SELEKTOR SE PRISJEĆA LOŠE ATMOSFERE NA POČETKU KVALIFIKACIJA

Mitrović za "Vijesti": Natjerali smo navijače da nam budu glavni adut

Ključna utakmica je bila sa Slovenijom u Ljubljani, jer smo pobjedom prenijeli dosta bodova u drugu fazu
3747 pregleda 1 komentar(a)
Zvezdan Mitrović, Foto: Boris Pejović
Zvezdan Mitrović, Foto: Boris Pejović

Nije bilo to tako davno da bi se zaboravilo. Bio je 23. februar 2018. godine, Crna Gora je u „Morači” izgubila 63:75 od devet zlatnih košarkaša Slovenije sa posljednjeg Eurobasketa, uz pravu uspavanku, poneki zvižduk sa tribina.

Tada ni najveći optimista nije mogao da pomisli da „crveni” mogu da urade išta sem da se domognu druge faze kvalifikacija za Mundobasket. Kina je djelovala ne hiljadama kilometara, već svjetlosnim godinama daleko.

A onda - čudo. Tim Zvezdana Mitrovića je dobio šest od narednih sedam utakmica i godinu nakon poraza od Slovenije se vratio u „Moraču” sa šansom da Crnu Goru učini najmanjom zemljom koja je ikada igrala na svjetskim prvenstvima.

I uspio je - u velikoj drami u grotlu najveće dvorane u zemlji je izgubio 74:80 i sačuvao prednost u međusobnom skoru, jer je u Rigi slavio 84:75.

- Sve je djelovalo skromno kada smo počeli. Malo igrača, loša atmosfera, poluprazna dvorana protiv Španije i Slovenije, dosta negativne energije, bez podrške... Ali, kako su kvalifikacije odmicale sve više smo se uigravali, koliko god je to bilo moguće u čudnom sistemu takmičenja - prisjeća se Mitrović u intervjuu za „Vijesti”.

Zvezdan Mitrović drži tajm-aut na utakmici sa LetonijomZvezdan Mitrović drži tajm-aut na utakmici sa Letonijom

„Crveni” su upisali sedam pobjeda u kvalifikacijama, neke su bile velike i neočekivane, ali selektor izdvaja jednu.

- Ključna utakmica je bila sa Slovenijom u Ljubljani, jer smo pobjedom prenijeli dosta bodova u drugu fazu. U septembru smo pokazali zube Turskoj, koja je bila puna NBA i evroligaških igrača, a potom pobijedili i Ukrajinu. Izbor Nikšića za domaćinstvo tog meča je bio pun pogodak, pogotovo što je na prva dva susreta u „Morači” atmosfera bila dosta loša. Ali, borbenošću i zalaganjem smo na kraju napunili „Moraču”, pa nam je publika bila glavna prednost protiv Turske i Letonije.

Mitrović je nakon utakmice sa Letonijom rekao da mu je to najdraži poraz u karijeri, ali od toga vjerovatno ne bi bilo ništa da nije bilo iznenađenja 1. juna prošle godine.

Tada je Valensija u majstorici četvrtfinala ACB lige pred svojim navijačima nakon produžetka izgubila od Gran Kanarije, zbog čega je ostala bez plasmana u Evroligu, što je omogućilo Bojanu Dubljeviću da zaigra u drugom krugu kvalifikacija za Mundobasket.

- Sve se nekad namjesti. U posljednjem krugu nam je bilo teško bez povrijeđenih Nikole Ivanovića, Ognjena Čarapića i Nikole Pavlićevića, koji bi sigurno imao minutažu. To je bio veliki hendikep, ali se Derik Nidam sjajno pokazao.

Dubljević je, naravno, bio X faktor.

- Bojanovim dolaskom je tim dobio na kvalitetu, a njegova partija u rodnom Nikšiću protiv Ukrajine je bila fenomenalna. Igrao je sjajno i protiv Turske i Letonije, o čemu govore i brojke, ali ne pokazuju kakvu je energiju imao, kako se borio. Na dva posljednja meča protivnici ne da su ga udvajali, već su po trojica bila na njega. Ne volim da izdvajam pojedince, ali je on stvarno napravio razliku.

Jedan od heroja je bio i kapiten Blagota Sekulić, koji je igrao povrijeđen.

- Došao je na trening, iako je u istom terminu imao zakazan pregled magnetnom rezonancom, ali je otišao na moje insistiranje. Htio je da igra po svaku cijenu, čak i da mu je mišić pukao. Takav takmičarski duh govori sve o njemu.

Pokazuje kakav je odnos imao, zato mu se ovako i vratilo. Pravi je kapiten i veliki profesionalac, a na njemu je da odluči hoće li da ide na Svjetsko prvenstvo ili da se oprosti.

U posljednja dva meča je odličan bio Marko Todorović, koji je igrao za nacionalni tim prvi put nakon Eurobasketa, a selektor ne zaboravlja da pomene ni Milka Bjelicu.

- Todorovića nije bilo zbog povrede, ali je dao izuzetan doprinos kada se oporavio. Nikad ne smijemo da zaboravimo ni Bjelicu, čija je uloga na utakmici sa Bjelorusijom u Nikšiću bila presudna. Uvijek je htio da se odazove reprezentaciji, da dođe iz Japana, ali mu klub nije dao.

Nidam je dva posljednja meča odigrao odlično, ali je pitanje da li će Crnoj Gori biti potreban na Mundobasketu, jer će prednost imati Nikola Ivanović. Mitrović ne ostavlja dilemu.

- Ako Nidama zdravlje bude služilo i bude htio da igra na Svjetskom prvenstvu, poziv ga čeka. Zaslužio ga je.

A šta Crna Gora može u Kini, pitanje je na koje trenutno nema odgovora.

- Sve zavisi od žrijeba i od toga u kojem ćemo sastavu biti. To je mnogo daleko - zaključio je Mitrović.

Bane, Garo, Poli, Dule...

Iako je nedavno proslavio 49. rođendan, Mitrović već 27 godina radi kao trener. Počeo je još 1992. u OKK Titogradu, u kojem je i završio karijeru.

- Na kadetskim i juniorskim turnirima u bivšoj Jugoslaviji sam igrao protiv Kukoča, Divca i Danilovića i vidio da je ogromna razlika između njih i mene.

Već tada sam odlučio da se okrenem trenerskom poslu, a šansu mi je dao Bane Vukićević. Bio mi je trener u Titogradu i postavio me je za asistenta, a uporedo sam vodio i mlađe kategorije. Ostvarili smo odlične rezultate sa klubom koji je potom nazvan TG Akademik, igrali polufinalne turnire u Jugoslaviji i pobijedili Crvenu zvezdu, što je bio veliki uspjeh - kaže Mitrović.

Vukićević je jedan od ljudi koji su ostavili najveći trag u njegovoj karijeri.

- Bane je kao košarkaš bio jedan od najvećih crnogorskih talenata, igrao je za reprezentaciju. Uzgred, ima dar da prepozna igrača i dan-danas rado poslušam njegov komentar o nekome.

Poslije četiri godine u Akademiku, otišao je u Budućnost da bude pomoćnik Živku-Garu Brajoviću.

I učestvovao je u prvom velikom uspjehu, osvajanju Kupa Jugoslavije u nezaboravnom finalu sa Partizanom u Nikšiću.

- Pozvali su me Danilo Mitrović i Garo Brajović, to je bio možda i prelomni momenat u mojoj karijeri. I to osvajanje Kupa je ključni trenutak za crnogorsku košarku, jer su tada počela ozbiljna ulaganja. Kasnije sam radio sa još mnogo trenera, a najveći pečat je ostavio Goran-Poli Bojanić, koji mi je bio veliki prijatelj. Tih godina je u Budućnosti bio i Duško Vujošević, od kojeg je moglo mnogo da se nauči. Od nekih trenera sam učio i kako ne bi trebalo da se radi - uz osmijeh kaže Mitrović, koji je u Budućnosti bio pomoćnik i Milovanu Stepandiću, Miroslavu-Muti Nikoliću, Zoranu Sretenoviću, Miodragu Kadiji i Darku Rusou.

Mogren odskočna daska

Mitrović je u sezoni 2000/2001. prvi put vodio seniorsku ekipu, tadašnjeg B ligaša Mogren.

- Igrali smo u ozbiljnoj ligi, a bio sam mlađi od polovine igrača. Bilo je to nezaboravno iskustvo, moj prvi posao kao trenera seniorske ekipe, koji mi je puno pomogao u nastavku karijere. Te sezone smo izborili i fajnl-ejt Kupa Jugoslavije kroz kvalifikacije i kao jedini B ligaš imali čast da igramo protiv Partizana - kaže Mitrović.

Sljedeću sezonu je proveo u Budućnosti, a na ljeto 2002. je otišao u Ukrajinu.

- Pet godina sam bio u Himiku, koji je imao sličan projekat kao moj kasniji klub Monako. Došao sam kada je ušao u elitu i razvijali smo se zajedno, uvijek smo bili u vrhu. Kasnije sam bio u Krivbasbasketu, sa kojim sam osvojio titulu, potom u Budiveljniku, opet u Himiku i Azovmašu - nabraja Mitrović, koji je 2014. napustio Marijupolj na početku građanskog rata.

Bio je bez posla skoro godinu (u tom periodu je vodio samo B reprezentaciju Crne Gore), a onda je stigla ponuda Monaka.

Proradila je ukrajinska veza, jer je predsjednik kluba iz Kneževine Sergej Djadečko, bivši gazda Donjecka.

- Od Pro B lige do osvajanja Liders kupa je prošlo samo 11 mjeseci. Tri godine smo dominirali u prvenstvu. Nažalost, nismo osvojili titulu, ali jesmo tri kupa. Bili smo dva puta i učesnici fajnl-fora FIBA Lige šampiona, jednom igrali i finale...

Od ljetos je u najvećem francuskom klubu Asvelu, čiji je predsjednik najbolji košarkaš svih vremena te zemlje, Toni Parker. I gura odlično - lider je Pro A lige i u četvrtfinalu Evrokupa ima prednost domaćeg terena protiv Andore, koju dočekuje već za dva dana.

- Poziv Parkera je priznanje za sav rad. Privukla me je i ambicija da od naredne sezone vodim ekipu u Evroligi, to nije moglo da se odbije. Cilj je da probamo da osvojimo titulu, iako nemamo najjači sastav. U Evrokupu smo davno preskočili zacrtani cilj, a ulazak u četvrtfinale je veliki uspjeh. Naravno, ne želimo da se zaustavimo, probaćemo da ostvarimo što više.

Mitrovićev „trejdmark” je rad sa mladima, što pokazuje i u Asvelu.

- Volim da dajem šansu mladim igračima. Sada su u mom timu 22-godišnji Amin Nua i 17-godišnji Teo Maledon, koji su već debitovali za seniorsku reprezentaciju.

Moramo da se oslanjamo i na mlađe i na starije

Mitrović je tokom kvalifikacija iskoristio 28 igrača, od kojih su neki budućnost crnogorske košarke.

- Jovan Kljajić bi i češće bio u reprezentaciji, ali je prvo bio povrijeđen, a potom je bio na NBA Ol-star vikendu. Sada je i Ognjen Čarapić bio povrijeđen, a u timu je bio i Marko Simonović. Tu su bili i Igor Drobnjak, kao i na startu Aleksa Ilić i Zoran Nikolić, ali su se povrijedili. Uzgred, i Petar Popović je još mlad. Nemamo puno igrača, zato moramo da se oslanjamo i na mlađe i na starije - naglašava 49-godišnji Podgoričanin.

Preporučujemo za Vas