Sijetl Supersoniks je bio kultni NBA tim, njegov nasljednik Oklahoma Siti Tander to još nije, ali od ove godine stoji pored velikana, pored ekipa u čijim dvoranama se vijori šampionska zastava.
Ono što se čekalo od 2008, kada se ova franšiza preselila u Oklahomu, konačno se desilo - sada se svi plaše "grmljavine", OKC je NBA šampion.
Tim iz "Pejkom centra" nezaboravno finale sa Indijana Pejsersima od sedam utakmica završio je pobjedom pred svojim navijačima - 103:91. Za prvu titulu u istoriji Oklahome, a drugu franšize, nakon jedne iz daleke 1979. koji je osvojio Sijetl.
Koliko je ovaj tim bio dominantan govori i podatak da je sezonu završio sa 84 pobjede, a da su kroz NBA istoriju samo Golden Stejt (88 u sezoni 2015/16) i Čikago Bulsi (87 u sezoni 1995-96) imali više trijumfa.
"Ovi momci se ponašaju kao šampioni, takmiče se kao šampioni. Bodre jedni druge, što je rijetkost u profesionalnom sportu. Rekao sam to mnogo puta i reći ću još jednom - ovo je nesvakidašnja ekipa. I sada su šampioni", poručio je Majkl Degnolt, trener i tvorac velike Oklahome.
SGA kao Abdul‑Džabar, Džordan i O’Nil
Možda će mu mnogi i dalje prigovarati kako uživa kada iznudi faulove, ali Šej Gildžes-Aleksander je pravi MVP - i ligaškog dijela, a i velikog finala.
Fenomenalni Kanađanin sa 29 poena, 12 asistencija i pet skokova i u sedmom meču je predvodio svoj tim do pobjede, a sezonu je obilježio i poduhvatom koji su prije njega ostvarile samo NBA legende.
SGA je postao tek četvrti igrač u istoriji koji je u istoj sezoni bio MVP, najbolji strijelac i NBA šampion - nakon Karima Abdul‑Džabara, Majkla Džordana i Šekila O’Nila.
"Zaista ne djeluje kao da je stvarno. Toliko je sati, toliko trenutaka, toliko emocija iza nas. Toliko noći kada se sumnjalo i toliko noći kada se vjerovalo. Ludo je što smo ovdje, ali ova grupa je zaslužila sve. Odradili smo posao i zaslužujemo ovo", poručio je MVP, koji je na 64 utakmice postigao 30 ili više poena i sezonu završio sa ukupno 3.172 koševa.
Koliko god da je Gildžes-Aleksander bio dobar, Oklahoma ne bi bila to što jeste da nije imao sjajne saigrače - prije svih Džejlena Vilijamsa i Četa Holmgrena.
Upravo su njih dvojica i u sedmom meču bili njegovi najbolji pratioci - prvi je dodao 20 poena, a drugi 18.
Indijana nije uspjela ni 25 godina kasnije
Da veliko finale bude za pamćenje zaslužan je i njegov drugi učesnik - Indijana je igrala sjajnu košarku, dala je sve da ovo bude njen dio istorije, ali na kraju nije uspjela. Baš kao što nije i generacija iz 2000, predvođena Redžijem Milerom, Džejlenom Rouzom, Dejlom Dejvisom i ostalima, koja je poražena u finalu od LA Lejkersa.
Ekipu koja je sezonu otvorila sa 10 pobjeda i 15 poraza samo meč je dijelio od slave. Ipak, u tom duelu koji je donosio titulu veoma brzo je ostala bez Tajrisa Halibartona, pa je sve do kraja bilo mnogo teže.
"Boli, nema sumnje, ali ova ekipa je dala svim našim navijačima razlog da budu ponosni", poručio je Rik Karlajl, trener najbolje ekipe Istoka.
U sedmom meču najbolji kod Pejsersa bili su Benedikt Maturin sa 24 poena, Ti-Džej Mekonel i Paskal Sijakam sa po 16.
Finale koje će se pamtiti, prvo od 2016. koje je završeno nakon sedam mečeva, odlazi u istoriju - Oklahoma je bila najbolja od prvog do posljednjeg meča u sezoni, Oklahoma je zaslužila dane slave.
Bonus video:
