Crnogorska muška košarka ovih dana doživljava najteže trenutke u svojoj kratkoj istoriji.
Čak i kada je 2008. godine krenula priča “crvenih” košarkaša, situacija je bila neuporedivo, neuporedivo bolja. Tada se čak vjerovalo da će se sjajna generacija izuzetnih igrača uključiti u borbu za neku od medalja na najvećim takmičenjima.
Zalog za to bili su već dokazane klase: Predrag Drobnjak, Vlado Šćepanović, Goran Nikolić, Nebojša Bogavac, Goran Jeretin, zvijezda u usponu Nikola Peković, Amerikanac Omar Kuk... Šest godina kasnije crnogorska reprezentacija doživjela je brodolom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, za nas su sada velesile Holandija, Island, Češka, Poljska, Belgija..., o selekcijama bivših jugoslovenskih republika da i ne govorimo.
Reprezentacija nema nijednu zvijezdu, one koje bi to mogle da budu ne igraju za nacionalni tim, pa se svjetlo na kraju tunela i ne nazire...
Da bi ga uopšte moglo biti, treba saslušati glas velikana. Jedan od onih istinskih, koji su proslavili i Jugoslaviju i Crnu Goru širom svijeta, čije su ime klicali i u Evropi i u Americi, koji je bio i svjetski i evropski šampion, svakako je - Predrag Drobnjak. Njegova riječ je čista kao suza, kao šut koji bi, iako je igrao centra, prolazio kroz obruč kada bi šutirao za tri poena, u dresu Partizana, Efesa, Sijetla...
Otkako je 2011. završio karijeru, sve više igra tenis, i sve više gleda košarku. Gleda i gotovo sve mlađe selekcije ako je to moguće, a izlišno je govoriti da ne propušta nijedan prenos utakmica sa Svjetskog prvenstva.
"Gledam utakmice. Ali, sve se svodi da ekipe dođu do eliminacione faze, tada počinje prava borba. Recimo, mislim da je za Srbiju dobro što je izgubila od Francuske, jer onda dolazi u situaciju da sa Brazilom odlučuje da li će biti druga ili četvrta. Tako se košarkašima Srbije pruža šansa da igraju sa ekipama koje mogu da pobijede u osmini finala i četvrtfinalu i tako dođu do polufinala. Ne kažem da će oni da pobijede Hrvatsku, Grčku ili ne znam sa kim će igrati, ali mogu da ih pobijede. Španiju ne mogu. Prave stvari na Svjetskom prvenstvu dolaze od osmine finala, ovo sada je samo ubacivanje u voz koji vodi tamo". Da li Španci mogu da se nose sa Amerikancima?
"To su dva različita stila igre, vidjećemo ko će kome da nametne svoju igru ako dođe do tog finala. Kao da je sistem takmičenja napravljen tako da se slučajno nešto ne desi pa da se Španija i Amerika sretnu prije finala. Bukvalno su postavili dvije grupe na jednu, dvije grupe na drugu stranu, a to je klasično namještanje na tu vodenicu.
Da slučajno Španci ne izgube neku utakmicu pa budu drugi, pa sa ovima igraju u polufinalu, nego ajte vi u jednu stranu žrijeba, ovi u drugu stranu žrijeba, nećete se sresti do finala i to je to. Mislim da je ovo labudova pjesma španske generacije 80. godište, sa kojom su bili svjetski i evropski prvaci od juniorskih dana, generacije Pau Gasola, Kalderona, Navara, Rejesa.
Igraju dobro zato što imaju braću Gasol. Nisu Rudi Fernandes, Ljulj, Rubio taj nivo. Mislim da od narednih godina neće više nikada biti tako dominantni".
Srbija?
"Ima nekoliko igrača koji se meni sviđaju kako igraju, a opet ima nekih igrača, neću sad da ih imenujem, koje nikada ne bih uzeo u reprezentaciju. S druge strane sve je iskristalisano, svako zna svoju ulogu u timu, zna se ko su lideri, tako da mislim da mogu nešto da naprave. Mislim da ova Srbija ima dobru perspektivu, ima dosta nadolazećih i mlađih igrača, kao i igrača između 22 i 27 godina. Imaju Lučića i Milosavljevića koji se meni i te kako sviđaju, a koji su povrijeđeni i ne igraju, imaju veoma perspektivnog centra Milutinova, onda Dangubića iz Zvezde... Imaju zaista dosta dobrih i perspektivnih igrača za sljedeće Evropsko prvenstvo, pa eventualno da se plasiraju na Olimpijske igre u Riju".
Nažalost, Crne Gore nema na Svjetskom prvenstvu, neće je biti ni na Evropskom, neće je biti nigdje naredne dvije godine...
"Neće je biti na Evropskom prvenstvu, to znači da neće moći da se kvalifikuje ni za Olimpijske igre. Tri godine Crne Gore neće biti na velikom takmičenju, tek 2016. dobija mogućnost da se eventualno plasira za EP 2017. To stvara gorak ukus, ne može se okarakterisati drugačije nego kao katastrofa. Ali, učinjenom poslu nema mane. Treba se okrenuti i gledati unaprijed, šta ćemo sad i kako da postavimo stvari na pravo mjesto. Jasno je da stvari nisu bile dobre, ali hajde da napravimo neki novi sistem, da napravimo nešto što će dovesti do nekog plusa, jer tu sada postoji hiljade i hiljade problema.
Od čega treba krenuti?
"Evo šta bih ja uradio. Prvo - selektor je neminovno kriv. Reprezentacija je ispala u prvoj fazi prošle godine na Evropskom prvenstvu, a sada nije prošla kvalifikacije. Da li je to Luka Pavićević ili neki Janko ili Marko, apsolutno više nema nikakve diskusije i objašnjavanja situacije. Nema nikakve dileme može li sa selektorom da se nastavi, jer to su dva očajna rezultata i tu nema više onoga “ajmo još jednu šansu, pa još jednu”. Jednostavno, tim putem se ne ide. Mora da se napravi neki drugi sistem. Druga stvar - s obzirom na tri godine pauze, treba da se gleda u budućnost. Treba da se napravi otklon od igrača koji su sada u dobrim godinama, ali koji će 2017. imati po 30 i više godina, što znači da nam ti igrači neće biti potrebni u budućnosti.
Treba da se usmjerimo prema igračima koji su rođeni 1989, '90, pa do recimo '97, '98. godine. Neko dijete koje je rođeno 1998. godine, za tri godine imaće 19-20 godina i treba da se usmjerimo prema tim igračima. Ali, tu postoji drugi problem, a to je - tako da kažem- liga bez briga. To je možda grubo rečeno, ali to je liga koja nema nikakav značaj, niti bilo kakvu ideju. Tu dosta mladih igrača dobije šansu, to je tačno, ali šansa mora da se dobije na mnogo, mnogo većem nivou. Poznato je kako je Mirotić uspio u Španiji, pa sada sve više igrača želi da ide njegovim putem. Možemo da se ljutimo koliko hoćemo, ali apsolutno nema teoretske šanse da uspiju u Crnoj Gori.
Prije svega, zato što je slaba liga. Igrači dobiju šansu od 15. do 18. godine, ali poslije toga samo padaju. Jednostavno, liga im ne dozvoljava da se dignu. Uz to, Budućnost kao nosilac crnogorske košarke - u klubu mogu da se ljute ili ne, ali to je jednostavno činjenica - nije pružila šansu nijednom jedinom mladom igraču u prethodnih nekoliko godina. Evo pogledajte sad sastav Budućnosti. Tu su dva Hrvata, dva Amerikanca, dvojica igrača iz Srbije, pa apsolutno nijedan iz plejade mladih igrača neće dobiti šansu.
To su stvari koje ubijaju crnogorsku košarku. Ja znam bukvalno svakog mladog igrača u Crnoj Gori, gledao sam mnogo utakmica mladih, ove godine sam gledao i sve moguće prijateljske mečeve i juniorske i kadetske i mlade reprezentacije. Ima talentovane djece, evo sada su kadeti na Prvenstvu Evrope lagano dobijali protivnike i sa po 40 razlike, ali naravno da će ta djeca da se izgube. Taj talenat se pokazuje samo u početnom periodu od neke 13. do 16-17. godine. Poslije, ako se ne penjete na veći nivo, vi samo padate. I nema više povratka.
Drobnjakova vizija više je nego interesantna...
"Mora da postoji neka stručna komisija koja će da napravi spisak igrača od kojih će da se krene. Crna Gora je mala, veoma mala u odnosu na sve evropske zemlje, i ne smije da dozvoli luksuz da gubi igrače. Moje mišljenje je da okosnicu reprezentacije Crne Gore u narednom periodu moraju da čine Nikola Vučević i Bojan Dubljević kao igrači na pozicijama četiri i pet. Bez dileme. Jedan je '90, a drugi '91. godište. S druge strane, i selektora treba da izaberemo spram njihovog načina igre. Da znamo koji će selektor najviše da odgovara igri Vučevića i Dubljevića. Ta komisija treba da izabere i pravog stranca, da zna koja nam je deficitarna pozicija u generacijama koje sam pominjao.
Da izaberemo mlađeg stranca, koji će duži niz godina da igra za Crnu Goru. I da nam strance ne nude menadžeri, kao što je to bilo u prošlosti, kada im je trebao pasoš evropske države da bi igrali kao domaći košarkaši u pojedinim ligama. Moramo da znamo koga da ciljamo, koju poziciju. Vjerovatno spoljnu, jer pod košem imamo Vučevića, Dubljevića, Todorovića. Znači da nam treba spoljna, ali koja? Da li je to pozicija 1, 2 ili 3? Za to mora da postoje stručni ljudi, od košarkaškog integriteta, koji će Košarkaški savez da vode u tom pravcu. U ovoj situaciji trenutni predsjednik Saveza (Milo Đukanović, op.a) jedini je koji može da obezbijedi finansije, ali hajde da nađemo nekoga ko će to da vodi sa stručne strane, pošto je sigurno da on to ne može, bez obzira što se bavio košarkom i ne znam čime. Jednostavno, nema kapacitet za to i zauzet je drugim obavezama.
Daj da nađemo nekoga iz košarke ko će da napravi čitav sistem koji će da funkcioniše dugi niz godina. Moramo da se učimo i na raznim drugim primjerima. Moramo da vidimo kako to rade Francuzi, kako to rade Kanađani koji su napravili institut sporta ili tako nešto, koji rade fenomenalno. Kanada jeste mnogo veća zemlja, ali treba vidjeti koliki je priliv kanadskih igrača na NBA draftovima. U posljednje dvije godine kanadski igrači su bili pikovi broj jedan. Sve zato što su napravili izvrstan sistem reprezentativnih selekcija.
Moramo da vidimo šta sve ljudi rade, ne može sve da se radi "ad-hok", a da očekujemo da se kroz neki rezultat pokrije sav nerad i svi pogrešni potezi koji su se vukli. Ne može na taj način da se radi. Hiljadu je stvari koje moraju da se naprave. Tu nema apsolutno nikakve dileme. Recimo, oko izbora novog selektora. Ne može selektor da bude izabran samo zato što ga je predložio neko ko je blizak, recimo, predsjedniku Saveza ili generalnom sekretaru Saveza. Moramo da znamo šta hoćemo sa tim selektorom i kako da napravimo prave stvari koje će nam trebati u budućnosti
Osim što ste vjerovatno najbolji teniser među košarkašima sa prostora bivše Jugoslavije, može li se desiti da Vas vidimo i u nekoj košarkaškoj ulozi?
"Ne znam šta bih odgovorio na to pitanje. Hoću da ostanem nešto u košarci, ali u kojem segmentu i kako za sada ne znam. Vidjeću kako će se stvari odvijati. Imam neku ideju, ali nije to nešto što bih sad isticao po novinama. U nekim sam kontaktima, ali ako bude biće, šta drugo da kažem", zaključuje Drobnjak.
Naši treneri vole igrače koji nemaju svoje ja
Kakva je košarka danas u odnosu na onu kada ste Vi igrali?
"Drugačija je sigurno. Neću da kažem ni da je bolja ni da je gora. Svako vrijeme nosi svoju košarku. Nema nikakve dileme da fizički kvaliteti dolaze previše do izražaja. Stvar koja mi najviše smeta u košarci je konstantno pokušavanje trenera da igraju sa ogromnim brojem igrača, sa velikim brojem izmjena. Za mene je to nerealno. Bilo je predloga od nekih trenera da 14 igrača igraju na prošlom Evropskom prvenstvu, što je potpuna glupost. A da ne govorim u toku lige. Ako igrač nije spreman da igra jednu ili dvije utakmice nedjeljno, onda on ne treba da se bavi košarkom.
Kad mogu u Americi da igraju četiri utakmice nedjeljno, od kojih neki igraju i preko 40 minuta po meču, zašto kod nas ne bi mogli bar jednu ili dvije? Zato i nema igrača koji daju po 30-40 poena, jednostavno nemaju vremena za to. I previše se pažnje skreće na odbranu, samo odbrana i odbrana, a ta odbrana onda prelazi u neku prljavu igru i tako je opet onemogućeno da se da veliki broj poena.
To automatski tjera publiku iz dvorana, jer publika hoće da gleda poene, hoće da gleda zakucavanja, trojku, dobar potez. A sa tim odbranama i prljavom igrom onemogućava se da igrači postanu superzvijezde, kao što se radi u NBA. NBA živi na tome, na superstarovima se zasniva čitav marketing, prodaja dresova, prodaja TV prava. To je u Evropi nemoguće. I rodonačelnici te košarke su treneri sa prostora bivše Jugoslavije, pogotovo ovi srpsko-crnogorski treneri. Oni vole da igraju sa 15 igrača, vole da igraju sa igračima koji su poslušnici, ne vole superstarove, igrače koji imaju svoje ja. To su stvari koje mi smetaju, koje košarku sputavaju da bude još bolja i atraktivnija", rekao je Drobnjak.
Ljudi nikako da razumiju kako Amerikanci gledaju na košarku
"Amerikanci igraju svoju igru. Slušao sam komentare, ljudi govore kako oni šutiraju prvi šut, itd. U stvari ljudi nikako da razumiju kako Amerikanci gledaju na košarku. Pa naravno da će da šutiraju, to je njihov način igre. Neće oni sigurno da igraju ovo što su ustanovili ovi naši treneri, na 24 sekunde, neatraktivnu košarku. Njih to ne interesuje. Turska im je igrala zonu 40 minuta, košarkaš SAD dođe, dobije prvi pas i on je slobodan za tri poena. On šutira, nema tu razmišljanja, u stilu “ja ću da igram 24 sekunde”. A pošto imaju dobre šutere spolja, samo je pitanje kada će da počnu da pogađaju. Čim povežu tri-četiri šuta, utakmica je već na 15 razlike", ističe Drobnjak.
Lična karta
Predrag Drobnjak je rođen 27. oktobra 1975.
Lista klubova u kojima je igrao više je nego impresivna. Karijeru je počeo u Partizanu 1992. godine i tamo proveo šest sezona.
Potom je tri godine nastupao za Efes Pilsen (Turska), a onda se otisnuo preko okeana. U NBA je igrao četiri sezone i to za Sijetl Supersoniks, Los Anđeles Klipers i Atlanta Huks.
Potom se vratio u Evropu i nastupao za Tau keramiku, Partizan, Đironu, Bešiktaš, Efes Pilsen i PAOK.
Dva puta je bio svjetski prvak (Atina 1998. i Indijanapolis 2002), jednom evropski šampion (Turska 2001), a dva puta je nastupio na Olimpijskim igrama (2000. i 2004). Dva puta je bio učesnik FIBA Eurostars.
Bio je i član prve reprezentacije Crne Gore koja je kroz kvalifikacije izborila nastup na Evropskom prvenstvu 2011, ali u Litvaniji nije nastupio jer je početkom te godine završio karijeru.
Bonus video:
