Poslije Evropskog prvenstva u Litvaniji prije dvije godine, potpisnik ovih redova pokušao je da svojim skromnim novinarskim zapažanjem odgonetne ko je kriv za debakl košarkaške reprezentacije Crne Gore i ispadanje u prvom krugu, uz svega jednu pobjedu.
Najprizemnijim mogućim, uličarskim žargonom reagovali su tada iz Košarkaškog saveza Crne Gore, ali su ubrzo i oni identično okarakterisali njihov nastup - debakl!
Uslijedio je rez. Promijenjeni su: selektor, pomoćnici, savjetnik, igrači. Ko je ostao? Predsjednik KSCG Milo Đukanović, predsjednik Izvršnog odbora Veselin Barović i direktor svih reprezentativnih selekcija Danilo Mitrović!
Dakle, velika trojka nije se promijenila. I šta se desilo? Crnogorska košarkaška reprezentacija ispala je opet u prvom krugu Evropskog prvenstva. Ovog puta, međutim, taj rezultat pokušava se predstaviti sasvim drugačije... Zašto? Pa valjda nemaju dovoljno selektora, pomoćnika, savjetnika i igrača da ih opet promijene. A, oni su nezamjenjivi.
Selektor Crne Gore Luka Pavićević izjavio je nakon eliminacije u prvoj fazi:
"Čestitao bih svojim momcima na vrhunskom zalaganju i na odličnoj prezentaciji Crne Gore i crnogorske reprezentacije na jednoj velikoj smotri u Sloveniji!
Da li je zaista ispadanje u prvoj fazi „dostojno reprezentovanje crnogorske košarke”? Vjerujem da se sa stavom našeg selektora mnogi, ipak, neće složiti. Jer, ako je proklamovani cilj plasman u drugu rundu i ako selektor kaže da „nije ispunjen cilj”, valjda se to zove - neuspjeh, a ne odlična prezentacija Crne Gore i crnogorske košarke. Jer, ako su ispadanje u Litvaniji poslije prve faze čelnici Saveza označili kao debakl, koja je to drastična razlika da bi se poslije učinka u Sloveniji dala ocjena kako je Crna Gora ovaj put „igrom, ponašanjem i zalaganjem dostojno reprezentovala državu”.
U svakom slučaju postoji i drugi ugao gledanja na stvari u odnosu na ugao našeg selektora, izuzetno uspješnog košarkaša i člana nekadašnje Jugoplastike, vjerovatno najjačeg sastava u istoriji košarke u SFRJ.
Crna Gora je takmičenje u Jesenicama završila sa dvije pobjede i tri poraza. Izabranici Luke Pavićevića savladali su Makedoniju u krajnje diskutabilnoj završnici, kada je jedan sudija priznao Makedoniji koš u posljednjem napadu jer je Milko Bjelica povukao mrežicu (obično se u takvim situacijama i svira koš), da bi ta odluka onda bila promijenjena.
Crna Gora je savladala i Srbiju u posljednjem kolu, kada ni jednoj ni drugoj ekipi taj meč ništa nije značio, a kada nam je selektor Srbije Dušan Ivković dao „kraljicu i kralja” fore. Naravno, nije on odmarao Krstića i Markovića da bi nama pomogao, već da bi ih spremio za drugu fazu, ali činjenica je da njih dvojica zajedno ubacuju preko 25 poena po utakmici i imaju preko 10 skokova po meču!
Zar se onda treba dičiti time što smo u takvim okolnostima dobili selekciju koja je i sa njima dvojicom približnih kvaliteta kao naša, koja i sa njima dvojicom ima prosjek od 24,2 godine a naša 26, i koju smo dobijali svaki put, i to u mnogo jačem sastavu? Nama je ovoga puta nedostajao Nikola Peković, ali šta bi trebao da kaže legendarni Duda kojem fale Teodosić, Lučić, Erceg, Savanović, Mačvan, Micov...?
Iako se mi hvalimo kako imamo mladu ekipu čije vrijeme tek dolazi, kako to da je već došlo vrijeme Srbije, ili Letonije (prosjek 25,7 godina), koja je takođe prošla „grupu smrti”, koja nas je savladala i čiji igrači imaju neuporedivo, neuporedivo slabiji rejting nego naši? Zar u tom meču nije neuspjeh izgubiti i sa pola koša?
Zar nismo izgubili i od Litvanije i od Bosne i Hercegovine? Zar Bosna i Hercegovina nije ispala sa tri pobjede? Ako je suditi po izjavama iz našeg tabora, onda selektor BiH Aco Petrović ima potpuno pravo kada kaže: „Mi smo moralni pobjednici Eurobasketa”, ma kako to smiješno ili tužno zvučalo.
U analizi učinka u Jesenicama selektor Pavićević još ističe: „Po svim osnovnim tačkama moderne košarke, u aspektima odbrane i napada, mi smo igrali jaku košarku i doveli sebe na onu tačku u kvalitetu gdje smo bili konkurentni da budemo i prvi u grupi”.
Izgleda da nije pogledao statistiku. A ona kaže:
• Crna Gora je po utakmici primala 76,4 poena. Po tome je 18. na šampionatu od 24 ekipe, ili bolje reći imala je sedmu najgoru odbranu.
• Crna Gora je prosječno postizala 75,2 poena. Po tome je 5.
• Crna Gora je iz igre šutirala 41,1 odsto. Po tome je 17.
• Crna Gora je pravila 21 faul po meču, po čemu je 15.
• Crna Gora je imala 11 asistencija po utakmici. Po tome je 21.
• Crna Gora je prosječno imala 2,8 ukradenih lopti. Po tome je 23. odnosno pretposljednja.
• Crna Gora je imala 38,8 skokova po meču. Po tome je 5.
• Crna Gora ima dvije blokade prosječno. Po tome je 11.
Je li to zaista statistika koja pokazuje da smo igrali „jaku košarku“ i „bili konkurentni da budemo i prvi u grupi”. Priča o velikoj borbenosti, izgaranju i dostojnom reprezentovanju, očigledno, stoji na klimavim nogama.
Šta tek reći za izjave da nas je reprezentacija dostojno reprezentovala i ponašanjem? Reprezentacija koja je jedina od svih 24 selekcije odstranila igrača poslije prvog meča „zbog nediscipline”. Da li bi ponašanje bilo ocijenjeno kao dostojno i da je, uz Dašića, odstranjeno još pet igrača? Ili možda ni oni ne bi bili računati u reprezentaciju, kao što Dašića pokušavaju da izbrišu sa spiska učesnika EP. Kao da je Dašić bio dio neke druge selekcije, a ne naše, koja se ponašala za primjer.
Sad čak iz reprezentacije poručuju kako je Dašić isti prekršaj uradio i u Litvaniji, ali mu je to tada oprošteno. I sakriveno od javnosti. A ko je to sakrio? Naravno, onaj ko je to i objelodanio sada, dvije godine kasnije. Direktor svih reprezentativnih selekcija Danilo Mitrović.
„Ima li veće košarkaške tragedije pasti od Reala do Metalca”, pita se dugogodišnji košarkaški radnik, ali se ne pita kako to da isto pitanje nije postavio prije odlaska u Sloveniju. Ne pita se kako to nije rekao i kada je Dašić bio predviđen da bude glavni igrač reprezentacije. Ne pita se kako to da na isti način nije komentarisao kada je Dašić određen da bude dio prve petorke. I kada je bio dio reprezentacije koja je nanizala svih 10 pobjeda u kvalifikacijama. Ili kada je želio da Dašiću pomogne oko pronalaženja kluba, a ovaj to odbio. Ne, tada je Mitrović ćutao, a sad mu je „Dašić najveća košarkaška tragedija”. A, kakav god da je Dašić, to mnogo više govori o onome ko je tako nešto izrekao. Ali, vjerujem da ni to nikoga nije iznenadilo.
Poređenje sa Litvanijom
Za razliku od učinka u Sloveniji, nastup u Litvaniji od čelnika KSCG označen je kao debakl, što i jeste bio. Upravo zbog toga interesantno je uporediti statističke podatke dva šampionata. „Crveni” su prije dvije godine u Alitusu imali bolji šut iz igre (42,4 odsto), više asistencija (13,8), dvostruko više ukradenih lopti (5,6) i više faulova (15,6).
Imali su dva skoka po utakmici manje, 4,4 izgubljene lopte više i manje blokada (1,6). Postigli su 3,8 poena manje po utakmici, a primili 0,8 poena više u prosjeku. Bili su stariji po pola godine.
Enigma Vučević
Mnogo prašine podiglo se oko učinka Nikole Vučevića na Evropskom prvenstvu. Selektor Luka Pavićević kazao je da Vučević nije bio spreman, jer je sa ekipom počeo da radi tek 1. avgusta. A i da jeste, dodao je Pavićević, ne bi igrao više od 15-20 minuta, jer je takva njegova trenerska filozofija. Vučević je igrao 15 minuta po meču, prosječno postizao sedam poena i imao četiri skoka po utakmici.
Treba li uopšte pominjati da je Vučević ubjedljivo najbolji igrač crnogorske reprezentacije, sa neuporedivo najvećim rejtingom i ugledom, čak daleko ispred Tajrisa Rajsa, našeg ponajboljeg igrača u Sloveniji? Naravno da ne, to je nešto što se ne može osporiti. Ali, može se napraviti poređenje sa igračima koji igraju na njegovoj poziciji i koji su takođe prve zvijezde svojih ekipa.
Mark Gasol je lider Španije, u prvom krugu je igrao 29 minuta po meču, prosječno knjižio 10,4 poena, 8,4 skokova i dvije asistencije. Nenad Krstić je najbolji igrač Srbije, na parketu je prosječno provodio 27,4 minuta, postizao 16,2 poena po utakmici, imao prosječno 5,8 skokova i dvije asistencije. Ante Tomić je vedeta Hrvatske, igrao je po 24,2 minuta, imao 8,2 poena, 8 skokova i tri asistencije po meču.
Očigledno da treneri Srbije, Španije i Hrvatske imaju drugačiju filozofiju. A njihova tri tima prošla su u drugi krug...
Galerija
Bonus video:
