KK Budućnost Voli uskoro će početi da sklapa tim za narednu sezonu, a prvi čovjek kluba Dragan Bokan najavio preokret u takmičarskom pogonu – stvaranje ekipe čija će okosnica biti crnogorski igrači.
Prvo pitanje je, doduše, ko će biti trener, a do sredine naredne sedmice trebalo bi da bude poznato da li će se Ilijas Zuros vratiti u Podgoricu, nakon operacije kuka.
Teško je, ipak, vjerovati da će igrači iz Crne Gore, koji su trenutno u inostranstvu, a koji imaju kvalitet da ispune ambicije Budućnosti, biti dostupni na tržištu, pa će potraga za strancem ili strancima, koji se uklapaju u taj profil, biti, takođe, izazov za sportski dio kluba i menadžment.
U bliskoj prošlosti, u posljednjih 15-ak godina, Budućnost je imala široku plejadu igrača iz inostranstva, ne računajući one sa eks-Ju prostora.
Tri Kanađanina, po jedan Finac, Nigerijac, Litvanac, Ukrajinac, Australijanac i Bugarin, uz 18 Amerikanaca, nosili su “plavo-bijeli” dres.
Bilo je sjajnih pojačanja, bilo je i promašaja, razočaranja, poput posljednje dvojice “legionara” sa velikom reputacijom Markusa Vilijamsa i Šona Džejmsa…
Tanjević doveo Džejmsa
Najzvučnije ime bio je, bez sumnje, Džerom Džejms, koji je Podgoricu stigao 2000. godine, iz Sakramenta, a doveo ga je tadašnji trener Bogdan Tanjević.
Gorostasni centar (216 cm) opravdao je epitet pojačanja, a na evroligaškim utakmicama skrenuo pažnju bogatijih timova.
Nakon jedne sezone preselio se u francuski Asvel, a od 2001. do 2009. bio u NBA, kao centar Sijetla, pa Njujorka.
U Sijetlu su mu saigrači bili Predrag Drobnjak i Vladimir Radmanović.
Centri su, uobičajeno, najtraženija “roba” na košarkaškom tržištu, pa je Budućnost često tražila inostrana rješenja u reketu.
Ukrajinac Aleksandar Okunski (214 cm) bio je jedan od njih, a došao je iz Cibone.
Nije, međutim, bio rješenje ni na kratke, ni na duže staze…
Isti slučaj je bio i nedavno – Aleks Marić, Australijanac srpskog porijekla, prije dvije sezone stigao je sa reputacijom evroligaškog pojačanja, ali ga je opravdavao samo sporadično…
Dobro pojačanje na centarskoj poziciji bio je, s druge strane, Nigerijac Džalil Akindele, u sezoni 2013/2014.
Nigerijac će pored dobrih partija, ostati upamćen i po sjajnom gestu jer je tada kupio kola fizotarapeutu Budućnosti Saši Buriću.
Amerikanci sa promljenljivim učinkom
Jedan od boljih stranaca koji je nastupao u podgoričkom klubu bio je krilni centar Džon Braun, u sezoni 2002/2003, kada je Budućnost igrala Evroligu – na 14 mečeva u tom takmičenju imao je prosjek od 15,3 poena i 6,7 skokova.
Sa njim u timu bio je i Džordan Volš, ali on je bio veliko razočaranje…
Stariji ljubitelji košarke sjećaju se, možda, atraktivnih Amerikanaca Ejsija Erla i Tonija Stenlija, koji su bili u Budućnosti u sezoni 2003/2004, kada je trener bio Miodrag Baletić.
Erl je došao sa NBA reputacijom (Toronto, Boston, Milvoki), evropskim iskustvom (Paris, Turk Telekom, Darušafaka, Uniks), ali i u poznim godinama – imao je već 34. Da je bio mlađi – vrijedilo ga je zadržati.
Kratku epizodu u Budućnosti imao je plejmejker Andre Braun od februara 2005. do kraja te sezone.
U skorijoj prošlosti epizodne uloge imali su Met Boldin i Vil Šihi, a šteta je što je takav status zaslužio Doron Lemb, koji je u Budućnost došao 2015. kao šampion NCAA lige sa Kentakijem tri godine ranije, sa reputacijom odličnog šutera, ali i krhkog tijela, podložnog povredama.
Za razliku od Lemba, koji se nije proslavio u prvoj evropskoj avanturi, Di Bost je u sezoni 2012/2013, kao 22-godišnjak došao u Podgoricu, vrlo brzo pokazao veliki napadački potencijal, ali je ostao samo jednu sezonu.
Sada igra u Monaku, kod Zvezdana Mitrovića, i igra odlično.
Apsolutni promašaj bio je Vil Kolmen…
Po dva puta u Budućnosti su igrali Omar Kuk i Džej Ar Rejnolds, obojica su maksimalno profesionalno, a i u skladu sa mogućnostima obavili zadatke u timu.
Isto se može reći i za Džulijusa Dženkinsa, koga je doveo Luka Pavićević, poznavajući ga iz saradnje u Albi…
Dobri Kanađani
Prvi Kanađanin, koji je obukao plavi dres bio je Džermejn Anderson, u sezoni 2011/2012. Skauting oko tadašnjeg trenera Dejana Radonjića dobro je procijenio njegove kvalitete - reprezentativac Kanade je za kratko vrijeme pokazao da je pravo pojačanje, sa njim u timu Budućnost je došla do fajnl-fora ABA lige, te četvrtfinala Evrokupa.
Te sezone član Budućnosti kratko je bio i Nikola Vučević, zbog lokauta u NBA.
Nakon Andersona, drugi predstavnik Kanade bio je Divou Džozef, stariji brat Korija Džozefa, člana NBA ligaša Toronta. Divou je, međutim, imao peh - lom šake, zbog koje je pauzirao, a kasnije nije mogao da uhvati ritam. Šteta – bilo je očito da je riječ o igraču koji je mogao da ostavi trag.
Njihov zemljak Oven Klasen je došao tokom prošle sezone i bio jedan od najstandardnijih igrača u timu Ilijasa Zurosa.
Evropljani bez učinka
Pored Ukrajinca Okunskog, u Podgorici su od evropskih igrača nastupali i Litvanac Gintaras Kadžijulis u sezoni 2010/2011, ostavši upamćen po plavoj kosi i sličnosti sa Igorom Lukšićem, Finac Džerald Li, te mladi Bugarin Pavlin Ivanov, koji je zbog povreda bio više kod doktora, nego u sastavu tima…
Bonus video:
