Tokom 72 sezone u Formuli 1, bilo je samo 34 šampiona, a Mihael Šumaher i Luis Hamilton su na samom vrhu sa po sedam titula.
Mnogi sjajni vozači nikada nisu postigli taj podvig, a jedan od najboljih je definitivno Dejvid Kultard.
Legendarni Škot je imao “otrovan” odnos sa Šumaherom, preživio je užasnu avionsku nesreću, ali će ostati upamćen po onome što je radio na trkačkim stazama. A to je bilo spektakularno - pobijedio je na 13 trka, 62 puta bio na podijumu i 2001. šampionat završio drugi.
Sve to u zlatno doba Formule 1, između dva vijeka, kada je padok bio pretrpan nekim od najvećih imena svih vremena - Šumaher, Mika Hakinen, Dejmon Hil, Žak Vilnev, Fernando Alonso, Kimi Raikonen...
U mnogim anketama, popularni DC se smatra drugim najboljim vozačem koji nikada nije osvojio šampionat, iza legendarnog ser Stirlinga Mosa, jedinog čovjeka koji je imao više pobjeda od njega (16) bez titule.
Kultard je bio u Beogradu na Red Bull Show Runu, događaju koji je, uprkos lošem vremenu, prevazišao ogromna očekivanja publike i pokazao da je povratak Formule u srpsku prijestonicu poslije 83 godine fantastičan potez Red Bula, tima koji je oduševio postojeće i stvorio nove ljubitelje najbržeg sporta na svijetu. Četiri puta su na stazu izašla dva automobila Red Bul Rejsing tima, koje su vozili Kultard i fantastični Patrik Frizaher, a vratolomije na motoru Arasa Gibiježa i drift performanse trkačkih automobila Red Bull Driftbrothersa zaokružile dugo očekivani spektakl i priredile jedinstveno iskustvo za 50.000 hiljada ljudi.
Legendarni DC je rado odgovorio na nekoliko pitanja za “Vijesti”.
Rođeni ste u malom selu u Škotskoj u porodici zavisnoj od motosporta. Možete li opisati svoj put od početka do Formule 1?
- Moj otac se trkao, bio je škotski šampion u kartingu. Njegov otac je umro kada je imao 14 godina, pa je sve stalo i poslat je u internat. Ali, uvijek je imao tu strast za trkama. Idemo unaprijed - oženjen je, ima troje djece, još gleda Formulu 1 i ne trka se. Ali, ohrabruje svakog od nas da iskusi moto sport. To je dovelo do toga da se trkam, da se moja sestra trka i to putovanje je donijelo uspeh. Sa 17 sam prešao u automobile, jer je on imao ovu viziju da nema budućnosti u kartingu. Morate da idete u auto da biste imali priliku da nešto zaradite. Bio je ubijeđen da imam talenat da stignem do Formule 1, što se pokazalo kao ključno u smislu da dobijam dobre prilike i da mogu da ih iskoristim i postanem test vozač, a na kraju i trkački vozač trke.
Ušli ste u F1 1993. kao test vozač Vilijamsa, a debitovali ste godinu kasnije u Španiji, nakon tragične smrti Ajrtona Sene. O čemu ste razmišljali kada vas je Frank Vilijams pozvao da dođete u Heres da vozite F1 automobil - da li ste bili srećni zbog prilike, ali i dalje tužni što je taj poziv stigao nakon smrti jedne od najomiljenijih sportskih osoba svih vremena?
- Nikada ne želite da vaša karijera počne smrću drugog vozača, ali to se dogodilo i sve što sam mogao da uradim, iz poštovanja prema Ajrtonu, bilo je da dam 100 odsto svog potencijala. To sam i uradio. Bio je najbolji, nevjerovatan vozač, ali moto trke su opasne i, nažalost, dovele su do njegovog gubitka života. Tada je počelo putovanje u Formuli 1 za mene i to je na kraju razlog zašto sjedimo ovdje.
Mislite li da ste mogli više da uradite u F1?
- Da sam tada znao ono što znam sada, naravno, mislim da bih mogao da donosim različite odluke. Mogli smo svi to. Svi radimo stvari drugačije kada smo mlađi. Uradio sam najbolje što sam mogao sa kapacitetom i iskustvom koje sam imao u to vrijeme. Ne gubim vrijeme na žaljenje, jer nemam načina da vratim sat. Mislim da sam imao nevjerovatnu sreću kada pogledam putovanje koje sam imao. Ne radi se samo o tome da budete vozač Formule 1. To je lijepo, naravno, i pobijediti na nekoliko trka, ali životno iskustvo je bilo nevjerovatno. Bio je to nevjerovatan životni univerzitet da putujete, upoznajete, iskusite i nastavite da budete uključeni. U mojim godinama, obično si potpuno isključen osim ako ne radiš na televiziji. OK, moje tielo se promijenilo, ali zahvaljujući Red Bulu i dalje oblačim trkačko odelo i vozim auto, što je privilegija.
Dijelili ste staze sa nekim od najodlikovanijih šampiona u istoriji. Šta mislite ko je najbolji ikada?
- Mislim da se Sena definitivno mora smatrati jednim od najboljih ikada, ako pogledate šta je postigao u periodu kada se takmičio. Naravno, ljudi mogu da se prisjete formiranje Svjetskog prvenstva 50-ih i pogledati argentinskog vozača po imenu Manuel Fanđo. Ljudi stariji od mene ga vide kao petostrukog svjetskog šampiona i kao najboljeg ikad, a mlađe generacije ne bi znale ko je on. Generacija koja danas gleda, Netfliks generacija, ugleda se na Šarla Leklera, Maksa Ferstapena, Serhija Peresa, Karlosa Sainsa, Džordža Rasela, Lenda Norisa... Mislim da morate da prihvatite da je to generacijska stvar.
Poslije Formule 1, započeli ste medijsku karijeru. Kako vam se to dopada i da li ste ikada dok ste intervjuisali vozače nakon trka imali želju da uskočite u auto i ponovo vozite?
- Bilo je moje vrijeme, ne kajem se što je prošlo. Čak i da sam imao tu želju, bilo bi smiješno, jer ne mogu da vratim sat unazad. Dakle, ne živim u tom prostoru. Divim se vozačima danas, znam da je moja uloga da ih proslavim i da pokušam da izvučem nešto iz njih i to podelim sa javnošću, a ne da pokušavam da sebe uvučem u priču. Ulazak na televiziju, o čemu mi je otac pričao prije nego što sam čak postao vozač Formule 1, jer je gledao Džejmsa Hanta, koji je bio svjetski šampion 1976. protiv Nikija Laude i od trkača je postao televizijski voditelj. Napravio je veliku karijeru i to mi je uvijek bilo na umu da, osim što vozim, radim na sportskoj televiziji. To je dovelo do toga da uložim u sportsku produkcijsku kompaniju “Whisper”, koju smo pokrenuli prije 11 godina. Tada nas je bilo samo troje u kompaniji, danas zapošljavamo 240 ljudi. Bavimo se Formulom 1, Uefom, ragbijem, jedrenjem, kriketom... Prerasli smo u pravi posao, to je dio onoga što sada radim. Budućnost te kompanije je prilično interesantna.
Karijeru ste završili u tada novom Red Bul timu, sada ste vozili F1 automobil ulicama Beograda na Red Bull Show Runu. Da li ove emisije mogu da dovedu novu publiku u Formulu 1 i nove fanove za Red Bul, pošto je poznato da Ferari i dalje ima najviše navijača, posebno na Balkanu?
- Ferari nema ogromnu bazu obožavatelja, s obzirom na to da je počeo da se takmiči u šampionatu 1950. Trebalo bi da budu malo zabrinuti. Mislim da je Red Bul donio nešto drugačije u Formulu 1. Oni su kompanija za piće koja je pokazala da ako ulažete u ljude, ako dozvolite ljudima da budu osnaženi i budu svoji, možete da napravite uspjeh. Nije to o imenu iznad vrata, Ferari ili Mercedes ili šta već, to je kultura, neka vrsta stava, vjera u sistem koji je Red Bul nastavio da dokazuje u toliko različitih sportova, ali posebno u Formuli 1, jednom od najvećih globalnih sportova. Red Bul poštuje Formulu 1, poštuje izazov i vodi tu bitku sa Ferarijem na stazi. Ali, takođe, poštuju javnost i priliku da podijele sa nekim ljudima koji nikada ne bi imali priliku da gledaju gran pri u svojoj zemlji ili možda nikada neće imati priliku da odu na gran pri. Dovezu im auto i kažu: “Sve što treba da uradite je da dođete da gledate”. Nema naknade, to je poklon organizatora građanima u gradovima. Toliko godina radimo ovo. Ako pogledate zemlje u koje smo išli, brojnost publike i medijsku vrijednost koja se povezuje sa tim, to su dodatni ljudi izvan normalne baze obožavatelja Formule 1. Dakle, mislim da je ovaj program fantastičan. Ne zato što sam ja uključen, već zbog činjenice da automobili idu, da gradovi shvataju vrijednost onoga što se postiže u drugim zemljama. Zato se i dobijaju dozvole, što nije uvijek lako. Kada dobijete tu dozvolu, mislim da to ne razočarava i Red Bull Show Run tim radi na istom profesionalnom nivou kao i trkački tim, samo u manjem obimu i nemamo konkurenciju. To je šou, a ne trka.
Bonus video:
