Kada se govori o zimskim sportovima u Crnoj Gori, nordijsko skijanje nije prva disciplina koja pada na pamet. Ipak, na sjeveru zemlje, gdje planine dišu snijegom i tradicijom, rađa se i opstaje ljubav prema ovom zahtjevnom sportu - ljubav koju je Aleksandar Grbović naslijedio, njegovao i pretvorio u misiju.
- Moji počeci se vezuju za 2010. godinu, kada je krenulo oživljavanje i ponovno obnavljanje nordijskog skijanja u Crnoj Gori. U bivšoj Jugoslaviji ovaj sport je bio veoma popularan. Kod mene je to i porodično nasljeđe - bavili su se time moj djeda, otac i stric. Sve je krenulo kroz igru, druženje i vremenom sam jednostavno zavolio ovaj sport - prisjetio se Aleksandar.
Danas je Aleksandar jedini predstavnik Crne Gore u disciplini nordijsko skijanje. Njegov dan je ispunjen treninzima koji malo podsjećaju na “klasično” skijanje - oni su raznovrsni, višeslojni i zahtjevni.
- Osim skijanja, treniram i biciklizam, trčanje, planinarenje, dosta radim u teretani, a ljeti vozim ski-rolere koji imitiraju nordijsko skijanje. Tokom priprema za takmičenja, najvažnije je provoditi što više vremena na snijegu, na glečerima, u planini - dodao Grbović.
Za mladog sportistu iz Crne Gore, to što predstavlja zemlju na međunarodnim takmičenjima nosi posebnu težinu.
- Velika mi je čast i odgovornost da predstavljam Crnu Goru, posebno jer dolazim iz male zemlje. Ne osjećam pritisak - trenirao sam dobro, spreman sam psihički i fizički da ostvarim bolje rezultate nego ranije.
SAM NABAVLJA OPREMU
Ipak, iza ponosa stoje i brojni izazovi. Finansijska podrška izostaje, a oprema i pripreme zahtijevaju značajna ulaganja.
- Podršku imam samo od Skijaškog saveza Crne Gore. Od ostalih državnih institucija i sportskih krugova - ne. Oprema je skupa i sve nabavljam sam. Nažalost, individualni sportovi su kod nas zapostavljeni.
Uprkos svemu, Aleksandar ne odustaje. Trenutno se priprema u Austriji, a potom ga očekuje i kamp u Italiji, kao dio priprema za Olimpijske igre koje se u februaru održavaju u Milanu i Kordini d’Ampeco. Ciljevi su postavljeni visoko, ali realno.
- Sve ide po planu. Cilj mi je da napravim bolji rezultat nego na prethodnim Igrama (u Pekingu bio 83. i 93) i da pokušam da budem među prvih 40 takmičara. Još sam mlad - najbolji rezultati u ovom sportu dolaze između 27. i 33. godine, tako da ima vremena da napredujem. San mi je da osvojim medalju makar na evropskom ili svjetskom šampionatu - odlučan je Aleksandar.
PO UGLEDU NA SKANDINAVSKE ZEMLJE
Nordijsko skijanje je, međutim, jedan od najskupljih zimskih sportova. Stalna putovanja, manjak prirodnog snijega i potreba za najmodernijom opremom čine ga izazovnim i za mnogo bogatije zemlje.
- Sve zahtijeva konstantno ulaganje. Mora često da se putuje, jer je sve manje prirodnog snijega. Država bi mogla da pomogne po ugledu na nordijske zemlje, gdje sportistima daju posao i redovna primanja u vojsci, policiji ili vatrogasnoj službi - predlaže Aleksandar.
Na pitanje šta ga motiviše da istraje, njegov odgovor ne ostavlja dilemu.
- Najveća motivacija mi je ljubav prema ovom sportu i zdravom životu. Tokom karijere i nakon nje želim da popularizujem skijanje i pomognem djeci da se bave ovim sportom. Sve što sam postigao, postigao sam sam - bez profesionalnih mentora. Prošao sam sva velika takmičenja već u mladim godinama.
Za kraj, Aleksandar dodaje:
- Trenutno, a ni u skorije vrijeme, ne vidim nikoga ko bi se bavio ovim sportom. Ali vjerujem da će se to promijeniti.
Njegova priča je dokaz da ljubav prema sportu može biti jača od prepreka, a snaga pojedinca ponekad dovoljna da održi cijelu tradiciju živom. Aleksandar Grbović ne skija samo za sebe - on skija za ideju da Crna Gora, uprkos svojoj veličini, može da ima heroje i na snijegu.
Bonus video:
