Fenomen navijanja, pogotovo organizovanog, uglavnom se vezuje za fudbal. Međutim, ta pretpostavka nikako nije tačna.
Dovoljno je pogledati samo atmosfere u domaćim halama za vreme košarkaških utakmica, pogotovo na klupskom nivou, ali i na drugim sportovima - kada nacionalni ponos, patriotizam i važnost samih mečeva to nalažu.
Ipak, kada govorimo o Evropi, činjenica je da sem slovenskih naroda, uz izuzetak Turaka, Grka i pojedinih nacija sa Baltika, u veoma malom broju zemalja možete vidjeti “zapaljivu” atmosferu kada je u pitanju bilo koji manji sport, a izuzetak nije ni košarka - koja je odmah iza fudbala.
Da ne bude zabune, orkestrirano pjevanje imena svoje zemlje po slogovima, kao i sporadično zviždanje i ne prave preveliki pritisak na protivnika, a besmisleno i bespoentalno američko “defence” ne vrijedi ni spominjati.
Kako je pred nama Evropsko prvenstvo, bavićemo se faktorom navijača u svakoj od četiri grupe i time koliko oni mogu da utiču na protivnika i tako pomognu svojim reprezentacijama na putu ka uspehu. Međutim pravi šou mogli bismo da dobijemo kada šampionat dođe u svoju drugu fazu, pod uslovom da svi favoriti uspešno preskoče grupne prepreke.
Grupa A – domaćin, “ludi’ Poljaci, BIH gastozi, finski turisti i braća Rusi
Logično, najveću podršku u Monpeljeu imaće Toni Parker i drugovi, koji, i bez činjenice da Evrobasket igraju na svom terenu, važe za prve favorite za trofej. Opet, ne računajući fudbalske fanatike sa Korzike, navijače Pari Sen Žermena ili Sent Etjena, “Galski pijetlovi” se ne mogu pohvaliti pretjerano vatrenom atmosferom kada je u pitanju basket. Nema sumnje da će Francuzi prepoznati trenutak kakav je domaćinstvo i pokušati da u prelomnim momentima pomognu svom timu, kako zviždanjem, tako i lupanjem i udaranjem raznim rekvizitima.
Veliko finale igra se na stadionu Lila, kada bismo mogli da vidimo neuobičajenu sliku - bar što se reprezentativne košarke u dvoranskim uslovima tiče - pred 27.000 navijača.
Pored domaćina, najveću podršku trebalo bi da imaju i Poljaci, koje prati glas da su jedni od najopakijih ultrasa Evrope, ali ne u mjeri i intenzitetu kao kada se radi o fudbalu ili odbojci. Zatim slijede Finci, a s obzirom na to da ih je čak 8.000 otputovalo u Španiju, tokom prošlogodišnjeg Mundobasketa, neće im biti problem da skoknu i do Francuske.
Na kraju, tu su i bosanskohercegovački gastarbajteri koji će, uz pomoć “pojačanja” iz domovine, pokušati da budu “vjetar u leđa” izabranicima Duška Ivanovića, kao i Izraelci, koji su poznati kao narod koji veoma voli košarku (znamo kakav je ambijent na mečevima Makabija).
Grupa B – Srbi i Turci “kvare” domaćinstvo Njemcima
U grupi koja je smještena u Berlinu, sa pravom se očekuje “najpaklenija” atmosfera. Pored navijača “pancera”, koji brane domaći teren, tu su i uvijek spremni srpski gastarbajteri, čiji dolazak treba očekivati i iz okolnih zemalja, a sam podatak da u Njemačkoj živi gotovo četiri miliona Turaka govori dovoljno.
Njemci, iako nacija sa ogromnim sportskim pedigreom, ne spadaju u najvatrenije pristalice, ali umiju da naprave užaren ambijent kada je njihovim ljubimcima to potrebno.
S druge strane, vrlo je moguće da reprezentacija Turske neće ni primjetiti da igra van svoje zemlje, pošto njihovi navijači u svakom dijelu svijeta u velikom broju posećuju sportske manifestacije. Kako ih u Nemačkoj ima više nego u bilo kojoj drugoj zemlji, njihovi protivnici moraće ozbiljno da računaju i na “pakao” sa tribina. Ne prave pitanje da li je fudbal, košarka ili odbojka, po ekstremnosti su “rame uz rame” sa Poljacima, kao ni da igra nacionalni tim i klub za koji navijaju.
Grupa C – “Spartanci” opsjedaju Zagreb
Grupa C igra se u susednoj nam Hrvatskoj, a treći od četiri domaćina navijače će dočekati u zagrebačkoj Areni. Iako se “vatreni” nadaju da će na domaćem terenu dati svojoj selekciji zalet ka toliko željenoj i čekanoj medalji, posao bi mogli da im pokvare Grci i bivša braća Makedonci, a tu će biti i Gruzijci i Slovenci, kao i Holanđani.
Hrvati jesu domaćini, čija fudbalska navijačka scena uživa solidno poštovanje u evropskim okvirima, ali kao i nekoliko nacija iz ovog teksta, ne dijele istu pasiju prema basketu. Ozbiljna “borba” očekuje se u duelu Hrvatske i Grčke, dva glavna favorita za prvo mjesto u grupi, a čini se da če Grci ipak biti ti koji će dodatno pomoći svojim ljubimcima na parketu. Posjeduju ogromnu strast prema sportu, uvijek su dobro organizovani kada nacionalni tim igra velika takmičenja, a i pored krize u svojoj zemlji, očekuje se dolazak velikog broja “Spartanaca” u Zagreb.
Osim Hrvata i Grka, značajniju podršku trebalo bi da imaju i Makedonci, koji, poslije Slovenaca, moraju da prevale najmanji put. Možda se može reći da će upravo oni biti rival po mjeri domaćinima u nadmetanju grlima i dlanovima.
Slijede uvijek neposredni i smireni Slovenci, čije se pravljenje atmosfere ne razlikuje previše od Gruzijaca, iako će ih biti značajno više na tribinama.
Grupa D – Bitka za Baltik
Poslednja grupa, grupa D možda je i najslabija po kvalitetu, ali je na navijačkom planu situacija nešto drugačija, pošto će se u Rigi naći nekadašnju sunarodnici - Letonci, Litvanci i Estonci. Bivši članovi Sovjetskog Saveza vodiće svojevrsnu bitku za Baltik, kako na terenu, tako i na tribinama, a tu su i Ukrajinci, takođe bivša braća iz SSSR. Grupu kompletiraju Belgijanci i Česi, koji će svakako tražiti svoju šansu za prolaz, ali sigurno neće moći da računaju na značajniju podršku svojih navijača.
Najveću prednost svakako će imati domaća selekcija, jer su sve karte planule u roku od samo nekoliko sati, a treba imati u vidu i da se Evrobasket poslije gotovo osam decenija vraća u Letoniju. S druge strane, tu je svakako i želja da se pokaže ko je ko u regionu, pa će na duelima ovih triju selekcija imati poseban šmek.
Što se samog navijanja tiče tu se najviše ističu Litvanci, kao nacija koja ima najdublju kulturu, osjećaj i ljubav prema košarci. Tačno znaju kada trebaju da pojačaju pritisak na protivnika, a kada da nacionalnim pjesmama podignu moral svojim ljubimcima. Najsličniji njima su domaći navijači, koji će logično, posle svega priloženog, imati najveći motiv da pomognu ekipi Ajnarsa Bagatskisa i odvedu ih u drugu fazu u Francusku. Zatim slijede Estonci, takođe jedni od povratnika na međunarodnu scenu, koji za razliku od prve dvije selekcije i ne mogu da se pohvale toliko emotivnim i strastvenim navijačima.
Grupu kompletiraju Belgijanci i Ukrajinci, a i jedni i drugi slobodno mogu da zaborave na bilo kakav vid pomoći sa tribina. Prvi sem fudbalske i nemaju navijačku scenu, pa kako nacionalni tim nema značajniji kvalitet i uspjeh nisu razvili osjećaj odgovornosti da im drže leđa, dok će kod Ukrajinaca i politička situacija učiniti svoje.
Bonus video:
