Za ljubitelje evropskog sporta, sjevernoamerični koncept draft-a je veoma stran, maltene utopijski sistem koji (uz pomoć salary cap-a) održava koliku-toliku ravnotežu u kvalitetu timova. Ovakav sistem, u jednu ruku, znači da lošije ekipe uvjek imaju nadu da će kroz poraze doći do pozicije da steknu pravo na tog mladog super talenta koji obezbjeđuje decenijsku sigurnost i plej-of status. Sa druge strane, ovaj sistem znači da svaka šampionaska super-ekipa ima svoj rok trajanja. Zvijezde koje godinama nose ekipu na svojim plećima eventualno gube stari sjaj, dok konstantno biranje na samom dnu NBA draft-a znači da ekipa ima veoma ograničene šanse da se podmladi i na taj način ostane u najužoj konkurenciji. Naravno, prednje izloženo predstavlja neku opštu pravilnost, s tim da su izuzeci relativno brojni i veoma indikativni u pogledu činjenice da sistem sam po sebi ne obezbjeđuje ravnotežu kojoj teži. Tako, loše ekipe godinama postaju sve gore uslijed loših izbora na draft-u, dok respektabilne, pa i odlične ekipe često nađu način da na samom dnu pronađu pravi dragulj od košarkaša.
Čudna je draft rabota. Splet okolnosti koji ga prate – mješavina sreće, snalažljivosti, rizika i nepoznanica – čine draft naprosto jedinstvenom institucijom profesionalnog sporta. Eklatantnih primjera koji idu u prilog ovoj tezi je bezbroj; ipak, izdvojićemo jedan koji pokazuju kako su sreća i vjerovatnoća promijenile tok košarkaške istorije.
Na slici je Džeri Vest, sa veoma kisjelim osmjehom. Ovako izgleda lice čovjeka koji je saznao da 18-godišnji LeBron Džejms... ipak neće igrati za njegov tim.
Džeri Vest je sada već davne 2003. godine bio GM Memphis Grizzlies-a, tima koji je nakon nekoliko mudrih poteza postao veoma respektabilna i talentovana ekipa zapadne konferencije. Mladi Pau Gasol je bio okosnica tima, koji je prosto bio prepun sjajnog pomoćnog osoblja: Džejson Vilijams, Vesli Person, Šejn Batije, Stromajl Svift, i mnogi drugi, dok je na klupi bio stari vuk Hjubi Braun. Najbolja potvrda kvaliteta bili su rezultai Memfisa u predstojeće tri sezone: kombinovani skor od 144 pojede i 102 poraza, i tri uzastopna nastupa u plej-ofu. Ipak, u ljeto 2003. godine, Džeri Vest je tek tražio načine da Memfis učini relevantnim, i bez obzira na upravljački i strategiski talenat koji je uvijek posjedovao, tog ljeta je na najokrutniji način saznao da se sve na kraju svodi na – sreću.
Još davnije 1997. godine, tadašnji Vankuver Grizzlies-i su trampili svoj budući izbor u prvoj rundi draft-a za Otisa Torpa, tada već prilično ostarjelog, ali cijenjenog veterana, koji je najpoznatiji po svojoj ulozi u prvoj tituli Hjustona iz 1994. godine, te kasnijem trade-u putem kojeg je u Hjuston došao Klajd Dresler.
Torp nije puno pružio u Vankuveru, što će reći da je ekipa praktično protraćila taj budući izbor. Međutm, godine su prolazile, a Grizzlies-i su i dalje imali pravo na taj izbor, iz razloga što je isti bio zaštićen u smislu izbora pri vrhu draft-a, što je ekipi omogućilo da tokom godina bira talentovane mlade igrače poput Majka Bibija, Stromajla Svifta, Šejna Batijea i drugih. Ipak, činilo se da će žurka biti gotova 2003. godine, jer je jedini način da Memfis zadrži svoj izbor bio taj da na draftu bira ništa manje nego prvi. Iako je za „Grizlije“ šansa za izbor prvog pick-a obično bila realnost uslijed loših rezultata, maltene po prvi put u njihovoj istoriji, to se činilo nemogućom misijom u ljeto 2003. godone. Najveće šanse za prvi izbor imali su fenjeraši Klivlend (25% vjerovatnoće) i Denver (20%), dok je Memfis je imao veoma male šanse da dobije prvi izbor (6,4%), a bilo realno za očekivati da će birati negdje između šestog i osmog mjesta.
Međutim, kada su se otvorile koverte sa rezulatatima za timove od četvrtog do trinaestog mjesta, jedini tim koji nije bio na svom očekivanom mjstu je bio upravo Memfis. Odjednom, Memfis se našao među tri, sa Klivlendom i Denverom. Sledeća koverta je sadržala logo Denvera, kojem je pripao treći izbor, te je na kraju sve ostalo između Klivlenda i Memfisa. Džeri Vest je prosto mogao da osjeti, da dodirne čudo. Trenutak odluke, prvi će na draft-u birati i LeBrona izabrati...
Ostalo je istorija. Prije nego što je LeBron napustio Klivlend i vijest o tome objavio na bezukusnom TV intervjuu, i prije naknadnog velikog povratka u rodni Ohajo, 18-godišnji LeBron je imao strahovit uticaj na kompletan odnos snaga u NBA ligi, a da u istoj još i nije zaigrao. Da se Memfisu posrećilo tog ljeta, super talentovana ekipa koju je predvodio Gasol bi bila jača za LeBrona Džejmsa. Sam LeBron bi zaigrao za ekipu koja je odmah sprema za plej-of i velike poduhvate, a umjesto na istoku, LeBron bi bio na (i tada) mnogo jačem zapadu. Puno toga bi bilo drugačije da su loptice tako htjele. Džeri Vest je, na način svojstven skoro pa samo njemu, htio da napravi savršen spoj između snalažljivosti i čiste sreće u potrazi za šampionskom ekipom u Memfisu. Stari vuk je znao da se samo na ovaj način, preko drafta, može uloviti džek-pot koji vodi do vrata finala i titula jednog dana. Kao da se zbog toga odvažio da lično dođe i prisustvuje lutriji, iako je znao koliko su šanse male. Jer, podsjetimo, Memfisu nije značilo ništa da bira drugi ili četvrti ili šesti: svaki pick osim prvog je išao Detroitu. Kao da je Vest smatrao da je vrijedno da čitav svijet vidi da u njemu tinja ta nerealna, gotovo pohlepna nada da će se sreća osmjehnuti upravo Memfisu, da će on biti taj kome se čestita i zavidi. Nije se, ipak, dalo. Ostalo je da se pamti da je te noći slavio Gordon Gand, tadašnji vlasnik Klivlenda koji, inače, uslijed potpunog sljepila nikad u životu nije gledao LeBrona kako igra.
Svakako, Memfis je imao respektabilnu ekipu koja je tri godine uzastopce igrala plej-of, da bi taj status povratio 2011. godine i isti čvrsto zadržao sve do danas. Ali neće Memfis stići do titule sa ovim sastavom, kao što to nije mogao ni sa sastavom koji je okupio Vest, ma koliko bili sjajni Rendolf i Mark Gasol, Majk Konli i Toni Alen. Za titulu je bio potreban LeBron, potreban taj nesvakidašnji čin sreće i oportunizma koji znači prvi draft pick. Džeri Vest je napustio Memfis 2007. godine, kada je prosto bilo jasno da tim neće dostići željene visine. Ipak, nemojmo se prevariti – Vest je i u Memfisu pokazao koliki je genije, i pravo je čudo što je od ove ekipe napravio veoma dobar tim koji je mogao da pobijedi svakog. Više od samih pobjeda i poraza, Vest je pomogao da se u gradu i ekipi stvori mentalitet pobjednika, što nije lako kada su u pitanju mlade franšize. Ali ako ste u jednom Memfisu (Oklahomi, Mineapolisu, itd), genijalnost nikada neće biti dovoljna. Potreba je sreća koja 2003. godine, na žalost Memfisa, Džeriju Vestu nije pokucala na vrata.
Na kraju svega, Džeri Vest je izjavio: „Mrzim lutriju; mislim da je lutrija užasna stvar. Ovo govorim znajući da je do sada funkcionisala prilično dobro. Morate se osloniti na nadu.“ Vest nije mogao biti iskreniji: imao je velike planove u vezi sa ovim draft-om, i prije svega, imao je velika nadanja da će lutrija funkcionisati u njegovu korist.
Bonus video:
