Pred nama su podaci koji upozoravaju da zdravlje djece više nije pojedinačni problem, već ozbiljan društveni alarm.
Prenosimo saopštenje koje je objavio "Sport Performance Centar".
"Po prvi put raspolažemo sistematski prikupljenim i mjerljivim podacima sa terena. Testirano je više od 1.200 djece sa teritorije Opštine Bar, kao i preko 500 mladih sportista u "Sports Performance Centru", kroz detaljne procjene funkcionalnog statusa, motoričkih sposobnosti i nivoa opterećenja".
Brojevi koji su pred nama nisu utisak, nisu pretjerivanje niti subjektivna procjena. Oni predstavljaju jasne i mjerljive činjenice. A te činjenice su alarmantne...
Naime, 46 odsto testirane djece pokazuje disbalanse u osnovnim motoričkim sposobnostima. To znači da skoro svako drugo dijete nema adekvatno razvijene temeljne funkcionalne kapacitete koji su osnova zdravog rasta i razvoja. Sa druge strane, 37 odsto testiranih sportista u "Sports Performance Centru" pokazuje rane znakove pretreniranosti i povećan rizik od povreda, dok je čak 75 procenata njih već imalo jednu ili više težih povreda.
Nalazimo se između dva podjednako opasna ekstrema.
Sa jedne strane su djeca koja se nedovoljno kreću, sate provode pred ekranima, usvajaju loše životne navike i nemaju razvijenu osnovu za zdrav fizički razvoj.
Sa druge strane su djeca koja treniraju previše, bez adekvatnog oporavka, pod stalnim pritiskom rezultata - fizički iscrpljena i funkcionalno preopterećena. Naime, oba ekstrema vode ka istom ishodu: narušenom zdravlju i dugoročnim posljedicama.
Podaci iz "Sports Performance Centra" odavno više nisu samo upozorenje - oni ukazuju na ozbiljan sistemski problem u načinu rada sa djecom u sportu.
Sve češće bilježimo mlade sportiste sa hroničnim zamorom, ponavljajućim povredama i nedovoljno planiranim oporavkom. Tijelo šalje jasne signale da je granica pređena, ali se ti signali prečesto ignorišu. Posebno zabrinjava činjenica da se sve ovo dešava u radu sa djecom i mladima - organizmima koji su još u fazi intenzivnog rasta i razvoja. Umjesto individualnog pristupa zasnovanog na savremenim naučnim saznanjima, svjedočimo primjeni šablonskih programa i zastarjelih metoda rada.
Djeca različite biološke dobi treniraju po istom modelu. Trening se ne prilagođava djetetu - dijete se prilagođava treningu. A to je najbrži put ka povredama i trajnim posljedicama.
Najveći napredak ne dolazi iz većeg broja sati treninga niti iz maksimalnog opterećenja. Napredak dolazi iz balansa. Oporavak nije pauza - oporavak je faza u kojoj se tijelo obnavlja, jača, prilagođava i napreduje. Trening koji ignoriše umor i potrebu za regeneracijom prestaje da bude sredstvo razvoja i postaje uzrok oštećenja.
Dodatni pritisak često dolazi iz porodice. U želji da djeci obezbijede sigurniju budućnost ili sportski uspjeh, roditelji ih, nerijetko nesvjesno, guraju preko granica njihove izdržljivosti. Kratkoročni rezultati postaju važniji od dugoročnog zdravlja. A cijena takvog pristupa možda ne dolazi odmah - ali dolazi neminovno.
Ovo više nije samo pitanje sporta. Ovo je pitanje javnog zdravlja i odgovornosti cijelog sistema. Ako danas ignorišemo ove alarmantne pokazatelje, sjutra ćemo imati generaciju mladih ljudi sa hroničnim bolovima, trajnim povredama, lošim funkcionalnim obrascima i smanjenim životnim potencijalom. Neaktivnost urušava razvoj, pretreniranost oštećuje organizam, a neznanje i nedovoljna edukacija ostavljaju dugoročne posljedice koje će cijelo društvo osjetiti.
Zato prevencija, edukacija i sistemsko praćenje moraju postati standard, a ne izuzetak. Potrebna je iskrena saradnja roditelja, trenera, škola i državnih institucija. Neophodni su jasni kriterijumi rada, kontinuirana stručna usavršavanja i obavezno praćenje rasta, razvoja i opterećenja djece. Djeca nisu samo sportisti ili učenici. Ona su budućnost ove države.
Podaci koje danas imamo nijesu tu da izazovu strah - oni su tu da pokrenu promjenu. Alarm ne znači paniku. Alarm znači buđenje.
Ako budemo reagovali na vrijeme, možemo izgraditi sistem koji će djeci omogućiti dug, zdrav i uspješan razvoj u sportu i van njega. Ako ne reagujemo, posljedice neće biti vidljive odmah, ali će biti trajne. Ovo je trenutak da institucije preuzmu odgovornost i postave jasne standarde rada sa djecom. Svako odlaganje znači još jednu povredu, još jedan propušten potencijal. Naša djeca nemaju vremena da čekaju.
Ako budemo ignorisali ove pokazatelje, sjutra će mnogi od današnjih mladih ljudi odrasti s hroničnim zdravstvenim problemima, što će ih učiniti dugoročno zavisnim od sistema javnog zdravstva i dodatno opteretiti državni zdravstveni budžet", navodi se u saopštenju.
Bonus video:
