Sjajna izdanja Nikole Pekovića oduševljavaju sve u Americi. Da nije nevjerovatnog Džeremija Lina, vjerovatno bi kapiten crnogorske reprezentacije bio glavna tema u NBA... Ali, i ovako se o njemu može naći dosta materijala, a najzanimljiviju priču je ponudio Čip Skogins, novinar „Star tribjuna” iz Mineapolisa.
Prenosimo je u cjelosti.
Grub faul izazvao je teške riječi, malo guranja, temperatura je počela da raste. Nikola Peković se umiješao kako bi se potrudio da sve ostane na tome.
Dok su sudije smirivale situaciju nakon okršaja Kevina Lava i krila Indijane Denija Grendžera, bek Pejsersa Dantej Džouns se obratio „izbacivaču” iz redova „vukova”.
„Hej, ne želimo ni dio tebe ovdje. Nećemo da se kačimo sa tobom”.
Džouns se samo šalio, pokušavajući da spusti tenzije na terenu. Ali, bio je u pravu. Nije pametno da se kačite sa Pekom.
To je reputacija koju je stekao centar iz Crne Gore.
Peković je 210 centimetara visoka i 130 kilograma teška cigla, sa 11 odsto masti u tijelu i rukama debelim kao božićna šunka. Ima veliku tetovažu srednjovjekovnog ratnika koji drži mačeve na lijevom bicepsu. Iz benča izbacuje 160 kilograma, iz čučnja može da vuče kamion.
Glas mu je dubok kao Beriju Vajtu, koji postaje još više zastrašujuć zbog akcenta karakterističnog za Istočni blok. Muzika iz filma „Kum” se pušta sa razglasa kada postigne koš i izgleda kao čovjek koji bi, znate, mogao da se postara za neke stvari.
Takva je makar njegova pojava na terenu.
„Nekada ljudi steknu pogrešan utisak o meni. Ja sam običan momak”, kaže Peković.
I saigrači to potvrđuju.
„Pek je veliki plišani medvjed”, rekao je Entoni Toliver.
Pek, plišani medvjed?
„On ima dvije ličnosti”, nastavlja Toliver. „Na terenu je velika zvijer, veliko čudovište. Van njega, voli da se zabavlja, da se smije, dosta se šali.
To je olakšanje za one sa kojima dođe u kontakt.
„Da je stvarno zao, bio bih malo zabrinut, uplašen. Ali, on je sjajna ličnost, sa odličnim smislom za humor”, ističe dugogodišnji kondicioni trener Greg Farnam.
Jak kao bik
Neki pronalaze humor u načinu na koji Peković razgrće defanzivce tokom kretnji kao lajnbekeri (pozicija u američkom fudbalu), a igrače na postu kao auta za guranje. Zbog fizički moćne igre je postao drag navijačima „volvsa” i zaradio mjesto u startnoj postavi. Njegov kultni status raste iz utakmice u utakmicu, i to ne samo što je jak kao Pol Banjan (figura fizički moćnog drvosječe), već zato što je dokazao da je vrlo vješt, takođe.
Prosječno upisuje 15,1 poen i 9,8 skokova, a iz igre šutira 60,7 odsto u 10 utakmica otkada je postao starter umjesto svog dobrog prijatelja Darka Miličića.
Pek je donio čvrstinu i poene u reketu. Bori se za ofanzivne skokove i pokazao je da je vrlo okretan - bez šale.
Zbog svega toga, postao je ljubimac navijača, uz Lava i Rikija Rubija.
„Trudim se da iskoristim sve, svaki momenat, svaki minut na terenu, kako bih bio produktivan za tim. Navijači cijene to što radim i to me čini srećnim. Lijepo je kada igrate dobro i tim pobjeđuje. Potrudiću se da tako ostane”, kaže Peković.
Kasni početak
Pek nije uvijek bio viši od ostale djece u svojoj voljenoj Crnoj Gori, maloj, slikovitoj evropskoj primorskoj zemlji, koja sebe zove „dragulj Adrijatika”. On čak nije previše ni volio košarku. Volio je da peca više od ičega. Postao je ozbiljan kada je košarka u pitanju tek u prvoj godini srednje škole, jer je tog ljeta izrastao čak 15 centimetara.
Preselio je u Beograd kada je imao 16 godina i igrao u Srbiji, a potom proveo dvije sezone u Grčkoj, kada je osvojio i Evroligu. NBA timovi su cijenili njegovu pojavu i umijeće, ali je njegov izdašni višegodišnji ugovor u Grčkoj tjerao mnoge od toga da potroše pik iz prve runde drafta na njega. Volvsi su ga izabrali kao prvog pika u drugoj rundi 2008, ali su čekali dvije godine na njegov dolazak.
Njegova ruki sezona nije prošla glatko.
„Bilo mi je teško”, priznao je.
Prošao je teško privikavanje na novu kulturu i novi stil košarke. Propustio je 13 utakmica zbog teškog istegnuća skočnog zgloba. Borio se sa problemima sa faulovima jer se privikavao na suđenje u NBA i učio da pravi razliku između fizički jake i prejake igre.
„Kladim se da je morao da ima milion pik-en-rol prekršaja u napadu prošle godine”, rekao je trener Hjustona Kevin Mekhejl, koji je draftovao Pekovića dok je bio potpredsjednik Minesote. „Zamišljam da je trčao po terenu i rušio igrače kada je nalijetao na njih i pomišljao: ‚Pa šta, oni bi i trebalo to da urade kada udarim u njih’”.
Peković ove godine pravi manje prekšraja, iako igra osam minuta više. Bistriji je, ali ne manje snažan. Profitirao je dolaskom Rubija na oba kraja terena, kao i iz svakodnevnog rada sa pomoćnim trenerom Džekom Sikmom. Više od svega, izgleda kao da je opušteniji zbog uloge u timu i igara koje pruža.
„Samo pokušavam da radim svoj posao. Igram sličnu košarku onoj koju sam igrao cijelog života. To je košarka koju volim”, ističe Peković.
Drugi je baš i ne vole. Centar LA Lejkersa Endrju Bajnam, koji je visok 214 centimetara i težak skoro 130 kilograma, izrazio je zadovoljstvo što je problem sa prekšajima limitirao Peka na 20 minuta u januarskom meču.
„Hvala bogu da su Pekovića izveli iz igre”, naglasio je Bajnam.
San Antonio Sparsi su se žalili na grube blokove Pekovića na januarskoj utakmici. Plejmejker Toni Parker je nalijetao na Pekove pikove više nego iko, ali nije želio da ih posebno elaborira.
„Bez komentara”, rekao je uz osmijeh.
Nikolinim saigračima je poznat taj osjećaj.
„To boli, čovječe. Volim da igram sa njim, jer omogućava da budete širom otvoreni”, kaže bek Vejn Elington.
Majkl Bizli je još originalniji.
„Ne sjećam se sudara sa njim, jer budem jako udaren. On se bukvalno ne pomjera”.
Pekovićeva snaga je produkt genetike i njegove ljubavi prema tegovima. Diže ih kada god može, čak i u danu Superboula, koji je tehnički bio slobodan za igrače. Farnam radi za tim 15 godina i uporedio je Pekovićevu posvećenost treninzima snage samo sa onima koje je imao Kevin Garnet. Trener za snagu i kondiciju Keke Lajls je morao da ga ubjeđuje da ne dođe u teretanu kada je imao posljednji slobodan dan.
„On je u ovom trenutku vjerovatno najjači igrač u ligi”, naglašava veteran Minesote Bred Miler.
Peković razumije kako da to koristi kao svoju prednost, bez obzira na to da li postavlja blok saigraču ili poput stabla otvara sebi put na postu, sa defanzivcem na leđima.
„Ako odluči da zauzme mjesto, ne možete da ga pomjerite. Kao odbrambeni igrač nikako ne možete da ga sklonite u stranu”, govori Toliver.
Njegovi saigrači se šale na račun njegove snage, jake pik igre i toga kako razgrće rivale i razmjenjuje udarce u tijelo. Ali, takođe i cijene njegov naporan rad i ličnost koju je donio u tim.
„Van terena je smiren, kul tip. Na terenu, on je jedan od onih koje želite da izbjegnete. Zapravo, on je čovjek kojeg želite uz sebe”, zaključio je Elington.
Galerija
Bonus video:
