STEVE NASH

Košarkaški maestro: BIlo je boljih, ali ne i ovakvih

"On doprinosi na načine na koji većina igrača, većina atleta, ne može. Ne samo košarkaška inteligencija i vještine. On donosi emocionalnu inteligenciju."
112 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 17.02.2019. 03:48h

“Pola života sam proveo vježbajući, ako ne i više. Jednostavno volim da budem spreman i zdrav“, riječi su Stevea Nasha, jednog od najboljih plejmejkera koje smo imali prilike da gledamo u istoriji. Čisti timski igrač koji ni mario za sopstvene statističke podatke je na kraju morao da se suoči sa problemima koje nose neke druge brojke, kao što su poodmakle godine. Da li je ovo zaista kraj karijere za Nasha, koji se u posljednjih par mjeseci povrijeđivao i dok je nosio kese iz prodavnice, ili ustajao iz kreveta, ne znamo još. Ono što znamo jeste da Nash nije najbolji igrač ikada, ali je igrao na način na koji to prije niko nije radio.

Ne bi bilo prvi put da Nash prkosi godinama i šansama za uspjeh, kanadski maestro je ipak bio dva puta uzastopno najkorisniji igrač regularnog dijela NBA lige. Uz to je jedini igrač koji je četiri puta imao 50-40-90 sezonu (preko 50% šut iz igre, 40% trojke i 90% slobodna bacanja) što je NBA rekord.

Nashove brojke su mnogo glasnije nego što je on bio tokom karijere, i mnogo glasnije nego što je njegovo vrlo vjerovatno povlačenje iz karavana NBA. Osma puta je igrao All-star utakmicu, pet puta je bio najbolji asistent lige, a tri puta u najboljem timu lige.

Samo je Steve Kerr od igrača koji su visoko 190 cm ili niže, imao bolji efektivniji procenat šuta, a samo John Stockton u istoj kategoriji imao bolji „stvarni“ procenat šuta (true shooting percentage). Ako sada završi karijeru, Nash će otići sa parketa kao najbolji šuter slobodnih bacanja ikada sa procentom od 90.43%.

Nash je zvijezde jednako pravio od svojih saigrača, koliko i od svojih trenera, sjetimo se samo Mike D’Antony sistema manijačno brze igre, koju je Nash pretvorio u metodičnu košarkašku mašinu, koja je nepravdom sudija spriječena da prođe u finale NBA lige i vrlo vjerovatno osvoji titulu.

Vjerovatno nije niko bolje opisao Nasha od bivšeg GM-a Toronto Raptorsa, Bryan Colangela, koji je u intervjuu za National Post rekao sljedeće: „On doprinosi na načine na koji većina igrača, većina atleta, ne može. Ne samo košarkaška inteligencija i vještine. On donosi emocionalnu inteligenciju. To je presudno za tim i organizaciju. I često sam govorio, kada su u pitanju zvijezde, o njemu se najmanje mora voditi briga. Poput Tima Duncana, nema puno igrača o kojima ne moraš da razmišljaš kad odeš da spavaš“.

Ali, iz sadašnje perspektive je sve mnogo vedrije, nego što je to bilo na početku karijere ovog Kanađina. Prvo je jedva dobio stipendiju za koledž i to tek kada ga je primijetio Dick Davey, koji je vidio ogroman potencijal, ali mu i rekao da je najgori defanzivac koga je ikad vidio. Posle odlične karijere na koledžu, Nash je bio 15. pik na draftu 1996. koji je bio jedan od najboljih u istoriji, kada su izabrani Bryant, Iverson, Ray Allen, Stojaković, Abdur-Rahim, Camby, Marbury, Antoine Walker… Izabrali su ga Phoenix Sunsi, ali je prve četiri godine u NBA u prosjeku  postizao svega 7.2 poena i imao 3.8 asistencija, i do odlaska u Dallas bio zamjena za Jasona Kidda, Kevina Johnsona i Sama Cassela.

U Dallas je inače došao tako što je Donnie Nelson nagovorio svog oca Dona Nelsona, tadašnjeg trenera Mavericksa da za Nasha tokom drafta 1998. Phoenixu ponudi marginalce kao što su Estonac Martin Müürsepp, Bubba Wells,prava na Pata Garritya  plus pika prve runde (što je kasnije bio Shawn Marion).

Nakon što je preuzeo organizaciju igre Dallasa, nije imao sreće sa povredama, a i kada je bio zdrav nije naročito briljirao i malo ko je slutio da će uskoro postati rijetko viđeni plejmejker. Nash je eksplodirao 2000. kada je postizao 15.6 poena i imao 7.3 asistencija, ali bitnije je bilo to što je počeo da razvija zanimljiv odnos na terenu sa jednom drugom zvijezdom u najavi – Dirkom Nowitzkim. Veliki trio koji je činio i bek Michael Finley je tri gdine odlično funkcionisao i 2003. su izgubili u finalu Zapada od San Antonio Spursa. Činilo se da će Dallas napasti titulu u poboljšanom sastavu sljedeće godine, ali je onda Nash odlučio da se vrati u Phoenix, tj. Mark Cuban je odlučio da ne ponudi ugovor duži od 4 godine.

Pet sezona sa preko 50 pobjeda u narednih šest godina i par finala Zapada sa timom koji je predvodio Mike D’Antoni, a koji je potpuno poremetio defanzivne koncepte NBA ekipe. Nash je bio centar tima u kom su igrali  Amar’e Stoudemire, Boris Diaw, Shawn Marion i Joe Johnson. Pristup te ekipe košarci je bio nešto neviđeno i podsjećao je na video igru, jer je bila brza, tečna i slobodna, i što je najbitnije – prijetila je da sruši čitav koncept odbrana koje osvajaju titulu.

Ipak, nisu uspjeli, otišao je Mike, došao je Terry Porter, potom Alvin Gentry, ekipa se mijenjala i Nash je 2012. odlučio da se pridruži Lakersima i pokuša da osvoji titulu.

Klecala su koljena brojnima na pomisao da u jednoj ekipi igraju Nash, Bryant, Gasol i Dwight Howard, a Kanađin je vidio najbolju šansu da osvoji prsten.

Izabrao je broj 10 kao omaž fudbalerima poput Hoddlea i Zidana, jer je broj 13 povučen zbog Chamberlaina, ali ništa nije bilo za desetku u ove dvije godine u Lakersima. Kobe Bryant je morao da čuva protivničke plejmejkere, nije bilo hemije sa Mikeom Brownom koji je odmah otpušten, a ponovno druženje sa D’Antonijem nije bilo efektivno, naročito zbog neuspjele pick and roll igre sa Howardom. Problemi sa leđima su učinili da odigra svega 65 utakmica u sezoni, pa su mnogi podsjetili na magični tim doktora u Sunsima gdje bi Nash vjerovatno mogao da igra još 3,4 godine.

Uoči početka ove sezone je Byron Scott kazao da će Nash biti startni plejmejker, ali su se nažalost obistinile riječi ovog sjajnog igrača iz predsezone gdje je najavio da mu je ovo posljednja sezona: “Shvatam da mi je ovo posljednja godina. Nema garancije ni ove godine da ću igrati. Jedan ili dva dana u trening kampu, sa mojom kilometražom, i sve bi moglo da se završi”.

U prvoj utakmici u predsezoni je imao 11 poena i 5 asistencija, onda je protiv Portlanda ubilježio 10 asistencija u 22 minuta, da bi potom stiglo saopštenje Lakersa da Nash više neće igrati ove sezone.

“Skrhan sam”, kazao je trener Golden State Warriorsa Steve Kerr.

“Čovječe, kakva karijera. Kako nevjerovatan igrač, inovator, neko ko će uticati na generacije igrača”, nadahnut je bio Kerr. 

Kada ste takav igrač i čovjek, nije bitno kako ste otišli, a i Nash je uvijek gledao u budućnost.

“Što se desilo u prošlosti je samo prošlost. Bilo da ste šampion ili ne.”   

Galerija