Prije 10-ak dana djelovalo je da su košarkaši Budućnost Volija upali u kanal iz kojeg se neće lako izvući.
Očajna izdanja u dvomeču polufinala AdmiralBet ABA lige protiv Crvene zvezde i minus 79 koji će se vječno pamtiti, povreda kapitena Petra Popovića, samo sedam seniora na raspolaganju Petru Mijoviću za finale domaćeg šampionata protiv zahuktalog SC Derbija...
Osvajanje 15. titule prvaka Crne Gore je bilo pod velikim znakom pitanja, ali su „plavi” dominirali u duelima sa gradskim rivalom, dobili seriju 3:0 i makar malo ugasili požar nakon eliminacije od Zvezde.
Mijović je tako drugi put postao šampion Crne Gore nakon što je ekipu preuzeo tokom aprila, a u intervjuu za „Vijesti” se hronološki osvrnuo na dosadašnji tok svog trećeg mandata na klupi najvećeg crnogorskog kluba.
„Sigurno nije bilo lako preuzeti ekipu, koja nakon ispadanja od Ulma u Evrokupu i poraza od Borca nije bila na psihološki visokom nivou. Bio je izazov da je za četiri-pet dana podignemo i pripremimo za ekipu koja je tada igrala najbolju košarku u Evropi, Partizan. Nama taj meč nije bio takmičarski značajan, a Partizan je došao sa ambicijom da potvrdi 1. mjesto. Nakon 1. poluvremena, koje je rival kontrolisao, došli smo do toga da nesmotreni faul odluči utakmicu”, rekao je 41-godišnji stručnjak.
U četvrtfinalu protiv Mege su viđena dva lica Budućnosti - dominacija u „Morači” i velike oscilacije u Sremskoj Mitrovici, gdje je upisana pobjeda nakon minus 19.
„U uvodnoj četvrtini prve utakmice smo bili malo stegnuti, što je i donekle opravdano, jer smo ušli kao apsolutni favoriti, ali smo na krilima Erika Grina okrenuli situaciju u našu korist i u jednom trenutku imali 29 razlike. U Mitrovici smo 1. poluvrijeme odigrali nedopustivo loše, bez energije, što je Mega iskoristila da na odmor ode sa visokom razlikom. Kad smo se energijom izjednačili, trebalo nam je šest-sedam minuta da uhvatimo priključak. Poslije te dvije utakmice smo sa dobrim raspoloženjem čekali polufinale sa Zvezdom”.
Na terenu se, ipak, vidjelo da je razlika između klubova čiji je rivalitet obilježio posljednjih nekoliko godina ABA lige ogroman.
„Ne postoje dvije utakmice, a to se posebno odnosi na drugu u Podgorici, koje sam više puta odgledao. U svim tim analizama sam želio da doprem do tačke gdje smo doveli sebe u situaciju da, bez obzira na apsolutni kvalitet u korist Zvezde, tako izgubimo. Što sam više gledao, sve mi je manje bio sporan odnos koji su momci imali. U 3. minutu 2. poluvremena u Podgorici smo odustali da igramo, ali to nije bio plod odnosa, već je Zvezda jednostavno prekrila sve svojim kvalitetom. Prestali smo da postojimo, a rival nije popustio. Igrao je 40 minuta istim intenzitetom, pomeo nas je sa terena”.
Mijović ne želi ni alibi u svom kasnom dolasku i činjenici da nije mogao da promijeni ništa u sastavu.
„Imali smo očekivanja pred polufinale, prevashodno da ostavimo dobar utisak, ali nismo uspjeli. Bez obzira na tajming mog dolaska, osjetio sam i svoju odgovornost. Došli smo do polufinala kao treći na tabeli. Imamo određeni kvalitet, vjerovatno nedovoljan da pomrsimo račune Zvezdi i Partizanu, ali sigurno veći nego što to krajnja razlika pokazuje. Nažalost, na drugoj utakmici smo prestali da igramo i da vjerujemo da možemo da se vratimo”.
Budućnost nije imala odgovor na agresivnu igru bekova Zvezde, koja je „progutala” Trea Bel-Hejnsa i Grina.
„Pozicija plejmejkera nam je osjetljiva, to se posebno vidjelo u seriji protiv Zvezde, jer ona tu ima četiri igrača koji mogu da igraju u maltene svim evropskim ekipama. Bel-Hejns je pokazao ozbiljan kvalitet na velikom broju utakmica, ali su oscilacije bile očekivane, jer mu je ovo prva sezona u kojoj se od njega traži da stalno bude na vrhunskom nivou. Sigurno je da nam je na toj poziciji falio kvalitet koji je Budućnost ranije imala sa Nikolom Ivanovićem, Nemanjom Gordićem, Džastinom Kobsom i Kendrikom Perijem. Tre je ispod tog nivoa, ali sa nekim kvalitetima koji nisu zanemarljivi”.
Cijele sezone je u sjenci Kanađanina bio Igor Drobnjak, koji je „nestao” poslije odličnog Eurobasketa.
„Drobnjak je u koncepciji ekipe trebalo da ima mnogo veću podršku tokom sezone. Iako je u finišu odigrao korektno, osjetilo se to što se često nije ni 'skidao'. Da je imao kontinuitet, sigurno bi značajno više pomogao. On može da bude značajan dio selekcija Budućnosti u narednom periodu, a mora da se nametne da u kontinuitetu dobija šansu”.
Samo pet dana nakon brodoloma protiv Zvezde, Budućnost je morala da počne finale domaćeg šampionata sa najprijatnijim iznenađenjem ABA lige, SC Derbijem.
Timu koji je usred Beograda savladao Partizan, a onda tek u finišu meča u „Morači” dopustio „crno-bijelima” da izbore majstoricu, davale su se čak i veće šanse za titulu.
„Iskreno, upoređivajući formu na kraju njihove serije sa Partizanom i naše sa Zvezdom, kao i mentalni momenat, malo ko nam je davao šanse da na ovaj način završimo seriju. Derbi jeste ostao bez braće Ivišić, od kojih je Zvonimir imao značajno veći uticaj na igru, ali smo mi bili bez šest stranaca i Petra Popovića, koji je završio sezonu zbog povrede. Trebalo je da se nanovo uspostave uloge, da Suad Šehović, koji je praktično bio bez minuta, bude značajan u igri. Odigrao je baš važnu ulogu”, napominje šef struke „plavih”.
Budućnost, kao veliki klub, nije smjela da dozvoli novi kiks.
„Ako je serija sa Zvezdom donijela nešto pozitivno, onda je to što su igrači osjetili da se udarilo na njihov ponos. Pripremili smo se za njihove glavne napadačke opcije, prije svih Megija, pa onda i Slavkovića i Tasića, i kontrolisali seriju od prvog do posljednjeg minuta mnogo bolje nego što sam i sam očekivao”, zaključio je Mijović.
Najvažnije da ova uprava nastavi posao, spreman sam i naredan ako me izaberu
Za Budućnost slijede dani velikih odluka. Predsjedniku Draganu Bokanu ističe mandat, a ako ostane (u šta se sve manje sumnja), moraće da odluči ko će biti trener, a potom će se birati i igrači za narednu sezonu. Mijović još ne zna hoće li ostati na klupi.
„Određene ideje imam, ali ne volim hipotetički da postavljam stvari. Najbitnije je da ljudi koji vode klub analiziraju sezonu, moj učinak u ova dva mjeseca i donesu odluke najbolje po Budućnost. Jedna od stvari koje su značajne je postavljanje trenera, vjerovatno i najhitnija. Ali, najvažnije je da ljudi koji su postavili organizaciju kao što je Budućnost i stvorili budžet koji je za ove uslove izuzetno dobar, nastave posao. Pokazali su u ovih 12 godina da mogu da rade na visokom nivou. Ako oni procijene da sam ja taj koji zaslužuje ulogu trenera, spreman sam, naredan i vjerujem da mogu da odgovorim zadatku”, istakao je Mijović.
Bonus video:
