Poslije 19 godina uspješne karijere, gdje nije imao previše vremena za odmor, Đuru Ostojiću je, sa te strane, dobrodošla činjenica da nije našao novi klub nakon razlaza sa Paneliniosom.
Odmara se u rodnom Baru i čeka ponudu koja će zadovoljiti njegove apetite, kako bi još koju godinu na vrhunskom nivou igrao i dokazao da i sa 35 godina može još dosta toga da pruži.
Tokom ljeta je imao nekoliko ponuda, ali one nisu bile primamljive za iskusnog centar.
"Imao sam neke ponude, koje nisu bile toliko atraktivne za mene, ali se nadam da će iskrsnuti nešto što mi odgovara. Međutim, u ovom trenutku nisam pod nekim imperativom da moram da igram po svaku cijenu i da nađem klub. Takođe, nisam ni u godinama da mogu da biram, ali ne želim da prihvatim bilo kakvu ponudu. Želim da se poklope moje i ambicije tog kluba", kaže za “Vijesti” Ostojić, član prve šampionske generacije košarkaša Budućnosti.
Iako je skoro dvije decenije aktivan pod koševima, on ima još ambicija da se dokazuje, bez obzira što je dosta toga prevalio preko glave u dosadašnjoj karijeri.
"Sigurno da želja nije istao kao prvih dana kada sam počinjao karijeru, ali daleko od toga da nemam motiv da još igram. I daljem sam željan košarke, uživam da igram i ukoliko nađem klub shodno svojim željama, sigurno da ću sve uraditi što je do mene da napravimo najbolji mogući rezultat".
I da ne nađe novi klub i odluči da okonča karijeru, može se pohvaliti da je igrao u praktično svim najjačim ligama u Evropi. Od Španije, preko Francuske do Grčke.
"Dobre partije sam pružao prve godine u Španiji i Grčkoj, čiji stil i shvatanje igre podsjeća na naš. U grčkoj se dosta cijeni kolektivna igra, nisu bitni pojedinci. Sa druge strane, u Francuskoj se igra brže, atletske sposobnosti igraju glavnu ulogu, kao i u Španiji, čija je liga najjača u Evropi. Kada bih govorio o tome koja mi liga najviše odgovara, sigurno da je to Grčka. Međutim, uživao sam igrajući u svim klubovima i bilo mi je zaista lijepo".
U riznici ima sedam trofeja osvojenih sa ekipama Budućnosti i Partizana. Osvajao je titule prvaka i nacionalne kupove.
Međutim, kada se povede priča o titulama, medaljama…, kod Ostojića se osjeća, prosto rečeno, određeno nezadovoljstvo.
"Ostaje žal za tim reprezentativnim trofejima. U vrijeme kada sam igrao za SR Jugoslaviju, kasnije Srbiju i Crnu Goru, nismo ostvarivali neke značajnije rezultate, nismo osvajali medalje na velikim takmičenjima. Što se tiče klupske karijere, moram da budem zadovoljan. Mislim da bi bilo nerealno kada bih tražio nešto više nego što sam postigao. Sa te strane sam maksimalno zadovoljan i ispunjen".
Ipak, ostaće zapisano da ima reprezentativnu medalju. Sa selekcijom Jugoslavije do 22 godine bio je bronzani na Svjetskom prvenstvu u Australiji 1997. godine.
"Mlađe reprezentativne sekcije su nešto drugo od seniorske konkurencije. Jeste lijepo osvajati medalje u bilo kom uzrastu, ali se ipak najviše pamti igranje za najbolji nacionalni tim i osvojene medalje. Drago mi je što imam taj trofej, ali on nije toliko bitan. Mnogo bi mi draže bilo da imam bar jedan trofej sa najboljom selekcijom".
Tokom karijere sarađivao je sa dosta sjajnih trenera, ali ne želi da ističe bilo koga ko mu je najviše pomogao u košarkaškom razvoju.
"Svaki od njih je na svoj način, manje ili više doprinio da uradim u karijeri to što sam uradio i da osvojim trofeje koje sam osvajao. Bilo bi, međutim, neukusno da izdvajam bilo koga. Od svakoga sam naučio ponešto, što mi je valjalo, a naučio sam dosta toga i ostvario zavidnu karijeru i ponosan sam na to. I da sada odlučim da stavim tačku na karijeru, bio bih maksimalno ispunjen i zadovoljan svim onim što sam uradio od 1992. godine do danas", zaključio je Ostojić.
Ostaje u košarci
Ostojić se prije dvije-tri godine nosio mišlju da po okončanju karijere uplovi u trenerske vode.
Međutim, sada je daleko od tog poziva, ali za crnogorsku košarku bilo bi od neprocjenjivog značaja da čovjek njegovog iskustva i inteligencije ima neku funkciju u sportu kome je posvetio život.
"Prije nekoliko godina razmišljao sam o tome da se posvetim trenerskoj karijeri, ali u posljednje vrijeme sam promijenio mišljenje. Čak sam i završio jednu godinu Više trenerske škole u Beogradu. Poslije završetka karijere vidim sebe i dalje u košarci, ali ne znam da li u trenerskim vodama. Još razmišljam, a kada okončam karijeru nadam se da ću donijeti pravu odluku", objašnjava iskusni centar.
Lična karta
Rođen: 27. 02. 1976. u Baru
Karijera: Mornar (1992-1997), Budućnost (1997-1999), Lovćen (1999-2001), Partizan (2001-2004), Breogan (2004-2006), Bešiktaš (2006/2007), PAOK (2007), Gravelin (2007-2008), Panelinios (2007-2011)
Trofeji: bronza sa selekcijom Jugoslavije do 22 godine na SP u Melburnu 1997. godine, Kup Jugoslavije sa ekipom Budućnosti 1998, prvak Jugoslavije sa ekipom Budućnosti 1999, prvak Srbije i Crne Gore sa Partizanom 2002, Kup Srbije i Crne Gore sa Partizanom 2002, prvak Srbije i Crne Gore sa Partizanom 2003, prvak Srbije i Crne Gore sa Partizanom 2004. godine
Bonus video:
