Kajl Lendri je jednu godinu proveo u Budućnosti i Podgorici, i postao legenda.
Kanađanin je bio tihi heroj šampionskog prstena ABA lige, a u razgovoru sa klupski sajt ističe da je to bilo nezaboravno iskustvo.
"Moj najmiliji klub za koji sam igrao je definitivno Budućnost. Ta sezona, koju sam proveo u Crnoj Gori, bila je zaista nešto posebno. Od trenera, do svih saigrača, nikad ništa slično nisam doživio bilo gdje da sam igrao", kazao je Lendri, iako je sedam sezona proveo u Zenitu i Sankt Peterburgu.
"Ta sezona mi je daleko najdraža u karijeri. Kada pogledam sada i kad vratim vrijeme, toliko je nekih trenutaka iz te sezone sa Budućnosti, koje mi stave osmjeh na lice. Od uprave, do trenera i osoblja, preko igrača i navijača. Nevjerovatni momenti i sezona koju ću da pamtim dok sam živ", rekao je Lendri.
Bio je ljubimac navijača, koji su ga izabrali u najbolji tim posljednje decenije...
"Za mene je to velika čast, kad navijači imaju tavko mišljenje o meni. Ja nikad nisam bio najtalentovaniji igrač, ili neko ko je atleta, pa sam te svoje nedostatke morao da nadoknadim napornim treningom, koliko je god to bilo u mojoj mogućnosti. Meni nikad nije bila važna moja statistika, uvijek sam želio prije svega pobjedu tima. Tako da ako to znači da treba da postavljam blokove da bi omogućio saigračima bolje pozicije za šut, ili skok, onda bih to radio", kazao je Lendri.
On je, nakon Budućnosti, igrao za 3x3 selekciju Kanade, sa kojom je izborio plasman na kvalifikacioni olimpijski turnir, ali se od ove sezone aktivirao, pa nastupa za Otavu Blek Džekse iz u CEBL - Kanadske elitne košarkaške lige.
"Nisam nikada u suštini prestao košarkom da se bavim. Igram basket 3x3, igrao sam za košarkašku reprezentaciju Kanade FIBA prozore u kvalifikacijama. Dobio sam i pozivnicu da nastupam za tim na Mundobasketu u Kini, ali sam morao da odbijem jer se podudaralo sa mojim obavezama u 3x3 ekipi", kazao je Lendri.
Paralelno - polako se sprema za trenerski poziv.
"Već sam počeo da se povremeno bavim trenerskim poslom na Univerzitetu u Kalgariju. Imam još dosta toga da naučim i postignem kako bi mogao ozbiljnije da se bavim trenerskim poslom. Plan mi je da ostanem u Kanadi dok god mi djeca ne porastu, a nakon što oni krenu na koledž, ko zna. Bila bi stvarno nevjerovatna i sjajna stvar da jednog dana budem trener u Budućnosti", rekao je Lendri.
Bonus video:
