Titula u ABA ligi je izgubljena u paklu dvorane „Aleksandar Nikolić”, dan kasnije Budućnost Voli je ostala bez trenera - Jasmin Repeša je podnio ostavku, koju je Upravni odbor kluba prihvatio.
Hrvatski stručnjak je odlučio da ode nakon drugog najtežeg poraza u karijeri u finalima i da oslobodi klub svog ugovora, koji je bio potpisan do kraja naredne sezone.
Repeša je Budućnost preuzeo posljednjeg dana 2018. godine i poručio da je cilj da ekipa odbrani titulu u ABA ligi i da je njegov zadatak da do tada spremi ekipu za to. Rezultat govori da nije uspio u tome - Podgoričani nisu igrali ništa bolje nego kod njegovog prethodnika Aleksandra Džikića, imali su previše oscilacija, nisu djelovali kao tim.
Uzgred, trener ih nije spremio za pakao koji ih je dočekao u Beogradu, gdje je njegov tim tri meča zbirno uzgubio okruglo 100 razlike.
Pitanje je, međutim, koliko može da mu se sudi zbog toga. Zatekao je očajno selektiranu ekipu, sa „promašenim” strancima, a na predstavljanju je novinarima rekao da „više nije i bolje” i time između redova najavio rezove u timu, ali do toga nikada nije došlo. Zapravo jeste, ali ne njegovom voljom, jer je već ostao bez jednog igrača, jer je Alen Omić 2. januara prešao u Armani.
Koti Klark je više puta bio na ivici otkaza, klub nije bio zadovoljan ni Erlom Klarkom i Norisom Kolom, ali su ih štitili sigurni ugovori.
Budućnost je neposredno pred istek roka za registraciju novih igrača ušla u paničnu kupovinu i dovela centra koji ni sa čim nije pokazao da je pojačanje, Devina Vilijamsa. Snažni Amerikanac je imao problema sa povredom leđa, a i kada bi dobijao rijetke šanse, djelovao je izgubljeno na terenu...
Kada se podvuče crta, istorijska sezona je pretvorena u neuspješnu. Podgoričani su prvo učešće u Evroligi nakon 15 godina završili kao pretposljednji, sa šest pobjeda i 24 poraza, a sa ubjedljivo najvećim budžetom u istoriji ABA lige su jedva stigli do finala. Koliko su prošle sezone pametno investirali i pogodili sa znatno jeftinijim pojačanjima (Kajl Lendri, Kajl Gibson i Džastin Dolmen), toliko su sada promašili.
Dakle, nije uvijek istina ono koliko para, toliko muzike. Kad neko ne zna da svira, sve je uzalud...
Budućnost traži devetog trenera u Bokanovoj eri
Budućnost će sada tražiti devetog trenera od obnavljanja nezavisnosti, ujedno i devetog u eri Dragana Bokana, koji je klub iz Njegoševog parka preuzeo 2011. godine.
Najduže je, naravno, ostao Dejan Radonjić, koji je vodio „plave” od ljeta 2005. do aprila 2013. godine, kada je preuzeo Crvenu zvezdu.
Osim 49-godišnjeg Podgoričanina, cijelu sezonu su „preživjeli” još samo njegov nasljednik Igor Jovović (april 2013 - novembar 2015) i Aleksandar Džikić (jun 2017 - decembar 2018).
Luka Pavićević je bio na klupi „plavih” od novembra 2015. do marta 2016, Vlado Šćepanović od juna do novembra 2016, a njegov nasljednik Ilijas Zuros je ostao do aprila 2017.
Nakon odlaska Pavićevića i Zurosa, ekipu je preuzimao Igor Đaletić i doveo je do dvije titule prvaka Crne Gore, ali se potom vraćao ulozi pomoćnog trenera, koju i sada obavlja u poljskoj Zjelonoj Gori kod Jovovića.
Vjerovatno će sezonu kao trener završiti Đorđe Adžić, a onda će se na ljeto tražiti novi šef stručnog štaba. Samo je pitanje ko bi mogao da dođe...
18 pobjeda i 17 poraza je upisao Jasmin Repeša na klupi Budućnosti. U ABA ligi je izgubio tri meča finala od Crvene zvezde, kao i po jedan od Cedevite u polufinalu i Partizana u regularnom toku. U Kupu Crne Gore je njegov tim dobio sva tri meča, a u Evroligi je vezao tri pobjede nad Darušafakom (75:74), Realom (73:60) i Gran Kanarijom (75:70). Prije te serije je izgubio dva susreta, a nakon nje čak 10 uzastopnih
43 koša razlike, koliko je Budućnost izgubila majstoricu u Beogradu, nije najteži poraz Repeše u finalima. Za nijansu gore je prošao 2004. godine, kada je od Makabija u meču za titulu u Evroligi poražen sa italijanskim Skiperom, tj. Fortitudom, čak 118:74
Bonus video:
