Od specijalnog izvještača Vijesti
Crnogorske rukometašice devet godina čekaju na pobjedu na Olimpijskim igrama.
Nije maliciozno, već je samo činjenica koja bi mogla da ih dodatno motiviše pred početak turnira u Tokiju.
Nakon što su u Londonu ostvarile vanvremenski uspjeh, donijele prvu medalju u Crnu Goru, u Rio de Žaneiru su, sa statusom olimpijskih vicešampionki, neočekivano doživjele svih pet poraza u grupnoj fazi.
Nova generacija, sa tri srebrne “lavice” (Radičević, Mehmedović, Rajčić) i dvije olimpijke (Klikovac i Jauković), u nedjelju od 8 i 30 po našem vremenu stupa na najveću moguću scenu, duelom sa Angolom i šansom da se dolazak u Tokio već na startu kruniše trijumfom.
“Umorni smo od čekanja, dugo smo već u selu i jedva čekamo meč. Moramo da budemo motivisane i skoncentrisane, ali sa dozom kontrole adrenalina, koji poraste pred prve utakmice na ovako velikim takmičenima. Fokus je bio da djevojke spremimo psihički, osim toga što radimo na taktičkom planu”, kaže selektorka Bojana Popović.
Legendarna rukometašica, po mnogima i najbolja svih vremena, sada je u drugačijoj ulozi od one koju je imala u Londonu i Riju. Na terenu je bila lider i pokretač, a mnogo je, kaže, kompleksnija uloga trenera.
Na neki način, i ona je debitantkinja, kao još čak devet igračica iz tima koji vodi.
“Zajedno se prilagođavamo”, ističe.
“Meni je ovo prvo veliko takmičenje, pa odmah Olimpijske igre. Ni malo lak posao, mnogo je lakše bilo spremati samu sebe. Sada brinem o cijelom timu, ali ima nas dosta ovdje da vodimo računa o djevojkama, da budu spremne i za prvi meč i za mečeve koji slijede. Imam dosta igračkog iskustva, bila sam dugo i kao pomoćni trener, mslim da ćemo spremiti sve kako treba za prvu utakmicu, pa da podižemo formu kako turnir bude odmicao”.
“Lavice” su u “neobičnom” sastavu – sa igračicama koje su i osvajale najveće trofeje i igrale bezbroj velikih mečeva, ali i djevojkama, koje su nedavno postale važan dio tima.
“Starije su se prilagodile i ušle u ritam sa mlađima, da im budu podrška i da im daju smjernice. I mlađa generacija je stasala, ne postoji više toliki razmak između njih, možda u godinama da, ali igrački nije tako. Nama je svaka karika bitna, a kada je tako onda je tim jak. Ja ih ne gledam kao mlađe i starije, već kao tim koji bi trebalo da diše kao porodica, koja zajedno stvara rezultate i ostvaruje snove”, ističe Popović.
Put do snova je pun prepreka, prva je, na papiru, najlakša, ali šta se događa kada se Angola potcijeni ili kada ekipa nije spremna dovoljno, vidjelo se u Riju, gdje je najbolja afrička selekcija pobijedila Crnu Goru u 2. kolu grupne faze i nagovijestila neslavan završetak druge olimpijske priče.
“Angola ukratko - jako netipična i nezgodna… Mnogo smo upozoravale djevojke na to. Na prvi pogled djeluju nezainteresovano i tromo, ali strašno su agilne i brze. Najviše smo se spremali za njih, kao i za Japan, pričale smo djevojkama da će biti drugačije nego inače, da ih ne iznenadi to. Mislim da smo to uradili dobro i da će se vidjeti na terenu”, ističe Popović.
Posebnog motiva nema…
“Davno je bio taj poraz, a sam početak Igara donosi fokus i ozbiljnost. Ne sumnjam da će biti spremne, ne da vraćaju dugove, već da pokažu koliko znaju”.
Bonus video:
