je bilo najvažnije, Ivanović je vukao ekipu, a ima i jednostavno objašnjenje zašto je u trenucima odluke lopta najčešće bila kod njega.

"Nisam posebno hrabar, ali znam da ću se mnogo gore osjećati ako u tim trenucima ne preuzmem odgovornost. Nema smisla takmičiti se, pogotovo na ovom nivou, ako ne želiš da pobijediš. U tim završnicama imam ogroman strah, ali bi mi bilo mnogo gore da ne preuzmem odgovornost", priznaje organizator igre "plavih".

Slavlje nakon istorijske titule je trajalo dugo, a popularni Džoni se prisjeća nekih detalja...

"Čudan je osjećaj bio. Dođeš na kafu i prije nego što sjedneš ljudi ti aplaudiraju, stariji sugrađani ti prilaze, govore lijepe stvari, koliko to znači gradu... Vidljiva je bila istinska sreća kod svih, čak i kod onih koji možda i ne vole toliko klub, ali su svi bili ujedinjeni. To je događaj zbog kojeg su svi bili najiskrenije radosni".

Klub iz Njegoševog parka je u ljeto 2017. vratio Ivanovića i Danila Nikolića, koji su sa Megom osvojili Kup Srbije 2016. godine. Njih dvojica, uz već odomaćenog Gordića, te braću Šehović, Filipa Barovića, Petra Popovića i Aleksu Ilića, bili su veliki aduti, jer njima Budućnost mnogo više znači nego strancima.

"Definitivno je tako. Ljudi sa strane ne mogu da razumiju šta je Budućnost, što je sasvim logično i opravdano. Mi smo svaku utakmicu doživljavali na poseban način. Bilo je i teških trenutaka, na treninzima je bio pravi rat, takmičenje. Uvijek me je fasciniralo da su braća Šehović u različitim petorkama na treninzima, a tako se udaraju i bore da je to čudno. To takmičenje nam je mnogo pomoglo da budemo ujedinjeni na utakmicama. Dosta lijepih stvari se sklopilo, Dačo i ja smo se vratili, tu su bili i ostali momci, a pogođeno je i sa strancima. Dešavalo se da Lendri i Gibson statistički nisu zadovoljni, ali cijelu sezonu nisu ništa progovorili. Jednostavno, poklopile su se kockice.

Ove godine hemija u timu nije takva, što je i razumljivo - porazi se nižu, a i mnogo više igrača je došlo.

"To je i očekivano. Igračima koji su došli nije lako da se uklope. To je grupa dobrih momaka i kvalitetnih košarkaša, koji još nisu iskazali sve što znaju. Svi čekamo na to, ali i na formu nas domaćih igrača iz prošle sezone. Situacija nije trenutno baš najbolja, nije ono što očekujemo mi, navijači i svi ljudi. Nadam se boljitku u što skorije vrijeme, jer već postaje polupanično", priznaje Ivanović.

Na polovini Evrolige, Budućnost ima svega tri pobjede. Mogla je više, to je sigurno, jer je nekoliko utakmica imala u svojim rukama.

"Možda smo i mi mnogo očekivali, izgleda da smo tek sad postali svjesni koliko je Evroliga ozbiljno takmičenje, da su dovoljna dva minuta da izgubiš utakmicu. Protiv tih ekipa okreneš glavu na sekundu i odmah te kazne. Od prvog dana nam je nametnut veliki pritisak, ali moramo da se nosimo sa tim. Dobro smo plaćeni za to, radimo posao koji volimo".

Zanimljivo, sada su neki igrači Budućnosti na stubu srama, navijači im zvižde, a prije samo osam mjeseci su ih kovali u zvijezde.

"To je naša odlika, ali je svuda tako. Rijetko gdje ima pravih navijača. Ovdje ima ljudi koji se kriju iza toga da vole klub, ali i onih koji ga istinski vole. Ali, za sve ove godine sam shvatio da je u Podgorici bilo koja vrsta neuspjeha dočekana širokih ruku kod svih, s tim moramo da se izborimo. Činjenica je da naš narod ne može da istrpi neuspjeh, bez obzira na to koliko se lijepih stvari dogodilo u skorijoj prošlosti".

Budućnost ima više poraza nego pobjeda ove sezone, ali je ključno da bude najbolja kada se bude odlučivalo o tituli u ABA ligi.

"Krenulo se od priča da smo najgora ekipa ikad u Evroligi, do toga da smo super nakon pobjeda nad CSKA, Baskonijom i Barselonom, a sada smo opet najgori. Bićemo za mjesec opet super, ali se nadam da ćemo kada bude najbitnije, u plej-ofu ABA lige, biti najbolji, jer ćemo pokušati da odbranimo titulu. Evroliga je praznik, to bi trebalo tako doživljavati, ali ono što dolazi za tri-četiri mjeseca je nešto od čega živimo i što može da donese puno Budućnosti u budućnosti", zaključio je Ivanović.

Akademici i ja

Ivanović je izabran za najboljeg sportistu Podgorice, za najboljeg košarkaša u zemlji, drugi je u izboru COK-a, ali posebno izdvaja jednu nagradu.

"Lijepo je to sve što sam dobio, ali Decembarska nagrada grada Podgorice je ozbiljno priznanje. Dobijaju je akademici i ljudi koji su obrazovaniji i uspješniji od mene. Drago mi je što je grad prepoznao što radim godinama, kroz ogromnu emociju. To me čini baš srećnim".

Mural je nešto posebno

Koliko navijači vole Ivanovića, najbolje se vidjelo 26. aprila kada su oslikali njegov mural na Šargarepi, zgradi u kojoj je odrastao.

"To stvarno nisam očekivao. Za titule sam mislio da su dostižne, ali da te ljudi nacrtaju na zgradi... To već ima poseban značaj. Kada sam došao, vidio ljude koji mi skandiraju, pale baklje... Možda je to veće priznanje od svega što sam doživio", uz neskrivene emocije govori 24-godišnji Podgoričanin.

Svakog dana pored slike sa svojim sinom prolaze Nikolini roditelji, koji i dalje žive u Ulici V proleterske.

"Najdraže mi je zbog njih. Niko ne može da zna kroz šta sam sve prolazio, čak ni moji najbliži, ali su oni najviše upućeni od svih. Oni su brinuli sve ovo vrijeme, najviše me raduje što sada moraju da brinu o mnogo manjim stvarima. Osjećam da su ponosni, to me najviše raduje".

U reprezentaciji je vrhunska energija

Osim u dresu Budućnost Volija, Ivanović je odigrao i nekoliko spektakularnih utakmica za Crnu Goru, koja je blizu Svjetskog prvenstva. Za plasman u Kinu možda bude dovoljna samo još pobjeda nad Letonijom 25. februara u "Morači".

"Moramo da budemo iskreni i priznamo da Crna Gora realno ne bi mogla na Svjetsko prvenstvo da su reprezentacije u najjačim sastavima. Sada nam se otvorila lijepa prilika, mada smo pobijedili i neke ekipe koje su kvalitetnije od nas. Dijeli nas jedna pobjeda od Mundobasketa, od potencijalne grupe sa Amerikancima, što su bile imaginarne stvari za reprezentaciju Crne Gore", realan je Ivanović.

Zbog povrede je njegov nastup u odlučujućim utakmicama sa Ukrajinom i Letonijom pod velikim znakom pitanja.

"Počeću da treniram početkom februara, vidjeću kako će mi se koljena ponašati. Ako osjetim bol, moram da krenem u oporavak od početka, u novu pauzu...

Tim Zvezdana Mitrovića je u prethodnom „prozoru” savladao Letoniju u Rigi i odličnu selekciju Turske u Podgorici najviše zahvaljujući sjajnoj atmosferi u timu.

"Imamo jedan ili dva treninga i igramo utakmicu. Ne može tu selektor da postavi ništa ili da nam kaže nešto specijalno što možemo da iskoristimo na terenu, ali je vrhunska energija u ekipi. Zna se ko šta radi. Vratio se Blagota Sekulić i desi se da ne pipne loptu po 10 posjeda, ali on nastavlja da radi svoj posao, da postavlja blokove... To je ključ dosadašnjih uspjeha", naglašava Ivanović, a onda izdvaja jednog saigrača ispred svih.

"Bojan Dubljević je naš ubjedljivo najbolji igrač. On se ističe kvalitetom, njegov povratak nam puno znači".

CSKA za sva vremena

Budućnost 2019. godinu čeka sa tri pobjede i 12 poraza, ali će se trijumf nad CSKA pamtiti decenijama.

"Možemo da dobijemo Baskoniju, čak i Barselonu, ali CSKA je mašinerija, najbolji klub u Evropi u posljednjih 10-15 godina. To je jedna od najvećih pobjeda u našoj istoriji, a osjetila se atmosfera kao nekoliko mjeseci ranije, jer se dan-dva nakon meča pričalo o košarkašima, kako zvuči to što smo dobili CSKA".

Teško mi je da sjedim kući u ovakvoj situaciji

Ivanović je van terena od utakmice Crna Gora - Turska. Prve prognoze su bile da će se vratiti krajem decembra, ali je na pregledu u Beogradu konstatovano da zbog upale hrskavice oba koljena neće na teren prije polovine februara.

"Cijelo ljeto sam radio, došao na pripreme spreman, ali su od njihovog kraja krenuli problemi. Nisam se na pravi način posvetio oporavku svog tijela, bukvalno sam žmurio na jedno oko dva mjeseca, trpio bol, igrao pod tabletama, injekcijama, radio terapije... To nije bilo rješenje, a posljednji pregledi su pokazali da mi je neophodno strogo mirovanje, kako bih bio spreman za finiš sezone", kaže Ivanović.

Priznaje da mu teško pada što ne može da pomogne ekipi.

"Sjedim kući, a znam kakva je situacija momcima, šta će da se desi poslije utakmice, u svlačionici, na timskoj večeri, na letu nazad... Znam da je ogroman pritisak na svima, da im je dosta teško, ali u komunikaciji pokušavam da bodrim saigrače, kad već ne mogu da budem fizički prisutan".