Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Od Rio de Žaneira olimpijska porodica ima još jednog člana, poseban i neobičan tim, zvaničnog naziva "The Refugee Olympic Team" - Izbjeglički olimpijski tim.
Naziv je dovoljno jasan, to je ekipa sastavljena od sportista koji su zbog ratnih razaranja i sukoba, kao i zbog političke situacije, bili prinuđeni da napuste domovine, da, prije svega, spasu živote, zatim da pronađu utočište, pa da nastave da se bave sportom...
Formiranje tog olimpijskog tima najavio je predsjednik MOK-a Tomas Bah u oktobru 2015. u jeku najveće izbjegličke krize od Drugog svjetskog rata.
Ratovi u Siriji, Avganistanu, Iraku, Somaliji i Sudanu izazvali su izbjeglički talas u Evropi, a svijet je plakao i bio šokiran smrću Alana Kurdija, trogodišnjeg dječaka iz Sirije, čije je majušno tijelo fotografisano na turskoj obali, nakon što njegova porodica nije uspjela da dođe do Grčke preko Egejskog mora u prenatrpanom čamcu.
"Ovaj tim biće simbol nade za sve izbjeglice na svijetu i učiniće da svijet bude još više upoznat s veličinom ove krize. Ovo je i signal međunarodnoj zajednici da su izbjeglice ljudska bića i važan dio zajednice", kazao je tada Tomas Bah.
Izbjeglički tim nastupa i u Tokiju, sa 29 takmičara u pojedinačnim sportovima, a uz njih je i naš čovjek - Ernes Kalač, Rožajac koji preko 30 godina živi u Njemačkoj, aktivno je učestvovao u realizaciji ove humane i sportske ideje.
"I ja sam nekada bio migrant u Njemačkoj, i ja sam osjetio koliko je težak takav status, pa sam, kao neko ko se bavio sportom, napravio koncept integracija kroz sport, zasnovan na mom životnom iskustvu. Tomas Bah je tada bio predsjednik Sportsko-olimpijskog saveza Njemačke, on i institucija koju je vodio prihvatili su taj program, preko koga smo mnogo dječaka, djevojčica i mladih ljudi uspjeli da integrišemo u život zajednice. Od tada datira moje poznanstvo, a zatim i prijateljstvo s Tomasom Bahom, koji je, kada je postao predsjednik MOK-a, prenio svoja iskustva i poglede na sport u olimpijski pokret. Tako je rođena i ideja o izbjegličkom timu, koja je 2015. godine realizovana u saradnji s UNHCR-om. A kako sam bio uključen u taj proces u Njemačkoj, pozvan sam da budem dio i ovog lijepog projekta. Sa zadovoljstvom i velikim ponosom sam prihvatio", priča 57-godišnji Ernes Kalač.
On u posebnom olimpijskom timu ima ulogu zvaničnika, osobe koja pomaže sportistima da se pripreme psihički, da dobiju sve neophodne uslove, da imaju status kao i svi ostali olimpijci.
Priče mladih ljudi "bez domovine" su tužne i tragične, a time što su, pored svih strahota koje su preživjeli, uspjeli da dođu do Olimpijskih igara već su pobjednici, ističe Kalač.
"To su tužne sudbine - zlostavljanja, boravak u zatvorima, dramatična bjekstva iz zemalja... Njima je sportski život i razvoj prekinut, ali su kroz sport dobili šansu da se vrate u život. Posebno me ponosnim čini to što sam dio ovog tima, što pomažem tim ljudima, što doživim njihovu zahvalnost, a najsrećniji kada vidim da su oni srećni", ističe Kalač.
U timu su sportisti iz Sirije, Irana, Avganistana, Južnog Sudana, Eritreje, Konga, Iraka, Kameruna i Venecuele.
Da li oni imaju osjećaj pripadnosti zemljama iz kojih su pobjegli ili su protjerani...
"Svako od njih voli svoju zemlju, ali... Mnogo toga tragičnog se izdešavalo u njihovim životima. Jedan od njih je izgubio brata i sestru, godinu nije znao da li su mu živi roditelji. Sport im je bio utjeha, dao im je šansu da imaju novi život. Mislim da oni predstavljaju 88 miliona izbjeglica, koliko ih je danas u svijetu", ističe Kalač.
Pomogao Mesutu Ozilu, pomaže djeci Rožaja
Ernes Kalač je 1989. godine iz Jugoslavije otišao prvo u Tursku, pa u Austriju, na kraju je Njemačka postala njegov dom.
"Prva plata mi je bila 640 maraka, a radio sam u jednoj firmi za čišćenje. Sport mi je, korak po korak, otvorio mnoga vrata, a kroz sport sam, srećom, uspio da pomognem velikom broju ljudi", kaže Kalač.
Živi u gradiću Eperchauzenu, blizu Frankfurta, gdje je osnovao "Lotus", klub ili udruženje za zdravlje i borilačke sportove, koje ima 1.500 članova.
Jedan od njih - karatista Vael Šueb je i član Izbjegličkog olimpijskog tima.
Njegov koncept integracija kroz sport odavno je prepoznat kao uspješan program, za koji Sportsko-olimpijski savez i Vlada Njemačke izdvajaju 11,7 miliona eura.
"Mnogo djece i omladine je prošlo kroz taj program. Jedan od njih je, recimo, i Mesut Ozil, slavni fudbaler. Koncept integracija nije ograničen samo na izbjeglice, već i za osobe koje su slabijeg materijalnog stanja, kao i mlade ljude čije je porijeklo iz drugih država, a koji kroz sport najlakše mogu da se osjete dijelom zajednice. Jer, sport zaista spaja sve, u sportu su svi jednaki i isti", kaže Kalač.
Iako je više od 30 godina van Crne Gore, crnogorski govori perfektno, jer se Crnoj Gori, kako kaže, uvijek vraća. U njoj ima i humanitarne aktivnosti.
"Imam fondaciju "Prof. dr Ernes Erko Kalač", koja pomaže djeci iz Rožaja, između pet i 12 godina starosti, i motiviše ih da se bave sportom. Uslov je i da su dobri učenici. Od 2017. je kroz fondaciju podijeljeno 40.000 eura za 140 djece. Često sam u Crnoj Gori, to je moja domovina, tu se napunim emocija, tu odmorim i uživam", kaže Kalač, koji svake noći posjeti naše sportiste u olimpijskom selu u Tokiju.
"Srećan sam što već dugo godina znam Duška Simonovića, koji entuzijazmom, energijom i znanjem vodi Crnogorski olimpijski komitet. Ogromna je njegova posvećenost i njegovih saradnika u skromnim uslovima. Ja sam spreman da pomognem onoliko koliko mogu, da li kroz neke projekte, saradnju s velikim nacionalnim komitetima, poput Sportsko-olimpijskog saveza Njemačke... Ima dosta prostora, jer je Crna Gora sportski fenomen", ističe Kalač.
Bonus video:
