Tri godine je proveo u Rusiji, bio u Himkiju, igrao Evroligu, ali nije bio srećan.
Kod Rimasa Kurtinaitisa u sezoni 2015/2016. nije previše igrao, još manje kod Jorgosa Barcokasa dvije godine kasnije, a samo je u međuvremenu pod dirigentskom palicom Duška Ivanovića u Evrokupu bio značajan faktor.
Mučile su ga i povrede, pa je nakon avanture u najvećoj zemlji svijeta, koju želi da zaboravi, odlučio da se vrati kući. Ne u Crnu Goru, ne u svoju Podgoricu i Budućnost za koju nikada nije zaigrao, već u Huventud, u koji je 2010. otišao iz Džokera.
Jedan od bisera iz fabrike talenata Jadrana Vujačića je napravio pravi izbor - Marko Todorović je iz utakmice u utakmicu igrao sve bolje i odličnu sezonu u ACB ligi zaokružio osvajanjem 7. mjesta i priznanjem za najboljeg igrača maja.
- U Rusiji mi je često bilo teško, od početka sam bio na poziciji koju ne igram, a nisam se ni snašao dobro. Druga sezona sa Duškom je bila dobra, ali je onda došao Barcokas, samo me je pogledao i odlučio da ne računa na mene. Ali, ove sezone sam uživao i odigrao super. Mislim da sam samom sebi podigao cijenu, bolje se i osjećam, imam više samopouzdanja, jer sam imao skoro savršenu sezonu. Sad želim da nađem klub koji mi je po meraku, da me motiviše i da budem srećan. Želim da mi se projekat i to što mi nude svidi - kaže 27-godišnji Podgoričanin za „Vijesti”.
Španija je, čini se, obećana zemlja za centra crnogorske reprezentacije. Kao 20-godišnjak je prešao u slavnu Barselonu, a onda kao pozajmljen igrač Katalonaca u sezoni 2014/2015. zablistao u dresu Bilbaoa - dva puta je bio igrač mjeseca, četiri puta najbolji u kolu, a na kraju bio drugi u ACB ligi po prosječnom indeksu (17,8) i skokovima (7,3).
Slično je odigrao i tek završenu sezonu (treći po indeksu - 16,8, tik ispred Bojana Dubljevića sa 16,5) i uz MVP-a lige Nika Laprovitolu je najzaslužniji što se popularna Penja vratila u Evrokup, i to godinu nakon što je jedva opstala u eliti.
- Kako je sezona odmicala, tako sam se bolje osjećao i tim je bolje igrao. Na ljeto sam tek „izašao” iz povrede, nisam dugo trenirao, tako da sam skoro cijele pripreme propustio. Imao sam odličnu saradnju sa Laprovitolom, a sve ekipe koje nešto žele da urade moraju da imaju dobrog plejmejkera i peticu. Odavno nisam igrao sa košarkašem koji je tako pun samopouzdanja, ali koliko je on meni pomagao, toliko sam i ja njemu značio.
Todorović je zbog povreda i činjenice da ga Himki nije puštao da igra tokom čuvenih Fibinih „prozora” godinu i po bio van reprezentacije. Nije ga bilo od Eurobasketa 2017, ali se vratio u pravi čas i u februaru bio jedan od heroja protiv Ukrajine i Letonije (ukupno 21 poen i 13 skokova).
- Mislim da je bio pravi momenat za moj povratak. Dobro sam se osjećao, dobro odigrao i još podigao samopouzdanje. Često nismo ni dovoljno svjesni toga šta smo napravili - naglašava Todorović.
Crna Gora je najmanja zemlja koja je ikada izborila vizu za svjetska prvenstva, ali tu nije kraj ambicijama. Tim Zvezdana Mitrovića će igrati u grupi F sa Grčkom, Novim Zelandom i Brazilom i potajno se nada senzacionalnom plasmanu među 16 najboljih.
- Ne mogu da razmišljam tako da dolazim u ekipu koja nema nikakve šanse. Onda je bolje da sjedimo kući, što bismo se mučili mjesec i po. Nemam, naravno, ni iluzije, znam koliko je teško dobiti jednu, a ne dvije utakmice na Mundobasketu. Ali, u ovim prozorima, sa svim tim problemima sa povredama i odsustvima igrača, pogotovo na bekovskim pozicijama gdje smo manje pokriveni, pokazali smo koliko možemo. Na posljednjim mečevima nije bilo Nikole Ivanovića, ali se nadam da će biti spreman za Svjetsko prvenstvo.
Jedan od članova odlične centarske linije Mitrovićevog tima vjeruje da „crveni” mogu da se nose sa rivalima u Kini.
- Iskreno, iz reprezentacije Novog Zelanda nikoga ne poznajem, a pitanje je koga će Brazilci voditi. Mislim da sa njima možemo da se nosimo. Grčka je definitivno najveći protivnik u toj grupi, ali ćemo tek tamo vidjeti šta nas čeka.
Ako bi osvojila jedno od prva dva mjesta u grupi F, Crna Gora bi u drugoj fazi igrala sa selekcijom SAD.
- To bi bila premija za sve nas. Ne znam šta su nam ciljevi, o tome ćemo pričati kada se sastanemo, ali bi prolazak u drugi krug, svakako, bio ogroman uspjeh - zaključio je Todorović.
NBA san, prioritet Evroliga ili ozbiljan projekat u Evrokupu
Iako je imao ponudu da ostane u Badaloni, Todorović je odlučio da naplati odlične igre, pogotovo u drugom dijelu sezone, zbog čega je napustio Huventud. Prvak Evrope iz 1994. godine je već umjesto njega doveo Alena Omića, a 27-godišnji Podgoričanin otvoreno priznaje da se nada pozivu iz NBA lige.
- Hjuston je imao pravo na mene, ali ga je izgubio. Sad pokazuje neki interes za mene, ali ništa nije bilo konkretno. Zvali su agente da pitaju za moju situaciju, ali prvo moraju da riješe neke bitne stvari i da onda vide šta će - ističe Todorović.
Odlične igre u ACB ligi nisu prošle nezapaženo, pa interesovanja ima iz svih krajeva Evrope.
- Dosta toga i sam saznam kroz medije ili preko Tvitera, ali znam da ima dosta interesovanja i da su najkonkretniji španski klubovi. Između ostalih, jedan od njih je bio Huventud, ali sam odlučio da izađem iz svoje zone komfora, jer sam se previše dobro osjećao u Badaloni. Iako klub ima ozbiljan projekat i vratio se u Evrokup, riješio sam da odem. U Španiji mi se ne ostaje, sem ako bih igrao Evroligu, a postoje šanse za tih nekoliko ekipa.
Ako ne bude igrao za Barselonu, Real Madrid, Baskoniju ili Valensiju, opet će napustiti Španiju. Ali, zna se šta ga najviše zanima.
- Prioritet mi je Evroliga ili neki ozbiljan projekat u Evrokupu - jasan je 211 centimetara visoki Podgoričanin.
16,8 bio je prosječni indeks Marka Todorovića u prethodnom izdanju ACB lige i ispred njega su bili samo Tornike Šengelija iz Baskonije (18,2) i saigrač iz Huventuda, Niko Laprovitola (17,2). Upisivao je 11,2 poena (za dva gađao 65 odsto, za tri 46, a bacanja 72%), 6,1 skok, 2,6 asistencija i blokadu
Bonus video:
