"KRALJ" PROTIV RATNIKA

Najava NBA finala: Film u kojem glavni heroj umire na kraju

I zato se Lebron, baš kao Brus Li u "Fist of fury", zalijeće na "cijevi" momaka sa druge strane mosta u San Franacisku, svi ćemo čuti pucnjavu, ali za par godina pamtićemo njegovu sezonu, njegove brojke, njegovu košarku
241 pregleda 14 komentar(a)
Ažurirano: 30.01.2019. 18:39h

Obično ti filmovi, oni u kojima se heroj bez obzira što zna da nema nikakve šanse da preživi junački zaleti u sigurnu smrt, ostaju duboko urezani u sjećanje.

Prvi takav primjer iz mladosti, kada su se gutali filmovi Brus Lija je "Fist of fury" ("Pesnica besa").

Li izlazi uz pratnju, napoplju ga dočekuju pištolji upereni u njega, on se zalijeće, kadar se samrzava i svi čujemo zvuke rafala. Znamo svi šta se desilo, ali osjećaj divljenja i poštovanja ostaje zauvijek.

Upravo ovom filmskom analogijom mogla bi da se opiše ovogodišnja najava NBA finala. 

Heroj u ovom slučaju je Lebron Džejms, protivnik sa "podignutim cijevima", koji će, gotovo je izvjesno, da opali taj rafal su Golden Stejt Voriorsi. Rezultat svi znamo, ali gledaćemo barem taj herojski zalet "Kralja".

Ni jedan košarkaš u istoriji se nije nosio sa tolikim pritiskom. Gotovo da ne prođe sezona u kojoj ne krene priča da li je Lebron bolji od Majkl Džordana (koja zapravo ide u pravcu - zašto nije bolji), svako njegovo izgubljeno finale lige bude podvrgunto ruglu, ali on se uporna vraća tamo. Tačnije osmi put zaredom.

Klivlend nikako nije izgledao dobro ove sezone, defanzivna statistika ih baca u samo dno lige, i Toronto, "krnji" Boston, mlada Filadelfija su izgledali kao veći favoriti.

Već na samom startu plej-ofa ostao je utisak da je Indijana možda zaslužila da prođe dalje, kao i da će "Pejsersi" moći da pruže više fanovima NBA lige.

Onda je došao Toronto sa najboljim rezultatom u regularnoj sezoni u istoriji franšize.

Reptorsi su u prvoj četvrtini prve utakmice vodili 33:19, i u live prenosu mogle su se čuti prognoze eminentnih NBA alnalitičara "mogu li Kavsi barem do počasne pobjede u seriji".

Klivlend je dobio seiju 4:0, Lebron je u trećoj pogodio šut za pobjedu.

Pa i Boston kad je vodio 2:0, vjerovalo se da Klivlend mora da položi oružje pred mnogo organizovanijom ekipom i trenerskim "mastermindom" Breda Stivensa. Ako ništa, vjerovalo se da je Boston nepobjedljiv na svom terenu. Kavsi su i to prevazišli i vratili se.

I ponovo su tu, u finalu.

Ponovo, iako je, recimo, spoljna linija u seriji protiv Bostona znala da kombinovano daje sedam (7!) poena po utakmici (Hil, Hud, Džej Ar Smit). Dok su Braun, Tejtum, Rozje (sofomor, ruki, otkrovenje sezone) djelovali kao nerješiva enigma za već pomenutu očajnu odbranu Kavsa.

Cijela sezona, cijelo doigravanje sve je sam na svojim plećima iznio upravo Džejms. 

Bez propuštenog meča, tačnije svih 82 sa prosjekom od skoro 37 odigrnanih minuta. U doigravanju ta brojka je skočila i na nevjerovatnih 41,3 minuta po utakmici!

Kada se tome dodaju 34 poena, 9,9 skoka, 8,2 asistencije, 1, 5 ukradenih i 1,2 blokade po meču, sa procenitma od 58 odsto iz igre, i 33 godine....dobijemo upravo ono što svi znamo, ali rijetki kažu naglas - najboljeg košarkaša današnjice, i vjerovatno najboljeg svih vremena.

Šteta što ove sezone nema u timu bar jedan "sidekick", pomoćnik - neko ko će konstantno da igra i da svojim doprinosom da krila Kavsima. 

Ili barem neki defanzivni dinamo, neko ko će reket da zatvori, ili ko će flastera da igra na spoljnu liniju GSW, i da izbjegava sve one silne blokove.

Zamislite recimo da Real Madrid ima samo Ronalda, a da su umjesto Luke Modrića, Iska, Serhia Ramosa, Marsela igraju Glen Džonson, Džeremejn Penant, Stefano Sturaro, Andrea Ranokja...

Bez ikakvih sporstkih floskula "da se igra do kraja i da je lopta okrugla", trijumf Kavsa spada u domen naučne fantastike i bilo bi veće sportsko iznenađenje od Lesterove titule u Premijer ligi.

Negdje je postojala nada da će Hjuston uspjeti da dobije GSW, pogotovo kod rezultata 3:2 u seriji, pa u finalu da prevaga iskustvo Džejmsa, ali povreda Kris Pola je bila nepremostiv nedostatak (reklo bi se i blagi sudijski vjetar u krila, zbog kojih postoji peticija da se za najboljeg šestog igrača ispred Voriorsa proglasi sekretar lige Adam Silver).

Ali ko može to da prebaci ekipi kojoj je šut sa 8,9 metara normalna akcija, koja igra sjajnu odbranu, i koja melje protivnike u jednoj četvrtini sa dvije vezane serije od 18:0 kao na šuterskom treningu.

I zato se Lebron, baš kao Brus Li u "Fist of fury", zalijeće na "cijevi" momaka sa druge strane mosta u San Franacisku, svi ćemo čuti pucnjavu, ali za par godina pamtićemo njegovu sezonu, njegove brojke, njegovu košarku.

Galerija