Sa Dubijem pisao istoriju, zbog Budućnosti ostao bez posla, sada njegova Valensija igra najljepšu košarku

Pedro Martines je kroz 37 godina trenerske karijere prošao mnogo toga, bio je najmlađi stručnjak sa evropskim peharom, pa nestajao sa košarkaške mape, ali kada bi se spojio sa Valensijom pomjerale su se granice... Nakon šampionske krune u Španiji 2017. sada ga očekuje F4 Evrolige

2846 pregleda 0 komentar(a)
Martines, Foto: Valencia Basket
Martines, Foto: Valencia Basket

Neobičan put imao je Pedro Martines kroz skoro četiri decenije trenerske karijere - sa svega 28 godina osvojio je evropski trofej, 27 kasnije bio šampion Španije, a danas njegova Valensija igra najljepšu košarku u Evropi.

Decenije su prolazile, košarka se mijenjala, a Martines je pokazao da ga vrijeme nije progutalo. Naprotiv, učinio je ovaj sport mnogo zabavnijim.

Valensija je na fajnl-foru Evrolige - prvi put u istoriji nakon što je u nezaboravnoj četvrtfinalnoj seriji srušila velikana Panatinaikos. "Narandžasti" su u Atinu otputovali sa 0:2, a onda režirali prekret koji je u istoriji uspio samo Real protiv Partizana prije tri godine.

- Veoma sam zadovoljan, ali plesanje uz kastanjete nije za mene. Ostalo je još bitaka ove sezone - spustio je loptu Martines nakon plasmana na završni turnir, koji će se igrati upravo u OAKA areni, domu Panatinaikosa.

NAJMLAĐI IKAD SA EVROPSKIM PEHAROM

Priča Pedra Martinesa krenula je 1989. u njegovoj Kataloniji kada je stigao kao asistent u Huventud.

Godinu kasnije postao je prvi trener, a onda šokirao Evropu - sa klubom iz Badalone osvojio je Kup Radivoja Koraća, tada treće po kvalitetu takmičenje na Starom kontinentu.

Imao je tada 28 godina i postao najmlađi trener koji je stigao do evropskog pehara - taj rekord i danas drži.

Činilo se da će kroz sljedeće godine pehari da se nižu, posebno kada je 1994. izabran za najboljeg trenera Španije, ali za Martinesa nije sve išlo lako nakon ranog usjeha sa Huventudom.

Vodio je mnogo klubova, od Manrese, Salamanke, Granade, do Tenerifa i Gran Kanarije, a na novi trofej morao je da čeka sve do 2005. kada je sa Baskonijom osvojio Superkup Španije.

A onda je čekao još 12 za prave stvari...

ČOVJEK KOJI STVARA ISTORIJU VALENSIJE

I nakon Baskonije promijenio je dosta klubova (Estudijantes, Đirona, Sevilja), da bi 2015. prvi put stigao u Valensiju. Već tada bilo je jasno da su taj klub i on posebna veza, emocija...

Samo dvije godine kasnije vodio je Valensiju do prve titule u Španiji, a najbolji igrač u tadašnjem sastavu bio je crnogorski kapiten Bojan Dubljević.

Uslijedio je novi poziv Baskonije, koji Martines nije mogao da odbije. Ovog puta nije se proslavio u Baskiji, pa je u novembru 2018. nakon što je Evroligu otvorio sa 2-5 dobio otkaz. Presudio mu je poraz u "Morači" od Budućnost Volija, u sezoni kada je naš prvak kao šampion ABA lige igrao evropsku elitu. U tom meču pao je i rekord Evrolige pošto je ekipa Aleksandra Džikića ubacila 21 trojku.

Poslije Baskonije vodio je Manresu i Gran Kanariju, a 2024. drugi put stigao u Valensiju.

Njegov omiljeni tim počeo je odmah da igra dobro i lijepo, u Evrokupu prošle sezone stigao je do polufinala, a on bio izabran za najboljeg trenera takmičenja.

Ipak, prave stvari su krenule ove sezone - Valensija je osvojila Superkup Španije, kroz ligaški dio Evrolige polako je počela da "kupuje" sve koji vole košarku, završila je na drugom mjestu, a onda režirala epski preokret protiv Panatinaikosa.

Martines je dobio novo priznanje kao najbolji trener Evrolige, a Branku Badio, Đan Montero i ostali majstori u narandžastom postali su igračine od kojih sada drhti Evropa.

Na redu je Real u polufinalu - ako Valansija bude u svom ritmu Atinu bi zauvijek mogla da pamti kao poseban grad.

Pogledajte još: