Uz smijeh i suze do šampionske titule

Doktorka Stojana Brašanac državna je prvakinja u maratonu koji se održao u okviru Podgorica Millenium Run

33476 pregleda 16 komentar(a)
Šampionka Crne Gore u maratonu: Stojana Brašanac, Foto: Privatna arhiva
Šampionka Crne Gore u maratonu: Stojana Brašanac, Foto: Privatna arhiva

Četrdeset dva kilometra emotivnog, fizičkog i mentalnog rolerkostera, borba sa samim sobom. Od vrha do dna, od smijeha do suza, od osjećaja moći do nemoći - sve je to prošlog vikenda prošla Stojana Brašanac na podgoričkom maratonu.

Stojana, poznatija kao Beka, državna je prvakinja u maratonu koji se održao u okviru Podgorica Millenium Run. Hladnoća, vjetar i tamni oblaci je nisu demotivisali, a misli o odustajanju su se javile na polovini trke. Ipak, kako to ide u životu - ono što jako želiš, na kraju i ostvariš.

Beka je u razgovoru za “Vijesti” ispričala da kada su se te misli javile, preispitivala je sebe, pokušavala raznim motivacionim govorima da se “povrati”, pojačavala je muziku, ali svakim korakom noge su bile sve teže i manje su je slušale. Nije pomagalo ništa.

U nekom trenutku je skupila snagu koja joj je preostala, kazala sebi da nije ustajala svako jutro u 4 sata da trči, da bi sada odustala. Dotrčaćeš do cilja, pa makar na prstima, govorio joj je unutrašnji glas.

Na jednom od prethodnih maratona
Na jednom od prethodnih maratonafoto: Privatna arhiva

“Boli i mora da boli, kako mene tako i druge maratonce. Pitala sam se i kako da pogledam sebe u oči sjutra, jer sam stala kada mi je teško? Djelimično ljuta na sebe jer nisam ispunila plan koji je bio zacrtan, prilazim finiš liniji, ali život i maraton su imali spremno iznenađenje za mene…”, priča Beka.

U tom trenutku oficijalni spiker govori - "šampionka Crne Gore u maratonu je Stojana Brašanac iz Atletskog kluba Sanja, sa pređenim vremenom od tri sata i 23 minuta..."

“Sada sa prijateljima gledam slike. Oni se dive istrčanom maratonu, a ja srećna i ponosna, jer nisam odustala kada je bilo teško i nije išlo po planu. Mnogo sam jača i snažnija nakon ovog maratona”, kaže ona.

Doktorka za duge staze niže kilometre

Prošle godine u oktobru Stojana je trčala 21,5 sati na maratonu “One last standing” na brdu Gorica i stigla do 150 kilometara. Tada je za “Vijesti” kazala da je sve počelo tako što “postaviš sebi cilj i kreneš”.

Kako koji cilj sebi postavi, ispuni ga i na listu se javlja novi. Tako je aprila ove godine za tri sata i devetnaest minuta istrčala 42 kilometra u Roterdamu na maratonu NN.

Za planove koje ima potrebna joj je temeljna priprema i dobra organizacija poslovnog i privatnog života.

Povezani članci

24. Oktobar 2021.

Doktorka za duge staze

“Svakoj trci prilazim ozbiljno i sa mnogo poštovanja. U tome mi pomaže dugogodišnja saradnja sa mojim trenerom Nemanjom Koraćem”, kaže Stojana.

Vrijeme za koje je istrčala taj maraton je, smatra ona, došlo kao nagrada za veliki rad tokom treninga, bez obzira na temperaturu koja je mučila tri dana prije, kao i na dan trke.

Beka nije imala mnogo prostora za odmor, jer su ubrzo počele pripreme za maraton u Podgorici.

Nakon maratona u Roterdamu: Stojana Brašanac
Nakon maratona u Roterdamu: Stojana Brašanacfoto: Privatna arhiva

“Tokom ljetnjih mjeseci trenirala sam u Podgorici, a svi znamo kakve su temperature ljeti. Treninzi su se odvijali uglavnom rano ujutro, a pored priprema morala sam da uskladim poslovne i privatne obaveze”.

Željela je da to bude njena najbolja trka, u svom gradu. I na kraju je bila, sve misli koje su je mučile tokom trke su nestale, bol polako splašnjava i planiraju se nove staze.

Novo okruženje, stare navike

Specijalista interne medicine u septembru je otišla na subspecijalizaciju kardiologije u Beograd. Novi grad, okruženje, nepoznate staze za trčanje... Beka je polako ulazila u novu rutinu. Radni dan je započinjala trčanjem u 4.30 sati ujutro, odlazila na fakultet, zatim na edukaciju i nakon toga je učila.

“Beograd u 4 sata ujutru nije uopšte privlačan. Magla, mrak, slaba ulična rasvjeta. Sretne se poneki zamišljeni čovjek koji ide na posao, ili ‘pak pijanac koji luta. Ja stavim slušalice u uši, uključim muziku i isključim se. Posvetim se treningu zbog kojeg sam i napustila topli krevet”, kaže ona.

Svaki dan nakon odrađenog treninga je, kako kaže, bio bolji, jer joj je davao više snage za dnevne obaveze koje su je čekale.

Na svakom treningu se osjećala spremnije i jače. Sve što bi sebi postavila za cilj je ispunjavala, dionice na treningu je trčala brže nego ikad.

Na trening uvijek ide sa osmjehom
Na trening uvijek ide sa osmjehomfoto: Privatna arhiva

“I stvarno sam jedva čekala trku, jer sam mislila da sam najspremnija. Mislila sam da sam savladala maraton”, priča Stojana.

Kada je svanuo dan trke, “došao je u svom punom sjaju, kao da je jedva čekao da mi da do znanja da ‘pravila igre’ ne diktiram ja, već on - maraton”, prisjeća se ona.

Kilometri su prolazili, Stojana se borila sa vremenskim uslovima, stvarima koje su išle suprotno od onoga što je planirala. Njen plan je bio novi lični rekord, a pao je u vodu na polovini trke, kada je kako kaže, shvatila da je nemoguće da postigne rezultat iz Roterdama.

Bezbroj pitanja koja su joj se motala po glavi nestajala su kako je trka odmicala, a na kraju je Beka postala šampionka Crne Gore u maratonu.