EP U KOŠARCI

Luka Pavićević: Ne volim da stvari gledam negativno

"Mislim da je evidentno da Crna Gora nije uspjela da nađe pravi ritam i pravu formulu kojom bi mogla da prođe u drugu rundu, što se možda i očekivalo"
0 komentar(a)
Luka Pavićević, Foto: Aleksandar Vučković
Luka Pavićević, Foto: Aleksandar Vučković
Ažurirano: 16.09.2011. 08:58h

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Kaunas - Fenomenalni stari grad, crkve sve ljepša od ljepše kako na koju nailazite, mali i ukusno urađeni restorani, nepregledna kaldrma koju je prošarala jedino biciklistička staza...

I onda poznato lice - jedan od najboljih košarkaša koje je Crna Gora imala. Luka Pavićević, dijete Budućnosti, član slavne generacije Jugoplastike, kapiten Crvene zvezde... Nekadašnji trener Albe, sada selektor univerzitetske reprezentacije Srbije, koja je u kineskom Šenženu nedavno osvojila zlato...

"Došao sam da pratim ovaj izvanredni turnir, prije svega reprezentaciju Srbije u čijem sklopu sam ja bio selektor univerzitske selekcije za akciju u Šenženu, gdje smo na jednom jakom turniru osvojili zlatnu medalju. Izvanredan gest samog Saveza, predsjednika Đilasa i selektora Ivkovića koji su, uz najbolju namjeru, ja slobodno dodajem kao neku vrstu nagrade, pozvali mene kao trenera da prisustvujem ovim posljednjim bitkama reprezentacije koja će probati da izbori plasman za olimpijski turnir i eventualno da se uključi u borbu za medalju", kaže Pavićević za „Vijesti”.

• Rad sa reprezentacijom je nova stranica u tvojoj izuzetno uspješnoj karijeri.

"Jeste, ja sam sam reprezentativni proizvod. Pokojni Čedo Đurašković me kao igrača uvrstio u Budućnost sa 14 godina, što je, mislim, rekord koji kasnije ni Arijan Komazec, ni bilo koji drugi igrač nisu mogli da obore, pogotovu u odnosu na kvalitet koji je imala ta stara država i liga kao najbolja u Evropi. Rusmir Hailović, koji je tada bio selektor svih mladih kategorija, veoma rano je krenuo da me pridružuje reprezentativnim selekcijama, sa svega 15 godina igrao sam sa starijim godištem. Moja iskustva sa reprezentacijom su sjajna, kad sam postao trener Dule Vujošević mi je dao šansu da vodim mladu reprezentaciju do 20 godina Srbije i Crne Gore, gdje smo osvojili bronzanu medalju u Čehovu i odakle se izvuklo nekoliko značajnih igrača i Srbije i Crne Gore, između ostalih i možda najjače ime Nikola Peković".

"Tako da kada sam dobio ponudu da predvodim našu univerzitetsku reprezentaciju, ja sam to sa zadovoljstvom prihvatio. Mislim da je to bilo sjajno ljeto provedeno sa mladim momcima punim energije, ambicioznim, gladnim rezultata, koji su bili možda malo potcijenjeni. Mi smo na tom dosta velikom takmičenju, koje su Kinezi sjajno organizovali, uspjeli da osvojimo zlato, a meni je opet drago da sam u programu reprezentacije, u ovom slučaju u momentu kada se kroje neki razni tokovi za budućnost".

• Jedno vrijeme važio si za najozbiljnijeg kandidata za selektora Crne Gore. S druge strane, neke tvoje izjave bile su da te niko nije ni kontaktirao. Jesi li bio blizu?

"Pa slušajte... ja sam rođeni Podgoričanin, moja familija je iz Danilovgrada. Mi smo ipak mali narod, mala država, a Podgorica mali grad. Znači, ja sam sigurno svjestan da ako Duško Ivanović ne može da se prihvati funkcije selektora zbog prisustva u španskoj ligi, ako je Dule Vujošević morao da otkaže zbog tadašnjih obaveza u CSKA, u tom slučaju ja kao crnogorski trener sigurno se nalazim u nekoj narednoj listi kandidata. Međutim, konkretnih razgovora sa mnom lično nije bilo i meni jednostavno nije ostalo da to komentarišem na bilo koji drugi način. Sada, da bi meni to bila velika čast, ili da bi to bio sjajan gest, sigurno da bi to bilo tako. To su sve moji prijatelji koji vode košarku i koji se bave košarkom, a da ne govorim da poslije 20 godina bi bilo lijepo i da se čovjek vrati kući sa nekom određenom svrhom, a da nije posjeta nazad i obilazak porodice i prijatelja, što ja uredno svake godine i radim".

"Što se same crnogorske reprezentacije tiče, mislim da je evidentno da nije uspjela da nađe pravi ritam i pravu formulu kojom bi mogla da prođe u drugu rundu, što se možda i očekivalo, ali što u svakom slučaju nije lako. Ja u principu ne volim da gledam na stvari negativno, tako da po meni je sada samo stvar dalje reorganizacije i daljeg pristupa tom projektu, jer crnogorska košarka ne treba da zavisi od jedne akcije, pa bilo da je dobra, bilo da je loša. Treba da ima svoj program, kontinuitet i konstantu. Tu se tri godine radilo odlično, vjerujem da nedostatak možda jednog rezultata ne smije da pokoleba ni vodeće, ni stručne kadrove, a ja sam ubijeđen da ćemo djece i igrača uvijek imati, da ćemo imati materijala da od njih pravimo što jače i što bolje košarkaše".

• Ko te je prijatno iznenadio od ekipa, od igrača na Evropskom prvenstvu? Nastupili su svi najjači NBA igrači iz Evrope...

"Ljudi koji odu u NBA iz Evrope vrlo su rijetko nosioci, sem braće Gasol i Novickog... Ovi drugi NBA evropski igrači se tamo pojave u nekim minornim ulogama ili uopšte bez uloge, što pretvori sezonu u godinu bez napredovanja. To su putovanja, dobar život, lijep novac, visoki životni standard, međutim, vrlo malo je vremena za ozbiljan rad na onim stvarima na kojima jedan igrač mora da napreduje, što se u Evropi redovno dešava. Tako da, kao što vidite, selektor Ivković se vrlo rijetko odlučivao da poziva igrače koji nemaju u sebi te elemente gladi za igrom i dobrim rezultatom, koji nemaju želju za napredovanjem. Nisam stigao da ispratim evropsko takmičenje do četvrtfinala, tu i tamo po Crnoj Gori bih uletio na Pržno, u Kotoru ili na Durmitoru, da uhvatim isječke neke utakmice".

"Žarku Paspalju je došao njegov izvanredan prijatelj Greg Popovič iz San Antonija, trenerska legenda, svjetska legenda, i ja sam tu kao Žarkov drug bio pozvan da pomognem u prikazivanju Crne Gore i svih njenih dragocjenosti tom uvaženom stručnjaku, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Tako da ja možda i nisam najbolji sagovornik po pitanju kvaliteta ovog prvenstva. Uživao sam gledajući prve dvije četvrtfinalne utakmice (razgovor je vođen prije sinoćnjih utakmica, op.a.), evidentno je da je Makedonija napravila najveći iskorak u odnosu na tim koji ima i da je uspostavila neku vrstu igre i sportskog duha koji će dugo biti upamćen u istoriji košarkaških evropskih prvenstava kao primjer kako mala država i na papiru slabiji tim može, uz odgovarajući pristup i odgovarajuću koncentraciju, da pobjeđuju u kontinuitetu bolje protivnike od sebe".

• Završava se ljeto, završile su se reprezentativne aktivnosti, šta dalje?

"Što se mene tiče, u toku ovog ljeta ostao sam neangažovan što se klupske košarke tiče. Ovo je bila jaka aktivnost na Univerzijadi, ali poslovi od kojih mi treneri živimo su u klubovima. Trenutno nisam angažovan, što znači da me to stavlja u grupu trenera koji će ovu godinu morati da iskoriste van terena, posmatranjem, usavršavanjem, povezivanjem sa drugim trenerima, sa drugim košarkaškim ličnostima u namjeri da se jedan nivo koji sad posjedujem, pomjeri naviše. Isto tako, u situacijama kada se otvori neki posao, moraću da budem spreman da ukoračim u te situacije koje su, po meni, najteže za trenera, a to je da se u klub ulazi usred sezone. Međutim, to neće biti lako, jer kriza u Evropi je velika. Što se trenerskog dijela tiče, Evropa je ove godine bila baš onako uska i zatvorena i pitanje je koliko će i to u toku ove zime da se otvara. Znači, ja moram da budem spreman da iskoristim to vrijeme na pravi način i da onda iduće godine probam da potražim klub koji bi odgovarao mojim ambicijama, kvalitetima, a kome bih opet, sa druge strane, mogao da pružim određenu pomoć - zaključuje Pavićević.

Popovič oduševljen Crnom Gorom

• Je li se Gregu Popoviču svidjela Crna Gora?

"Mogu vam reći da smo proveli fenomenalno vrijeme zajedno sa našim prijateljima, da smo prikazali Gregu i njegovom društvu koliko Crna Gora ima da ponudi itd. Bili su oduševljeni, čak mislim da je u jednom momentu u izgledu bilo da se kupi stan negdje dolje u Tivtu... Kretali smo se od miločerskih plaža, do splavarenja na Tari, pregledavanja cetinjskih dragocjenosti, Boke, čak smo imali i degustaciju vina u Šipčaniku. Zato i nismo imali vremena da se organizujemo i da gledamo utakmice prve dvije faze Evropskog prvenstva".

Španija najbolja

• Šta prognoziraš do kraja, ako je zahvalno prognozirati? Španija je, čini se, ispred svih...

"Španija je očigledno najbolja. Mislim da u principu nju treba napasti. Ne smije se dozvoliti, evo sad smo pričali o toj Makedoniji, Špance treba napasti u toj utakmici koju Makedonija igra s njima, kao što ih je Slovenija napala u prvoj četvrtini, ali na kraju je odustala u posljednje tri četvrtine i to se odmah onda pretvorilo u jednu drugu utakmicu. Španija je tim koji treba napadati 40 minuta fizički i mentalno. Ekipa koja bude to uspjela, imaće šanse da ih izbaci iz ovog takmičenja".

Makedonci pokazali da ne treba odustajati

• Makedonci su zadali domaći zadatak svim trenerima, selektorima?

"Selektori i treneri su uvijek u zadatku, bilo da je to Makedonija, Španija, Rusija... Zadaci su uvijek tu, uvijek ima da se gleda dobra košarka i uvijek ima stvari da se istražuju i da se rade. Ali, mislim da su stvarno dali jedan smjer, posebno tim timovima i selekcijama koji naizgled nemaju taj kvalitet, kako ne treba odustati, kako treba raditi na tome, kako treba vjerovati i kako ta pobjeda može da se desi u ovakvom sistemu takmičenja gdje je utakmica samo jedna, i gdje je teren 28 sa 14 i igra se 40 minuta. Pravilnim pristupom i pravilnom igrom može da se pobijedi i bolji protivnik", zaključio je Pavićević.

Preporučujemo za Vas