Rođen je u Nevesinju, djetinjstvo proveo u Nikšiću, a najljepše dane karijere u Sarajevu, gdje je bio jedan od lidera Bosne koja je 1979. postala prvi evropski prvak iz SFRJ.
Sa reprezentacijom je osvojio čak devet medalja, kao prvi operativac FMP Železnika iznjedrio velike zvijezde Miloša Teodosića, Dejana Milojevića, Duška Savanovića, Ognjena Aškrabića, Zorana Ercega, Milana Mačvana i mnogo, mnogo drugih.
Svako ko bar površno poznaje košarku zna da je ovaj uvod posvećen Ratku Radovanoviću. Legendarni centar, čovjek koji ima devet odličja sa velikih takmičenja, manje samo od trojice ikona ex-YU košarke (Dražen Dalipagić osvojio 12, Dragan Kićanović i Vlade Divac po 10), kao sportski direktor je dva puta pokorio ABA ligu - 2004. na debiju u tom takmičenju i dvije godine kasnije.
Rašo ili Raša, kako su ga zvali širom bivše Juge, za “Vijesti” najavljuje 21. izdanje regionalnog takmičenja i priča o budućnosti košarke u regionu.
- Mislim da će ABA liga biti jako zanimljiva ove sezone. Budućnost je formirala dobar tim, Crvena zvezda je standarno kvalitetna, a i Partizan je napravio veliki korak unaprijed. I Mornar, sa Pajom (Mihailo Pavićević, op.a) na čelu, skockao je dobru ekipu. Tu je i Cedevita Olimpija, Cibona je kvalitetnija nego ranije, vidim da su i Split i Borac iz Čačka napravili fine timove. Biće to sigurno interesantno i kvalitetno takmičenje - rekao je 64-godišnjak koji je od 2018. sportski direktor Slobode iz Užica.
Prethodna tri finala ABA lige igrali su Crvena zvezda i Budućnost Voli, ali se sada u borbu za vrh uključio i Partizan, koji je vratio najboljeg evropskog trenera Željka Obradovića i uložio mnogo novca u tim.
- Povratak Obradovića je velika stvar za Partizan, ali i za Srbiju i region. Sve se podiže na viši nivo. Izuzetno je značajna i pomoć države, koja nikada nije bila kao sada. Nadam se da tako i ostati, jer se na ovim prostorima ne može bez pomoći države i ljudi koji vole sport, konkretno predsjednika Vučića.
Teško je sada prognozirati ko bi mogao da bude šampion, iako odskaču beogradski “vječiti rivali”.
- Četiri-pet klubova su u igri. Sve će zavisiti od situacije sa kovidom, povreda, a vjerovatno će biti i pojačanja tokom sezone, kada treneri vide šta im fali.
Veliki budžeti, ipak, mogu da budu omča oko vrata trenerima.
- Problem može da bude kad uložiš dosta novca, a ništa ne uradiš. Tada ostaju ožiljci. Partizan je 2010. igrao fajnl-for Evrolige za mnogo manje novca nego što je sada u igri. To je dokaz da može da se napravi rezultat i sa manje novca, samo je bitno pogoditi prave ljude, da ne vuče svako na svoju stranu.
Kao nekom ko je, u saradnji sa trenerima i upravom FMP-a, stvarao igrače, Radovanoviću smeta što u ABA ligi ima sve više stranaca, ove sezone skupljih nego ikada ranije.
- Dok sam bio u FMP-u, najviše smo bazirali igru na mladim igračima. Tu su bili jedan ili dva stranca, ali samo da pomognu mlađima. Iz FMP-a je poteklo najviše igrača za reprezentaciju i druge velike klubove, ali se odavno skrenulo sa tog puta. Posljednjih godina je sve primjetnija žurba i nestrpljenje, niko ne može da čeka rezultat. To nije dobro. Previše je stranaca, kako bi se pariralo Evropi, ali mislim da mora biti strpljenja za mlade. Na prostoru SFRJ je uvijek bilo talenata, ali sada nažalost nemaju šansu da igraju. Sve je stvar prestiža ko će igrati Evroligu, pa kad se ne uspije kreću prepiske, trzavice, kao opravdanje što nema rezultata. Uvijek je neko drugi ili treći kriv, a to nažalost dovodi do tenzija.
Ono što je nekad radio njegov FMP, sada radi Mega, a tim putem kreće i novi učesnik ABA lige, SC Derbi.
- Mega gura mlade, to je projekat koji odavno traje, a sve to isto je FMP radio. Mladi igrači vide budućnost preko Mege, jer im se daje prostor. Talenata ima, bilo ih je uvijek, ali se kod velike većine klubova sve svodi na rezultat. Sve se manje radi sa mladim igračima, iako ima trenera koji znaju sa djecom. Nažalost, kad izađu iz juniora jednostavno nemaju prostora da igraju.
Posljedice takve politike klubova će se osjetiti u budućnosti, jer će trpjeti nacionalni timovi. Ni sada situacija nije sjajna, naprotiv - Srbija nije ni stigla u Tokio da brani srebro iz Rio de Žaneira, Crne Gore neće biti na Eurobasketu, Hrvatska je odavno van vrha...
- Poražavajuće je što se Srbija nije kvalifikovala na Olimpijske igre. Nema nikakvog opravdanja, bez obzira na to ko je došao, a ko nije. Srbija je i bez Nikole Jokića izvanredan tim, ali mislim da se pogriješilo sa igračima koji su istrošeni, da je morala da se ubaci “svježa” krv - zaključio je Radovanović.
Bilo bi dobro da nema stranaca u ABA 2 ligi
Radovanović je od 2018. godine u užičkoj Slobodi, koja je prošle sezone nastupala u ABA 2 ligi i stigla do četvrtfinala, gdje je pružila jak otpor kasnijem šampionu, Studentskom centru. Iskusni operativac smatra da je to takmičenje odlično za razvoj košarke, ali da bi neke stvari trebalo promijeniti.
- Mislim da su “baloni” bili pravi pogodak, zalagao sam se da tako bude i ove sezone, iako mi nećemo učestvovati, jer se liga mnogo bolje medijski isprati. Problem je, međutim, što je i tu previše stranaca. Najbolje bi bilo da što više mladih igrača dobije šansu, da nema ni stranaca, jer nema razloga da ih ima. To bi onda bila prava stvar. Možda da samo igraju košarkaši iz bivše SFRJ, a to su za mene svakako domaći igrači - uz osmijeh kaže olimpijski, svjetski i evropski prvak.
Čovjeku koji je sa nepunih 17 godina debitovao u Prvoj ligi SFRJ, a sa 22 bio evropski prvak u Belgiji, smeta što se mladim smatraju igrači koji bi već morali da budu lideri svojih timova.
- Sad je najgore što se sa 25-26 godina za igrače kaže da su još mladi. Ako nisi igrač sa 22 godine, nećeš biti ni kasnije.
Nikšić, Vule, Boša, Kića i Praja
Radovanović je bio slobodan od 2010. godine, kada je napustio FMP, do 2018, kada je došao u Slobodu. Niko iz Crne Gore nije iskoristio šansu da takvog operativca dovede.
- Niko iz Crne Gore me nikada nije zvao, a mogao sam svakako da dođem. Kuća mi je u Nikšiću, svakog ljeta provedem mjesec tamo. Sada je teško očekivati da dođem, jer sam se ovdje već duboko “zakopao”, projekat koji sam počeo nije lagano napustiti - ističe Radovanović.
Bio je beba kada su mu roditelji preselili iz Nevesinja u grad pod Trebjesom, a kao 16-godišnjaka ga je u Sarajevo poveo legendarni Nikšićanin Vukašin-Vule Vukalović.
- Uloga Vukašina Vukalovića se malo pominje, a bio je najvažniji u stvaranju velike Bosne. Čuvao je i trenere i igrače, bio je mašinerija, vezao je čitavi grad za klub. Nestvarno je kako smo svi bili povezani - grad, publika i ekipa.
U Bosni ga je sačekao Pljevljak Bogdan-Boša Tanjević, koji mu je već u prvoj sezoni dao šansu da debituje.
- Proveo sam 10 divnih godina u Bosni, poslije toga tri sezone igrao u Parizu sa Kićanovićem, a potom četiri u Veneciji sa Dalipagićem. Nekako su nam se karijere isprepletale. Prošao sam trnovit put otkada sam kao klinac došao u Sarajevo. Bio je to veliki rad, ali sve je to džabe ako nemaš talenta. Sve što mi se dešavalo je bilo nestvarno, teško je i opisati sve te uspjehe sa reprezentacijom i klubom.
Bonus video:
