DRUGA STRANA MEDALJE

"Bizarni" NBA rekordi koje drže igrači "ispod radara"

Kada se pomisli na asisitencije, i na nekoga ko bi mogao da nosi ovaj rekord u prvom mahu na pamet padaju Džon Stokton, Medžik Džonson, Stiv Neš, Džejson Kid...Ipak ni jedan od ovih košarkaša se ne može pohvaliti sa ovim dostignućem
392 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 07.08.2017. 10:45h

Svi, pa čak i ljudi koji ne prate košarku, znaju za 100 poena Vilta Čembrlena, za 81 poen Kobija Brajanta, za 13 trojki Stefa Karija.

Ipak NBA liga ima i rekordere koji nisu sa liste igrača koji imaju status zvijezda, a neki od njih su u NBA ligi proveli samo pola sezone, ali i njihova imena su zabilježena.

Kad se pomene terminologija rekord postoji i druga strana "medalje".

Najviše asisitencija u prvoj četvrtini

Kada se pomisli na asisitencije i na nekoga ko bi mogao da nosi ovaj rekord u prvom mahu na pamet padaju Džon Stokton, Medžik Džonson, Stiv Neš, Džejson Kid...Ipak ni jedan od ovih košarkaša se ne može pohvaliti sa ovim dostignućem.

Rekord pripada jednom tipičnom "epizodisti" Stivu Blejku.

Blejk je još kao koledž košarkaš pokazao da ima sjajnu viziju na parketu, što je krunisano i titulom NCAA sa Merilendom 2002. godine.

Ipak temperament i logika "prvo udari, pa onda pitaj" spriječila su ovog košarkaša da napravi blistaviju karijeru.

Najviše se pamte nejgovi nastupi u Los Anđeles Lejkersima i Portland Trejl Blejzersima, za koje je igrao u tri navrata.

Upravo u dresu Blejzersa 2009. godine, protiv Los Anđeles Klipersa, Blejk je tokom prve četvrtine imao čak 14 asistencija, i time je srušio rekord Medžika Džonsona koji je stao na 12 razigravanja.

Blejk je do kraja utakmice imao 6 poena i 17 asistencija.

Kada je broj ukupnih asistencija na jednom meču u pitanju, i tu se uslovno može naći igrač, koji ne spada u sam red superstarova.

Skot Skajls je 1990. godine noseći dres Orlando Medžika, 30 puta asisitirao za pobjedu protiv Denver Nagetsa.

Najviše minuta bez statistike

"Ako me pitate koji je igrač od zadatka, koji je stub i kičma Majamija, onda je to Džel Entoni", rekao je jednom prilikom LeBron Džejms, dok je nastupao za Heats-e.

Kada vam ovakva pohvala stigne od strane najboljeg igrača generacije, i pretedenta za naziv najboljeg svih vremena, onda treba da se zapitate, šta to LeBron vidi što obični gledaoci ne.

Entonjeva statistika, iako je bio startni centar Majamija je poprilično siromašna. Kako drugačije objasniti 2 poena i 2 skoka u prosjeku po utakmici.

Ipak ovaj košarkaš se nalazi dva puta na listi bizarnih rekorda.

Tokom utakmice sa Portlandom, 2011. godine Džoel je proveo na parketu 28 minuta i 46 sekundi, a da za to vrijeme nije ni jednom uputio šut ka košu, ni jednu loptu nije uhvatio, nije imao ni jednu asisiteciju, ni jednu ukradenu loptu ni jednu blokadu.

Dakle kad se gleda pozitivna statistika, za nešto manje od pola sata, Entoni kao da nije postojao na terenu. Da baš ne bude sve sa nulama, imao je 4 faula i jednu izgubljenu loptu.

Najviše ofanzivnih skokova bez i jednog šuta i poena

Samo devet dana nakon neslavnog rekorda protiv Portlanda, Džoel Entoni je odigrao još jednu utakmicu za "pamćenje".

Protiv Atlante, Entoni je imao čak 8 ofanzivnih skokova, ali ipak nije imao ni jedan pokušaj šuta na cijeloj utakmici.

Statistika kaže da kada centar ispod obruča protivnika uhvati loptu u skoro 90 odsto slučajeva proba da "prikuca" ili "tip inuje" loptu u koš. Ali ne i Entoni.

Centar Majamija je meč završio sa 16 skokova i 0 poena, bez i jednog pokušaja iz igre.

Najbrže do 6 faulova

Dok NBA liga i dan danas pokušava da se izbori sa "hack a shaq" filozofijom u kojoj ekipa namjerno faulira protivničkog igrača koji je poznat po slabijem izvođenju slobodnih bacanja, i iako se u naslovu zaključuje da je naziv dat po legendarnom Šekil O'Nilu, drugi igrač je bio meta ovakvog pristupa prije popularnog "Dizela".

Jedan od najboljih skakača u istoriji lige Denis Rodman, nije bio poznat po svom umijeću sa linije slobodnih bacanja.

Tokom svoje košarkaške karijere u kojoj je bio noćna mora u odbrani za svoje protivnike, Rodman je šutirao samo 58 odsto sa linije penala.

Znao je to i iskusni trener Dalasa Don Nelson, koji je 1997. godine u igu ubacio do tada nepoznatog Babu Velsa, samo sa jednim ciljem, da faulira Rodmana i spriječi Džordana da poentira.

Vels je ušao u igru i za 3 minuta uspio je da iskoristi svih 6 faulova nad Rodmanom.

Krilni centar Bulsa je ovoga puta iznenadio, jer je šutirao 9 od 12 sa linije bacanja, pa se taktika Nelsona i nije pokazala učinkovitom.

Baba Vels je poslije jedne sezone u Dalasu karijeru proveo po razvojnim ligama i egzibicionim timovima, ali ime mu je zapisano u NBA istoriju.

Najduži niz slobodnih bacanja

"Slobodno bacanje je najvažniji šut koji postoji u košarci. Ekipa koja iskoristi slobodna bacanja je ekipa koja će dobiti na kraju meč", tvrdio je jedan od trenerskih bardova, a danas jedan od najinteresantnijih analitičara NBA, Džef Van Gandi.

Liga je uvijek imala igrače koji su bili "sigurna stvar" kada pođu na liniju bacanja.

I dok Stiv Neš, Stef Kari, Mark Prajs, Peđa Stojaković spadaju u red najboljih, kada su procenti u pitanju, jedan drugi košarkaš se može pohvaliti najdužim nizom pogođenih "penala".

Od marta 1993. do novembra 1993. godine Majk Vilijams pogodio je zaredom 97 bacanja bez promašaja, noseći dres Minesote Timbervulvsa.

Jedan evropski košarkaš, ipak je zamalo uspio da ga "skine sa prijestola".

Španski plej Hose Kalderon je 2009. godine ubacio zaredom 87 bacanja.

Galerija