Frensis Enganu: Mitska moć kamerunskog lava

Radio je u rudnicima pijeska kao dijete, 14 mjeseci putovao po Africi da bi se dokopao Evrope, na gumenom čamcu preveo grupu ljudi preko nemirnih voda Atlantskog okeana, 60 dana proveo u španskom zatvoru, bio beskućnik na hladnim ulicama Pariza, a zatim postao šampion teške kategorije u UFC-u.

12684 pregleda 4 komentar(a)
Frensis Enganu, zvani Predator, Foto: Reuters
Frensis Enganu, zvani Predator, Foto: Reuters

Selo Bati na zapadu Kameruna rodno je mjesto Frensisa Enganua, jednog od najjačih udarača u istoriji borilačkih sportova. Brzo je shvatio koliko život može biti surov, jer su mu se roditelji razveli dok je još bio dijete, zbog nasilničke naravi njegovog oca, sa kojim je nakon toga imao jako malo kontakta. Bez glave porodice, Frensis je sa deset godina morao da se zaposli u lokalnom rudniku pijeska da bi mogao da finansira svoje školovanje, jer u vrijeme njegovog odrastanja obrazovanje u toj afričkoj državi nije bilo besplatno.

”Mrzio sam rudnik, mrzio sam svoj život, ali danas to koristim kao motivaciju”, pričao je Enganu u podkastu kod Džoa Rogana 2021. godine.

Do škole je svakog dana pješačio deset kilometara, često praznog stomaka. Sa 17 je maturirao i prestao da radi u rudniku, a narednih devet godina proveo je radeći kao taksista u svom selu i okolnim gradovima. Drugačiji od ostalih, znao je da ne može da se zadovolji ovakvim životom. Strast iz djetinjstva mu je bio boks, a idol Majk Tajson. Kada je sakupio dovoljno novca, odlučio je da pruži sebi šansu za uspjeh.

PUTEŠESTVIJE KROZ AFRIKU, ŠPANSKI ZATVOR I KONAČAN DOLAZAK U PARIZ

Francuska je bio krajnji cilj, a putovanje je počelo u susjednoj Nigeriji. Iz najmnogoljudnije afričke zemlje otišao je u Niger, gdje je naišao na prve probleme. Državljanima Kameruna je za ulazak u Niger potrebna viza, koju Enganu nije imao. Na granici je morao da jednim dijelom novca podmiti policajce, a drugi dio je zamotao u plastiku i progutao, jer su graničari imali naviku da uzmu i posljednji cent da bi ih pustili u državu.

Potom je ilegalno prešao u Alžir zajedno sa 25 ostalih migranata, koji su bili natrpani u Tojotinom pik-apu. Alžirsku Saharu je prešao sa lažnom ličnom kartom Malija, znajući da mu zbog dobrih bilateralanih odnosa ove dvije države policija neće praviti probleme.

Do tada je putovanje išlo, uslovno rečeno “glatko”. U Maroku je, međutim, prošao kroz pakao. Sedam puta je pokušao da dođe do španskih ostrva i svaki put kada bi bio uhvaćen, ostavljan je u Sahari bez kapi vode. Enganuova upornost i želja za uspjehom je, ipak, bila prevelika i uvijek bi se snašao do prvog naseljenog mjesta, nešto što mnogima nije pošlo za rukom. Jeo je iz kanti za smeće, spavao po šumama i trpio policijsku torturu.

Postao je poštovan “kapetan” među ostalim migrantima, iako nije znao da pliva. Osmog puta je bio odlučan da se sljedećeg jutra probudi u Španiji. Mali gumeni čamac je obložio aluminijumskom folijom da bi izbjegao radare, te zaplovio Atlantskim okeanom. Trik je uspio, ali je marokanska vojska helikopterima krenula u lociranje kapetana Van Dama (nadimak koji su mu dali migranti, zbog njegovih borilačkih vještina, po francuskom glumcu Žan Klodu van Damu) i njegovog “broda”. Uspio je da uđe u međunarodne vode, gdje je Crveni krst odradio ostatak posla i “posadu” preveo do obećane zemlje.

Marokanska noćna mora koja je trajala 12 mjeseci se završila, ali je nova mogla da počne. Po dolasku u Španiju, odmah je odveden u centar za migrante, a potom i zatvor gdje je proveo dva mjeseca.

”Bilo je mnogo stresno. Pritisak je bio ogroman, zatvor me više mučio psihički nego fizički”, opisuje Kamerunac svoje iskustvo.

Pušten je zbog tehnikalija. Još uvijek je sa sobom imao lažnu ličnu kartu Malija, što je španska policija dokazala, ali nisu mogli da utvrde - njegov pravi identitet.

Kao slobodan čovjek, ukrcao se na prvi voz za Pariz.

SPAVANJE NA PARKINGU, POČECI U MMA I UGOVOR SA UFC-OM

Po dolasku u Grad svjetlosti Frensis je bio bez ičega. Spavao je na parkingu, nije imao prijatelja ni novca. Ipak, jedino što je njemu bilo na pameti jeste da nađe bokserski klub. Prvi trener na kojeg je naišao je bio impresioniran njegovim vještinama, ali mu je predložio da proba MMA jer je svijet boksa “zatvoren” i bez veza i dobrog menadžera, šanse za uspjeh su minimalne.

Ubrzo je Enganu upoznao Fernanda Lopeza, pionira francuske MMA scene, koji mu je dozvolio da trenira i spava u sali besplatno.

Kamerunac prvobitno nije uopšte znao šta je MMA, ali ga je Lopez na kraju ubijedio i Frensis je nakon nekoliko mjeseci treninga imao prvi meč.

Francuz je odmah bio svjestan ogromnog potencijala koji Enganu posjeduje, primijetivši da stvari koje se uče mjesecima, Frensis savlada kroz nekoliko minuta sparinga.

Na regionalnoj sceni, Kamerunac je imao skor od pet pobjeda i jednog poraza, a onda je naišao na problem. Niko nije bio voljan da se bori sa njim. Situacija je toliko loša da je Lopez na svom Fejsbuk profilu nudio novac borcima da se odvaže i pokušaju da “ukrote” kamerunskog lava. Tada je dobio nadimak koji i danas nosi - Predator.

Lokalni rivali su bili previše uplašeni, ali je najjača MMA organizacija na svijetu UFC pratila čudna dešavanja u Francuskoj i ponudila mu ugovor.

KARIJERA U UFC-U, BOLNI PORAZI I PRILIKA ZA OSVETU

Predator je u potpunosti iskoristio pruženu priliku. Svoje protivnike je u prvih pet borbi sve završio (četiri nokauta i jedna poluga), a onda je na red došao Alister Overim.

Legendarni Holanđanin, jedan od najboljih kik-boksera ikada, izašao je na crtu Enganuu, u meču koji je odlučivao sljedećeg izazivača za titulu u teškoj kategoriji.

Overim je počeo agresivno, za što je brutalno kažnjen. Moćni lijevi kroše je “sjeo” pravo na bradu i bacio ga u nesvijest dok je još bio u vazduhu. Ovaj nokaut je univerzalno gledan kao najspektakularniji i najstrašniji u istoriji sporta. Udarac je bio toliko jak da je čovjeka teškog skoro 125 kilograma podigao sa noga.

Stipe Miočić, u tom trenutku najbolji teškaš na svijetu i branilac titule je trebalo da bude sljedeća žrtva.

Međutim, Kamerunac nije uspio da nametne svoj tempo. Odličnim bokserskim kombinacijama i ofanzivnim rvanjem, Amerikanac hrvatskog porijekla je dominantnom predstavom trijumfovao.

Derik Luis je trebalo da bude protivnik za povratak samopouzdanja, ali Frensis je bio neprepoznatljiv i Luis je odlukom sudija odnio pobjedu.

Ono što je uslijedilo je vjerovatno najbolji dokaz ko je zapravo Enganu. Naredna četiri borca su sa Predatorom u oktagonu izdržala ukupno dva minuta i 42 sekunde.

Četiri stravična nokauta su bila dovoljna i revanš sa Miočićem je bio na programu.

OSVAJANJE TITULE, JEDINA ODBRANA I RASTANAK SA UFC-OM

Stipe Miočić je u prvoj borbi pokazao da ima ogromno iskustvo, ali je sada bio suočen sa unaprijeđenim Enganuom.

Direkt je oborio Miočića na zemlju, zatim je uspio da se vrati na noge, samo da bi ga razorni lijevi kroše vratio na pod i 52 sekunde unutar druge runde, Frensis Enganu je postao šampion teške kategorije.

Tu su počela prva neslaganja sa Dejnom Vajtom, izvršnim direktorom UFC-a. Kamerunac je nakon osvajanja pojasa, odmah krenuo sa pregovorima za novi ugovor što se nije sviđelo “škrtom” Vajtu.

UFC je kompanija koje je vrijedna više desetina milijardi, ali je poznata po davanju niskih plata borcima.

Primjera radi, prvi ugovor koji će većina boraca dobiti u UFC-u je 12 hiljada za pojavljivanje i 12 hiljada za pobjedu. Recimo da borac pobijedi svog protivnika i uzme 24 hiljade. Po deset odsto idu menadžeru i klubu u kojem trenira, zatim porez, medicinski troškovi koje borci sami plaćaju i isplata sparing partnera i trenera. Za rizikovanje svog života na kraju bude plaćen ispod deset hiljada dolara...

Sve velike američke lige (NBA, NFL, NHL, MLB) oko 50 odsto svojih prihoda daju na plate igračima koji i donose taj profit, dok je u UFC ta brojka na oko 20 odsto. Da stvar bude još gora, čovjeku koji donosi odluke o tome, Dejni Vajtu, se bogatstvo procijenjuje na oko pola milijarde dolara.

Enganu je oduglovačio sa dogovoranjem novog meča, promijenio tim sa kojim trenira i “iritirao” UFC. U međuvremenu, nova zvijezda teške kategorije, postao je Frensisov klupski kolega iz Pariza, Siril Gan.

Njihov okršaj je bio neizbježan i dogovoren je za 23. januar 2022. godine. Tri nedjelje prije borbe povrijedio je ligamente koljena ali je ipak ušao u oktagon sa Ganom.

Frensis je pokazao da je pravi šampion i prvi put u karijeri savladao rivala odlukom sudija (do tada 12 nokauta i četiri poluge/gušenja).

Odbranom pojasa, Kamerunac je bio u dobroj poziciji pred novu rundu pregovora. Do dogovora, nažalost, nije došlo.

POVRATAK U BOKS I SVIJEST O SVOJOJ VRIJEDNOSTI

Enganu je od Vajta tražio osam miliona po meču, medicinsko osiguranje za sve borce i advokata koji će zastupati cijeli roster na sastancima kompanije. Vajt je pristao na prvi uslov, ali je odbio da svojim borcima pruži elementarne uslove koje ima svaki zaposleni u velikim svjetskim kompanijama.

Frensis se odrekao titule i izrazio želju da počne da boksuje sa najboljim svjetskim teškašima: Tajsonom Fjurijem, Dioentejom Vajlderom, Entonijem Džošuom...

”Kralj Cigana” je prvi prihvatio izazov, pa nije nemoguće da tu mega-borbu vidimo nakon njegovog meča sa Oleksandrom Usikom.

Ovog vikenda, za upražnjenu titulu šampiona teške kategorije, snage će odmjeriti Gan i Džon Džons, dugogodišnji vladar poluteške divizije, koji je prethodnih godina prozivao Enganua, ali nikad nije skupio hrabrosti i pristao na meč sa Kameruncem.

Ko god pobijedi, neće moći da se smatra legitimnim šampionom, dok god ne uđe u oktagon i pokaže da je bolji od "Predatora", čovjeka čiji je životni put dokaz da je sve moguće.

Bonus video: