Neozbiljno, gotovo neodgovorno je u sportu poslije jedne utakmice suditi o nekome i "crtati" puteve kojima će karijera da ide.
U senzacionalističkom dobu, kada se poslije svakog dodira izbaci naslov "novi Džordan", ili "novi mister promašaj", u zavisnosti od učinka, gotovo je nemoguće da neko promakne kao sasvim pristojan igrač.
Pa ipak, sinoćnja noć u najjačem košarkaškom karavanu nikog nije mogla da ostavi ravnodušnim.
Prije svega sam početak NBA lige, za nas koji smo fanovi (često i nešto više od toga) znači nova knjiga, nova sezona serije, drugi nek čekaju Game of Thrones i nek se pitaju "Je li živ Džon Snou", mi se pitamo "Može li Tim Dankan do 6.prstena", " Koji je krajnji domet LeBronovog košarkaškog naslijeđa","Je li živ Kobi Brajant".
Međutim ovdje nije riječ o Karijevih 40 poena protiv Nju Orleansa, niti o monstruoznoj game winner blokadi Pau Gasola nada LeBronom, nije ni o povratku Kris Boša poslije plućne embolije.
Neko drugi je "ukrao" slavu na samom startu lige, a to su neka nova imena, novi igrači da li i "nova najbolja stvar u ligi"?
Potreba za glorifikovanjem mladih igrača, za razliku od Evrope npr. gdje je to gotovo izvjesno za bolju prodaju igrača, u SAD-u je to totalno drugačijeg karaktera. Zato je noć drafta toliko praćena, zato TV kuće zapošljavaju toliko analitičara koji skeniraju (možda bi bolji izraz bio seciraju) svaki aspekt igre mladih nadolazećih profi košarkaša.
Kada se kaže draft, misli se na tri velike godine.
Orvelova 1984. kada su u ligu stigli Džordan, Olajdžuvon, Barkli, Stokton.
Olimpijska 1996. kada su u ligu ušli Brajant, Ajverson, Alen, Neš, Stojaković, Marberi.
I na kraju 2003. kada su u NBA stigli LeBron, Karmelo, Vejd i Boš.
Dugo se čekalo na novu sljedeću generaciju, i mediji su nekako "napumpali" draft 2014. godine, a i pola lige je "tankovalo" ne bi li bili bolje pozicionirani u redu za Viginsa, Parkera, Embida. Nije da su u pitanju loši igrači, ali klasa 2014. u poređenju sa prethodne tri, bar sa ove vremenske distance izgleda "pretjerana".
A onda je došla iduća generacija, onako rekli bi ispraćena sa znatno manje hype-a nego prethodna. Ako je liga bila u manjku s kvalitetnim centrima, za 3,4 godine ćemo gledati vrhunske obračune, jer u "novom valu" igrača dominiraju oni na poziciji pet.
Karl Entoni Tauns, Džejhil Okafor, Vili Koli Štain, Majls Tarner (dobar bloker sa šutom za tri poena), imali su sjajne predsezone, i ljetnje lige. Tu su na draftu još praćeni "nedefinisani" D'Anđelo Rasel i Emanuel Mudiaji ( od "idućih Rasel Vestbruka", do " u najbolju ruku Brendon Dženings"), dobri NCAA igrači Džastis Vinslou i Stenli Džonson, kao i nepoznanice iz Evrope , Letonac Krištof Porzingis i Hrvat Mario Hezonja.
Ako ko ima da se dokazuje, onda je to definitivno Porzingis. Letonac još ne može "da izbaci huk zvižduka" koji su se orili Barklajs Centrom, kada je Adam Silver pročitao njegovo ime, kao 4. pika u ekipu Njujorka. Ostaće zapamćen i dječak u dresu Niksa, koji nije mogao da sakrije razočaranje, pa je plakao gotovo u nekom polu-histeričnom stanju.
Visoki Letonac (221 cm) sjajnog šuta i poređenje da je riječ o "novom Novickom" (opet ta komparacija) nisu značila previše fanovima. Niks nacija se nadala Mudiaju (kad je Filadelfija već uzela Okafora). Čak se i Karmelo Entoni protivio ovakvom odabiru, ali brzo je na prvim trenzima promjenio mišjenje.
Ljetnja liga i predsezonske utakmice ne znače puno, čekao se taj debi, protiv super talentovane ekipe Baksa u Milvokiju. Porzingis nije bio prva zvijezda večeri, ali 16 poena i 5 skokova su više nego pristojni za prvu utakmicu. Šut sa linije slobodnih sjajan, pokazao je da može i trojku da pogodi, i sve to za 24 minuta koliko je proveo na terenu, u iznenađujućoj pobjedi Niksa. Definitivno ima nešto u ovom mršavom Letoncu.
Šta tek reći za Džejhila Okafora. Njegova Filadelfija je poražena od ekipe Bostona, ali Okafor je imao debi kakav se dugo nije vidio u ligi. Učinak od 26 poena, 7 skokova i 2 blokade u prvoj utakmici nije odavno gledan. Međutim nije ni učinak toliko bitan, koliko njegova igra prototiv iskusnijih igača kakvi su Amir Džonson i Dejvid Li, kretnja, arsenal pokreta i završetka sa obije ruke, definitivno, po subjektivnom mišljenju budući superstar lige.
Karl Entoni Tauns je svoje vatreno krštenje imao u jednom od hramova lige Stejpls Centru, protiv nedefinisanih Los Anđeles Lejkersa. To je ujedno bio i dvoboj prva dva pika sa drafta, jer dres Lejkersa nosi D'Anđelo Rasel. Entoni Taunsa nisu zbunli ni sav sjaj Kalifornije, VIP holivudska publika (Džek Nikolson i ekipa) i meč je završio sa 14 poena i 12 skokova, a prvi poen u nadamo se dugoj karijeri je bio monstruozno zakucavanje. Rasel sa druge strane sa 4 poena, 3 skoka i 2 asistenicje i niej baš opravdao visoku poziciju na draftu, ali njegov talenat je neupitan. Samo da se kloni Swaggy P-a (Nik Jang) i da se drži podalje od kuće Kardašijan.
Emanuel Mudiaji je briljirao protiv Hjustona. Igrač koji je rekao "NE" svakom univerzitetu u SAD i NCAA ligi i otisnuo se preko Pacifika u Kinu, kako bi zaradio prve pare, neočekivano je "pao" na draft pozicijama i uzet je kao "tek" sedmi pik (bio TOP 3 potencijal). Mudiajiu to nije puno smetalo, da na gostovanju jednoj od najjačih ekipa odigra odlično, pokaže sjajan šut sa svih pozicija, i završi meč sa 17 poena, 9 asistencija i 5 skokova.
Dobre partije su pružili i Hezonja (3 trojke, 11 poena), Stenli Džonson, Nemanja Bjelica...
Sve je ovo tek sami početak, jedna od ukupno 82 utakmice, ali ako volite košarku onda se radujete novim talentima, jer zbog njih se i gleda sport. Ovakvi igrači mogu već za tri godine da budu all star kalibar, i možemo da uživamo u vrhunskoj košarci, i baš kao svi zaljubljenici u serije da se pitamo "šta je sljedeće?"
Galerija
Bonus video:
