DINAMIČNI ČUVARI REKETA

Spavaš li mirno NBA ligo: Stižu novi "Tornjevi blizanci"

DeMarkus je u stvari kao nuklearna elektrana na trusnom području, kad svaki aspekt klikne svi imaju koristi,a li na najmanji potres nastane katastrofa
143 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 06.02.2019. 20:15h

Apsolutni pobjednik proteklog Ol star vikenda u Nju Orelansu je centar Pelikansa Entoni Dejvis.

Pored MVP titule u utakmici "Istoka" i "Zapada", pred domaćom publikom, i apsolutnog rekorda po broju poena (55), Dejvis se sa meča vratio i sa novim timskim kolegom, DeMarkusom Kazinsom.

I dok javnost očekuje zvaničnu potvrdu, svaki ljubitelj košarke je u čudu (sem navijača Kingsa).

Kada bi se postavilo random pitanje "Ko su dva najbolja centra u NBA trenutno?", teško da bi se zaobišlo ime novog dinamičnog dua Nju Orleansa. Jeste, da bi trebalo razmotriti i Karla Entonija Taunsa, ali  uovom trenutku to su "Unibrow" i "Boogie". 

Kako je od sinoć NOLA dobila najbolji frontcourt (nije čak ni pitanje, niti se rasprava uzima u obzir), većini će preko usana preći pojam..."twin towers" (tornjevi blizanci).

Pioniri iz San Franciska

Prvi tim koji je došao na ideju da bi dva visoka igrača (preko 210 cm viisine) bili idealni u prvoj petorci su San Francisko Voriorsi (današnji Golden Stejt). 

Na draftu 1963. godine, San Francisko je birao 211 cm visokog centra Bovling Grin koledža, Nejta Turmonda, i upario ga u reketu sa Viltom Čembrlenom.

Njih dvojica kombinovano su davali preko 55 poena po utakmici, i imali preko 41 skok, a pitanje je koliko su imali blokada, jer se one tada nisu računale u zvaničnu statistiku.

Oduševljena štampa je pričala upravo o defanzivnom potencijalu Čemberlena i Turmonda. Međutim, kako uprava San Franciska nije imala dovoljno novca da plati obojicu, odlučili su se da trejduju Čemberlena u Filadelfiju poslije samo dvije godine Turmondove profesionalne karijere, jer su vjerovali da u njemu imaju NBA zvijezdu (i imali su je).

Ipak Vilt je upravo sa Siksersima 1967. godine pobijedio San Francisko sa 4:2 u finalnoj seriji NBA lige, i tako se "osvetio" za trejd.

Njujorkov pokušaj

Njujork Niksi su prvi koji su htjeli da probaju svoj verziju visokih "čuvara reketa", pa su tako iz Baltimor Bulitsa (današnji Vašington) doveli centra i bivšeg prvog pika, Volta Belamija. 

Belami se pridružio najboljem igraču u istoriji franšize Niksa (nek se ne ljuti Patrik Juing) Vilisu Ridu.

Belami i Rid su imali kombinovano 26 skokova po utakmici i nešto ispod 40 poena. Ipak krajnji domet ekipe je bio polufinale Istočne konferencije.

Uprava Niksa je odlučila da Belamija trejduje u Detroit Pistonse za krilnog igrača Dejva Debušea, i to je vjerovatno najbolji potez kancelarije ekipe iz Medison Skver Gardena, jer su u narednim godinama sa Ridom i Debušeom osvojili jedine dvije titule u istoriji franšize.

Bostonova dinastija

Jedan od najvećih košarkaški bardova ikada, Red Ojerbah, je 1980. godine kao predsjednik Boston Seltiksa, napravio sjajan trejd sa Golden Stejtotom.

Boston je mijenjao pravo prvog pika, sa Voriorsima, a za uzvrat dobio mladog centra Roberta Periša i Golden Stejtov 3. pik.

Sa te pozicije je birao krilnog centra Minesota unverziteta Kevina Mekhejla. 

Mekhejl i Periš, predvođeni prvom zvijezdom tima Lerijom Birdom, osvajaju u narednoj deceniji tri titule prvaka NBA lige.

Originalni "Tornjevi blizanci"

Prvi koji su zavrijedili ime "Tornjeva blizanaca" je duo Hjuston Rokitsa Olajdžuvon - Sampson.

Hjuston je na draftu 1983. godine sa prve pozicije izabrao 224 cm visokog centra Viržinija univerziteta Ralfa Sampsona.

I pored sjajne ruki sezone, i nevjerovatnih brojki 21 poen, 11 skokova, dvije blokade po utakmici, Hjuston je završio sezonu sa 29 pobjeda i 53 poraza, što im je omogućilo da ponovo biraju sa prve pozicije i naredne godine (uz veliku sreću da kod okretanja novčića pobijede Portland).

Lokalni heroj sa Hjuston koledža, Hakim Olajdžuvon je bio izabran kao prvi pik. Jeste da su mogli da izaberu i Majkla Džordana, ali tada u NBA je važila maksima "Veće je uvijek bolje".

Novi tandem Rokitsa je odmah pokazao sjajnu sinergiju, i za samo dvije sezone su stigli do prvog NBA finala.

Ovaj centarski kombo je uspjevao protivnicima da "sipa" preko 40 poena, hvata preko 30 lopti i ima preko 5 blokada po meču. Te 1986. godine Boston Seltiksi su ipak bili prevelik zalogaj.

Međutim, ubrzo su uslijedile povrede Ralfa Samsona, koje su ga na kraju koštale da nikada ne zasija punim potencijalom, kao i da mu poprilično skrate karijeru.

Tornjevi naše generacije

Navedite pet najboljih centara NBA lige ikada. Teško da će iko sa tog spiska da izostavi Dejvida "Admirala" Robinsona, vjerovanto jedna od najvećih atleta koji su igrali pod koševima.

Ipak, teško da je franšiza Sparsa tada išla pod ruku sa Dejvidovom košarkaškom inteligencijom (ko je za boga mislio da je dobra ideja da vojnički pedantnog igrača upari u reketu sa Denispm Rodmanom). 

U sezoni 1996. tim je odlučio da klupu povjeri Gregu Popoviču, a njega je zadesila teška povreda Dejvida Robinsona, koje je te godine odigrao samo 6 utakmica. Sve je to rezultiralo lošom sezonom  sa samo 20 pobjeda i čak 62 poraza.

Sparsi su ipak bili nagrađeni pravom izbora prvog pika 1997. godine a na njemu ih je čekao Tim Dankan. Sa ove vremenske istance, čovjek se zapita da li je Pop namjerno tankovao sezonu.

Robinsom i Dankan osvojili su zajedno dvije titule u NBA ligi, prije nego što je "Adimiral" odlučio da se povuče.

"Tornjevi" nove ere

I na kraju ostaje pitanje koji je domet Pelikansa sa novim tandemom pod koševima.

I dok je internet zajednica jednostavno eksplodirala sa vijestima o ovom trejdu, navijači u Sakramentu proklinju Vlada Divca i njegov tim koji je odradio ovakav trejd (Badi Hild, Tajrik Evans, i Langston Gelovej navodno lete put Sakramenta, sa dva pika na narednom draftu).

Pitanje glasi može li Kazins da bude ipak loš po tim NOLA.

Brojke 24,22,28,28,29,33 i 24 ove sezone, nisu niz poena koji je Boogie ostvario već broj ukupnih pobjeda Sakramenta, u godinama koje je on proveo tamo, miljama daleko od plej ofa.

Na ruku mu ide da nije baš imao najbolji tim iza sebe, ali i da je uspio da otjera sve one koji su mogli da imaju doprinos. Sjetimo se samo Ajzee Tomasa koji je otišao u Finiks, a odatle u Boston da bi postao jedan od najboljih strijelaca lige.

Probali su u Sakrementu sa igračima koji su još uvijek imali "zvezdane prašine" na sebi, kao što su Ražon Rondo i Rudi Gej. Tim je i marketinški napravio sjajan potez sa uparivanjem najave sezone kao najavom filma Suicide sqad. Na kraju i jedan i drugi projekat su završili epski neslavno.

DeMarkus je u stvari kao nuklearna elektrana na trusnom području, kad svaki aspekt klikne svi imaju koristi, ali na najmanji potres nastane katastrofa.

Kada se izuzmu loši uglovi gledanja na trejd, a oni su poprilično tanki, Nju Orleans je sebe obezbijedio sjajan centarski kombo.

Ako se pogleda koji igrači od 2012. godine imaju najviše utakmica sa 30+ poena i 15+ skokova, na prvom mjestu se nalazi Boggie sa 26 takvih partija, dok je na drugom mjestu Dejvis sa 18.

Sa Kazinsom u rosteru Pelikansi imaju dva od tri igrača koji imaju prosječno 25 poena i 10 skokova po utakmici. Treći igrač je Rasel Vestbruk.

Ono što izdvaja ovaj centarski tandem od svih gorepomenutih je što i Dejvis i Kazins imaju respektabilan šut za tri poena. Boogie čak po utakmici ubacuje skoro dvije trojke.

Pelikansi su trenutno 11. na Zapadu, a Denver Nagetsi koji se nalaze na 8. poziciji im bježe dvije pobjede.

Galerija