Suncem okupan "Ulevi stadion" u Geteborgu, 7. avgust 1995 - mršavi momak, rođen u Vestminsteru, po politici čuvenom dijelu Londona, zaletio se ka istoriji...
Tog dana Džonatan Edvards je iz tri skoka dva puta išao preko 18 metara, kako su Britanci izračunali za skoro dva metra je nadmašio dužinu dva londonska "dabl dekera" (autobusa) i postao prvi čovjek u istoriji koji je premašio magičnu granicu 18.
Kroz narednih 30 godina bilo je atletičara koji su u troskoku preskočili 18 metara, ali niko do danas nije uspio da nadmaši njegovih nestvarnih 18,29 - rekord koji je postavio tog avgusta u Švedskoj.
Tri decenije kasnije Edvardsa pomalo i brine što njegov rekord i dalje živi.
"Mislim da za atletiku nije dobar znak to što rekord traje već 30 godina", poručila je britanska legenda za BBC.
Edvards vjeruje da je jedan od razloga što je granica od 18,29 i dalje nedostižna za mnoge to što atletika nije ispratila profesionalizaciju sporta, pa talentovana djeca češće biraju druge sportove gdje mogu više da zarade.
"Atletika ne nudi iste nagrade kao drugi sportovi. Ako si talentovano dijete, ne moraš nužno da izabereš atletiku. A i ako se odluče za ovaj sport sigurno neće izabrati neku tehničku disciplinu kao što je troskok, gdje je novac manji nego u trkačkim disciplinama", naglasio je Edvards.
Najdugovječniji rekordi u skokovima, pomaže li tehnologija?
BBC podsjeća da su tri od pet rekorda koji se najduže održavaju u muškoj konkurenciji postavljena u skakačkim disciplinama - granice u skoku uvis, u dalj i troskoku postavljene su između 1991. i 1995.
Iako je tehnologija, posebno obuća atletičara, od tada značajno napredovala, Edvards sumnja da karbonske pločice u njima pomažu skakačima - bez obzira što u trkačkim disciplinama donose očigledne rezultate.
"Pitam se da li karbonska ploča može da izdrži toliku silinu udarca u skokovima i da vrati energiju na pravi način, kao što to vidimo kod sprintera", naglasio je.
Doktor Tom Alen, stručnjak za sportsku tehnologiju sa nekoliko britanskih Univerziteta, saglasan je da patike pomažu u trčanju, ali da je njihov efekat na skakačke discipline minimalan ili nepostojeći.
Kada će biti srušen? Džonatan još može mirno da spava
Iako je na stadionu u Geteborgu izgledao toliko sigurno u sebe, Edvards nije krio da je osjećao strah.
"Kupio sam tada naočare za sunce na aerodromu u Geteborgu kako bih sakrio oči tokom zagrijavanja, jer nisam želio da protivnici vide strah".
Ipak, i prije dolaska u Švedsku bio je te godine u sjajnoj formi. Sa 17,98 već je bio vlasnik svjetskog rekorda, a napravio je i najduži skok u istoriji - 18.43 metara, ali koji se zbog nedozvoljenog vjetra ne računa kao rekord.
Sebe je uvijek opisivao više kao sprintera nego kao skakača, a kontakt s tlom tokom faza troskoka upoređivao s "kamenčićem koji odskače od vode". Imao je samo 71 kilogram i bio je lakši od većine rivala.
Do danas najbliži njegovom rekordu od 18,29 bio je Amerikanac Kristijan Tejlor, koji je 2015. preskočio 18,21. Najbolji rezultat ove godine je 17,80, dok je na posljednjim Olimpijskim igrama u Parizu za zlato bilo dovoljno 17,86.
"Džonatan može mirno da spava još neko vrijeme - nije to mala stvar, vjerujte mi", poručio je Žerom Roman, Edvardsov rival iz Geteborga i bronzani sa tog Svjetskog prvenstva.
Bonus video:
