Zbog sporta kojim se bave nije im teško da sjednu na autobus pred ponoć, putuju cijelu noć skoro 600 kilometara do Soluna, odigraju dvije utakmice i odmah nazad u suprotnom smjeru do Podgorice.
Ako to nije ljubav, onda šta je?
Ko su djevojke koje imaju toliko strasti, energije i entuzijazma prema nečemu što im ne donosi novac i slavu, u vremenu u kome su to sportski (i ne samo sportski) sistemi vrijednosti?
One su ragbistkinje, timskog imena Vučice i predstavljaju Crnu Goru u sportu koji je kod nas sve samo ne konvencionalan i tradicionalan, već se, na neki način, doživljava i kao ekstreman.
Deset godina, od kada se u Crnoj Gori, sa prekidima, igra ragbi, kratak je period da bi se pričalo o istoriji, ali će se, zato, u nedjelju dogoditi istorija – prvi put će na našem terenu žene odigrati zvanične međunarodne utakmice u ragbiju 7.
Na terenu FK Crvena stijena, Vučice će ugostiti ekipe Rebels i Balkan Lynx, u okviru Regionalne lige, a nakon što su prošlog vikenda, bez spavanja, ostvarile dvije pobjede na solunskom turniru.
U nedjelju će igrati i muški sastav – Vukovi, a ragbi program u Tološima počinje u 11 i 30 i trajaće do 15 časova.
“Oni koji dođu u nedjelju da prvi put gledaju ragbi mečeve neće znati što ih je snašlo”, tvrdi Zorica Kostić, predsjednica Ragbi saveza Crne Gore i igračica Vučica.
“Sigurna sam da će se dobro zabaviti gledajući dinamičan i atraktivan sport, konstantnu akciju, borbu, mnogo trčanja i uzbuđenja u svakom trenutku. Sigurna sam, takođe, da će se muškarci 'zaljubiti' u ovaj sport kada budu gledali nas žene kako igraju, a da će žene opčiniti ragbi kada budu gledale momke”.
Istu poruku ima i Amerikanka među Vučicama – Auset Mičel, djevojka iz Njujorka, koja je igrala ragbi na veoma ozbiljnom nivou i koja je dolaskom u Crnu Goru dobila novi motiv da nastavi.
“Spremite se za šou”, poručuje Auset.
Utakmica ragbija 7 traje “samo” 14 minuta i riječ je o olimpijskoj verziji tog sporta, koji je sportskoj javnosti poznatiji po svojoj klasičnoj verziji sa 15 igrača (igračica) u polju, te velikom takmičenju Šest nacija, kao i slavnoj novozelandskoj haki.
“Ragbi je brz, dinamičan, uzbudljiv i zanimljiv. Sjajan sport za gledanje uživo. Idemo u prodore, šutiramo, skačemo... Dajemo sve od sebe. Možda izgleda kao bitka na terenu, ali uvjeravam vas, poštujemo se međusobno i njegujemo sportski duh”, kaže Auset.
“U ragbiju 7 nije toliko važna snaga, koliko su važni brzina, snalažljivost, okretnost... Igra se na terenu fudbalskih dimenzija, kao što naziv igre govori - ekipe broje po sedam članica. Mnogo igre jedan na jedan, ali i pasova, naravno unazad, ima i duela, dinamičnost daje i brzina odlučivanja da li se krene u prodor, ili počne akcija...”, objašnjava Zorica Kostić, koja je na prvi ragbi trening pošla slučajno, prije deset godina.
“Drug sa kojim sam dogovorila odlazak na kafu, zaboravio je da ima svoj ragbi trening. Na njegov nagovor pošla sam sa njim, nisam mu ni vjerovala da ragbi postoji kod nas. I tako je počela moja priča...”.
Prve utakmice ženskog tima u Crnoj Gori nastavak su promocije i razvoja ragbija. Ove godine se obilježava decenija od osnivanja nacionalnog saveza, s tim da od 2018. do 2021. godine aktivnosti nije bilo. Tada je grupa entuzijasta ponovo počela priču, stupila u kontakt sa Argentincem našeg porijekla Arijelom Radovićem, koji je trebalo da preuzme funkciju predsjednika, ali je kovid pandemija poremetila planove.
“Uskočila” je Zorica Kostić i od tada je jedina žena na svijetu koja se nalazi na čelu jednog nacionalnog saveza.
“Svi su bili zadovoljni kako radim taj posao, morala sam da ih poslušam da ostanem”, kaže Zorica.
Kao predsjednica u sportu koji nema uporište u tradiciji suočava se sa brojnim izazovima...
“Najveći su, naravno, finansije, a iznad svega je možda infrastruktura. Nemamo teren, snalazimo se, treniramo na livadama, u balon salama, samo nam FK Crvena stijena izađe u susret...”.
Bez mnogo novca, bez terena, uz brojne improvizacije, ali entuzijazam ne jenjava.
“Ima nas 17-18 djevojaka, seniorki, ali i dosta mlađih. U Budućnosti, recimo, treniraju djevojčice od 8-9 godina. Zaista nisam vjerovala da ćemo doći i do ovog nivoa, da ćemo imati ženski tim, da ćemo igrati na međunarodnoj sceni...”.
U procesu razvoja, uloga Auset Mičel može da bude veoma važna, s obzirom na to da je da igrala ragbi u Belgiji, Francuskoj, Holandiji, Australiji i SAD.
“Impresionirana sam strpljenjem i ljudima poput Zorice koji daju sve bi napredovali u sportu koji vole. To je težak put, ali sam motivisana da pomognem, jer igrači žele da uspiju i napreduju. Ono što je nesumnjivo jeste to da su Crnogorke neustrašive na terenu. Imaju potrebnu hrabrost da se okušaju u fizički zahtjevnom sportu. To je nešto što ne može da se nauči. Ono što mogu da uradim jeste da pomognem u stvaranju neke strategije i vještina koje su potrebne za pobjedu. U svakom slučaju, vidjela sam izuzetan napredak u protekloj godini”, ističe Auset.
A kruna dosadašnjeg internacionalnog predstavljanja dogodiće se krajem maja, kada će ženska ragbi selekcija biti dio crnogorskog tima na Igrama malih zemalja, koje se održavaju na Malti.
“To je velika čast za nas, veliko je priznanje što ćemo biti dio naše olimpijske porodice. A i prvi put ćemo na jedno takmičenje putovati avionom”, smijući se zaključuje Zorica Kostić.
Amerikanka u Crnoj Gori ima poruku: Uz ragbi postaješ bolji uzor, majka, sestra...
Auset Mičel nije zbog ragbija došla u Crnu Goru, u našu zemlju doveo ju je njen, može se reći, avanturistički duh, jer, kako kaže, od 2010. godine živi širom svijeta.
I gdje god je bila od kada je napustila Njujork, igrala je ragbi.
“Najviši nivo na sam dostigla u u Australiji, gdje sam izabrana u poluprofesionalni tim”, kaže Auset.
Crnu Goru je, priča, izabrala jer je željela da živi pored mora, u “mirnoj, bezbjednoj zemlji sa prelijepom prirodom”.
“Nisam mogla da odolim da ne probam”.
Čim je došla raspitala se o ragbiju i mogućnostima da nastavi da se bavi sportom.
“Stupila sam u kontakt sa nekoliko klubova, povezala sam se sa pravim ljudima. Bilo je to ubrzo nakon što je Zorica postala predsjednica ragbi saveza, a postojalo je raspoloženje da se ženski ragbi razvija. Bila sam oduševljena, jer je rijetkost da je žena predsjednica ragbi federacije, tako da sam sa takvim progresivnim razmišljanjem znala da volja zaista postoji”.
Na pitanje kako bi opisala njeno dosadašnje iskustvo u CG ragbiju, odgovara:
“Nešto kao crnogorski pejzaž - ima brda, dolina, malo i grubog terena, ali sve se svodi na čistu ljepotu”.
Vidjela je, ističe, talenat, strast i ljubav prema ragbiju.
“To je ono što nas drži. Zajedno smo u ovome. Ragbi se odnosi na zajednicu, podršku, poniznost i timski rad. To su osobine koje ljude čine sjajnim na terenu i van njega, kao i sjajne lekcije koje djeca takođe mogu da nauče. Uz sav naporan rad i posvećenost koja nam je potrebna da bismo uspjeli kao tim, postajemo bolji i u svakodnevnom životu - bolji uzori, sestre, majke i značajniji članovi društva”.
Svjesna je da je teško razvijati sport bez velike tradicije .
“To su izazovi, a Crnogorci mogu da budu odlični u ragbiju. Potrebna nam finansijska podrška, prostor za trening, posvećeni treneri, oprema itd... To je možda najveća prepreka. Ragbi 7 je i sada olimpijski sport i uz pravu podršku imamo šansu da Crnoj Gori donesemo čak i medalju”, optimistično najavljuje Auset, koja za kraj ima poruku za one koji sa predrasudama posmatraju ragbi kao isključivo muški sport:
“Žene i muškarci imaju različite pristupe istoj igri, i to je prelijepo. Tvoje saigračice su žene, protivnice su žene, samo smo mi na terenu i možemo da igramo kako želimo. Tokom sedmice nosimo štikle ili patike, majke smo, sestre, djevojke i supruge. Možeš biti žena kakva želiš da budeš, zapravo i bolja, jer se baviš najboljim sportom na svijetu”.
Bonus video:
