mani pakjao - jedan od najvećih boksera svih vremena

Odlazak boksera koji je pomjerio granice

Mani Pakjao je, bez sumnje, jedan od najvećih boksera svih vremena, jedinstveni as, čovjek koji je pomjerao granice uspjesima, ali i stilom kojim se borio i kojim je živio, šarmom koji je plijenio i u ringu i van njega

43240 pregleda 44 reakcija 10 komentar(a)
Pakjao je nakon poraza od Kubanca Jordenisa Ugasa vjerovatno posljednji put izašao iz ringa, Foto: Stephen R. Sylvanie
Pakjao je nakon poraza od Kubanca Jordenisa Ugasa vjerovatno posljednji put izašao iz ringa, Foto: Stephen R. Sylvanie

Mani Pajkao poražen je sinoć od Kubanca Jordenisa Ugasa jednoglasnom odlukom sudija u borbi za titulu u velteru, u WBA federaciji - to će vjerovatno biti i posljednji put da je jedan od najboljih boksera svih vremena izašao iz ringa.

Nakon borbe, prve poslije dvije godine pauze, u kojoj nije imao ni minumum šansi, slavni Filipinac nije rekao da je kraj, ali šampion kakav je on teško da neće prihvatiti realnost i shvatiti da je njegovo vrijeme prošlo.

I bilo je vrijeme da shvati, ali to što je uradio u karijeri vrijeme neće moći da izbriše.

Mani Pakjao je, bez sumnje, jedan od najvećih boksera svih vremena, jedinstveni as, čovjek koji je pomjerao granice uspjesima, ali i stilom kojim se borio i kojim je živio, šarmom koji je plijenio i u ringu i van njega.

Rijetki su šampioni u ovom sportu, koji imaju nepodijeljene simpatije javnosti i oko kojih nema kontroverzi. Baš takav je čuveni Pakman, koji je znao da sa Rikijem Hatonom, jednim od velikih rivala pije i igra pikado cijelu noć u pabu u Mančesteru, dvije sedmice uoči borbe, a da ga, nakon briljantne pobjede prekidom u drugoj rundi, ugosti u svom domu u Manili...

Mani Pakjao je jedini bokser koji je bio svjetski šampion u osam težinskih kategorija (niko nikada nije sa takvom lakoćom prolazio kroz kategorije), jedini je borac sa šampionskim naslovima u četiri decenije, a njegov skor od 62 pobjede na 72 profi meča u današnje vrijeme je više nego impresivan...

Impresivan je bio i njegov povratak prije dvije godine, kada je sa punih 40 pobijedio sjajnog i do tada neporaženog Amerikanca Kita Turmana, ali još jedna pauza bila je previše i za fizičkog “monstruma” i tehnički savršenog borca...

Mani je trebalo da se bori sa Erolom Spensom juniorom, koji se 20-ak dana pred meč povrijedio, pa je umjesto njega Pakjau na crtu izašla rezerva - nakon poraza od Ugasa, jasno je kako bi 42-godišnji as prošao u duelu sa jednim od najboljih boksera današnjice.

I zbog toga je gotovo izvjesno da je kraj, za Pakjaa nisu revijalne borbe, za njega je najveća scena, a na njoj su i mlađi, i brži, i jači...

Njegova zaostavština je, međutim, ogromna i biće tužan dan za boks kada Mani objavi da je završio karijeru.

Pakjao je rođen i odrastao u velikom siromaštvu u gradu General Santos na Filipinima, bez oca, koji je ubijen u uličnoj pucnjavi, bez hrane i vode. Pričao je, ne krijući, da su on i članovi porodice morali da pojedu psa - kućnog ljubimca - kako ne bi umrli od gladi.

Pobjegao je od kuće, živio sam na ulicama Manile, borio se za život od kada zna sa sebe.

Od dječaka bez nade postao je jedna od najvećih zvijezda sporta uopšte u Americi - ne pamti se da je neko ko nije Amerikanac ili hispano-porijekla napravio takav uspjeh u SAD i dobio takvo poštovanje.

Pakjao je pravu boksersku karijeru počeo sa već odrađena 34 meča - tek 2001. godine je došao u Njujork, kod čuvenog Fredija Rouča, sa kojim je izgradio legendarno partnertstvo.

Pamti se da su njegova prva dva nastupa na novom kontinentu završena porazima, oba nokautima, u nezvaničnim mečevima. Samo je Fredi Rouč znao da ima šampiona i da je samo potrebno vrijeme...

To se i dogodilo. Mani je počeo da hara, a svijetom boksa je potpuno zavladao od 2005. do 2011. godine.

Nanizao je slavne meksičke asove Marko Antonija Bareru, Huana Manuela Markesa i Erik Moralesa, da bi hajlajt karijere dožvio kada je u 12 mjeseci srušio redom Oskara de la Hoju, Rikija Hatona i Migela Kota - bokserski stručnjaci smatraju da je to najbolja godina jednog boksera u istoriji sporta.

U maju 2015. izgubio je možda i najveći meč u životu, od Flojda Mejvedera, vrijednu četiri pojasa u velter kategoriji, ali slavu nije izgubio - dok je Mejveder izopšten od stvarnosti i ne živi u realnom svijetu, zahvaljujući milionima koje je zaradio, Pakjao je ostao “čovjek iz naroda”.

U domovini, baš zbog tog stava i svih humanitarnih akcija koje je pokrenuo u zemlji u kojoj siromaštvo uzima živote, kao što je umalo uzelo i njegov, uživa status božanstva, odavno je u politici, sa statusom senatora, ali njegove ambicije su veće.

”Želim da pomognem mojim ljudima”, poručio je i nakon posljednjeg poraza.

Šta to znači - kao što gotovo da nema dileme da je ovo kraj karijere, gotovo je izvjesno da će se Mani Pakjao kandidovati za predsjednika Filipina.

Predsjednički izbori u u maju 2022. godine, a pobjednik je - već poznat.