Jedna od najuspešnijih sportistkinja s ovih prostora, nakon dugog odsustva iz javnosti, odlučila je u emisiji "(Ne)uspjeh prvaka" da ispriča sportsku priču.
Samosvjesnost i neopterećenost uspjehom samo su neke od odlika kojima je oduševila gledaoce, a posebno se istaklo njeno razmišljanje o tome što njoj sport predstavlja – igru i zabavu.
Upravo to razmišljanje može da posluži kao inspiracija mladim generacijama.
Tri velika kristalna globusa, sedam malih, od čega su tri u slalomu i četiri u kombinaciji, pet puta svjetska prvakinja, šest olimpijskih medalja i to četiri zlatne i dvije srebrne su impresivne brojke za karijeru jednog skijaša ili skijašice, ali ono što je još impresivnije jeste činjenica da je Janica to sve postigla do svoje 24. godine kada je objavila kraj karijere.
Odlazak u "penziju" u najboljim sportskim godinama, sa brojnim povredama tokom karijere, ali i još brojnijim postignućima, stavlja je na posebno mjesto u svijetu sporta. Dugo vremena je prošlo otkako se Janica povukla iz profesionalnog sporta. Dodao je voditelj Slaven Bilić da je to bilo bez pompe, a pomalo i mistično. Otkrila je ova velika sportistkinja da je trenutno najviše mama.
"Hvala Bogu, imam tu privilegiju da mogu svoje vrijeme da podredim njima i s obzirom na to da sam dobar dio svoje karijere odradila… Sada povremeno radim nekakve projekte, ali nije to nešto gdje sam zauzeta od osam do četiri, da sam u kancelariji i da nemam neku slobodu kretanja".
Odlučila sam i niko nije znao da ću tako rano u "penziju"
Otkrila je kako nikada nije požalila što se povukla iz skijanja.
"Na početku posljednje sezone sam znala da na kraju sezone više neću skijati, ali sam smatrala da je to moja stvar i ničija druga. Osoba sam koja ne voli ni mnogo da priča, pogotovo o nekim svojim ciljevima jer smatram da ti tu ljudi uzimaju mnogo energije. Željela sam to da uradim na svoj način".
Dodala je da je jednostavno želela da uživa u svojoj posljednjoj skijaškoj sezoni kao što je uživala u svima do tada.
"Zadala sam sebi neke ciljeve koje sam željela da ostvarim u toj sezoni i to sam sve i ostvarila. Doslovno niko osim mene nije znao. Ni brat, ni mama, ni tata, ni treneri".
Slaven Bilić je dodao kako su svi njenu odluku doživeli kao naglu. Povukla se na vrhu, kao mlada sportistkinja koja je navikla na brojne obaveze što je posebno izraženo u individualnom sportu. Na neki način "žrtvovanje” da bi bila na visini zadatka.
"Nije to žrtvovanje, to je ulaganje… Ne vidim to kao nikakvu žrtvu, radim nešto što volim i radim to dobro. Ko ima privilegiju da se bavi sa nečim što voli?, rekla je Janica Kostelić i nastavila:
"Znam da stavim stvari u pravu perspektivu. Možda zato jer dobro poznajem sebe pa mi je možda zato lakše. Nikada se nisam bavila sa drugim ljudima i sa spoljnim faktorima na koje ne mogu da utičem. Jedini uticaj koji mogu da imam sam ja. Zato sam voljela da se bavim sobom i svojim razmišljanjima i na koji način bih sebe mogla poboljšati, nikada se ne upoređujući sa time šta neko drugi radi, kopirajući nekog drugog… Imala sam sreće da imam opušten način razmišljanja i ne opterećujem se previše ni s uspjehom ni s neuspjehom".
O tome je li svjesna velikog uspeha koji je postigla, najveća skijašica svih vremena je rekla.
"Glupo je reći da nisam svjesna, ali tako je jednostavno trebalo biti. Ne mislim da sam išta bolja ili kvalitetnija od bilo koga. Svi smo mi ljudi koji su odabrali raditi nešto uspješno ili manje uspješno. Meni uspjeh ne čini čovjeka, bio to uspjeh na fakultetu, poslu, u sportu. Svaki dan i naše odnošenje prema ljudima i prema zajednici čini nas onime što jesmo, a to jesmo li u nečemu više ili manje uspješni, to je fora ili nije fora… Fora je biti uspješan, ali ništa više od toga. Ne vidim ništa toliko ekstravagantno u tome što sam ja napravila".
Istakao je Slaven kako je njen sportski put gotovo preslika priča velikih sportista sa naših prostora, ali uz jednu veliku razliku, a to je da je, na primjer, do teniskih i atletskih terena lako doći, dok to nije slučaj sa skijalištem. Je li to bila, kako je rekao, nevjerovatna ideja njenog oca Ante koji je htio da dokaže da se može uspjeti i u najtežem sportu, Janica je odgovorila.
"Tata je nastupao u reprezentaciji Jugoslavije u skijanju i znam da je mnogo volio skijanje… Sada, kao roditelj, ne vidim u sebi da bih imala tu snagu i viziju koju je on imao. Ne znam koju je snagu i viziju imao u glavi, imao je moju mamu, tj. svoju ženu. Bez nje isto to nula bodova. Svaka čast njemu za sve, ali bez mame ništa".
O tome je li bilo moguće sanjati toliko veliki san, dok pritom ovdje nema tog snijega, tih uslova.
"Nikada taj svoj sport nisam shvatala ozbiljno. To je igra, zabava. Sve je igra, zabava i pustolovina".
Nemamo za hotel, spavam u kolima i sve mi je bilo kul
Počeci su bili izazovni, pomalo robinzonski iako Janica nikada nije osjetila da imaju finansijske poteškoće.
"Ne znam, valjda kao dijete nemaš percepciju o svijetu i kako bi on trebao da funkcioniše. Ti znaš ono što znaš. Meni je bilo jasno da kada smo išli na ta dječja takmičenja, onda smo spavali u hotelu. Ali, recimo, došli smo negdje u Austriju i sada, tata ima za žičaru, ali nemamo onda za hotel. Spavala bih u kolima, njih dvoje bi spavali napolju… Meni je to sve bilo onako kul. To mi je bilo zabavno i bilo mi je lijepo".
Slaven je postavio pitanje vezano o treninzima njenog oca, čije su se metode nekad smatrale teškima, ekstremnima zbog čega su ga znali kritikovati. Upitana kako danas gleda na to, rekla je.
"Opet je stvar perspektive. Gledajući druge kako treniraju, odustala bih od skijanja da sam morala tako trenirati. To je monotono i dosadno i svaki dan isto. Meni je svaki trening sa tatom bio zabavan jer nikada nije bio isti i nikada mi nije bilo dosadno trenirati… Imao si treninge koji su bili specifični, bili su teški, ali su bili zabavni”, rekla je jedna od najvećih sportistkinja.
Na pitanje može li izdvojiti pojedini uspjeh ili utrku, rekla je:
“Ne razmišljam na taj način. Šta bi bilo kad bi bilo. To je trošenje vremena na razmišljanje o nečemu što ne možeš da promijeniš umjesto da razmišljaš o stvarima koje možeš. Jedna medalja mi je bila fora, a to je bila na veleslalomu na Olimpijskim igrama. To je bila zadnja utrka koju smo vozili i bila sam jako iscrpljena. I psihički i fizički. Više psihički nego fizički. Na tim Olimpijskim igrama sam naučila nešto što nisam mislila da postoji, a to je da čovjek više ne može da bude srećan… Osvojim medalju, dobra sam, pa drugu medalju i to je tolika količina tih sretnih emocija koje užasno iscrpljuju. Nemoguće je stalno biti srećan i onda sam emotivno bila prazna", zaključila je Janica.
Plazma Sportske igre mladih, najveća evropska amaterska sportska manifestacija za decu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspeh prvaka, nakon Marija Stanića i Mirze Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju da grade još jednu platformu koja će inspirisati mlade generacije.
Bonus video:
