Podgorica i sportski savezi mogu biti domaćini najvećih sportskih manifestacija

Podgorica i nacionalni sportski savezi mogu da organizuju velike sportske događaje, pokazali su to mnogo puta, ali da međusobna saradnja morala bi dodatno da se definiše zaključeno je na panelu „Podgorica kao domaćin velikih sportskih događaja – potencijal, izazovi i vizija razvoja“.

Istaknuto je i da ulaganje u infrastrukturu mora da se nastavi i pojača.

Panel je održan u okviru konferencije „Sport iz drugog ugla“, koju su šestu godinu zaredom organizovali NVO Svijet-Mondo, osnivač portala Sportfem, i Sekretarijat za sport Glavnog grada.

Sekretar za sport Glavnog grada Darko Nikčević kazao je da Glavni grad ima službe koje su sposobne da u kratkom roku odgovore svim zadacima, koliko god oni bili kompleksni.

"To smo pokazali prilikom organizacije Svjetske lige u vaterpolu“, kazao je Nikčević.

On je naglasio da je „organizacija međunarodnih takmičenja u najvećoj mjeri zasluga dobrih politika koje kreiraju naši savezi“.

Nikčević je istakao da je potrebna sistemska saradnja između Glavnog grada i nacionalnih saveza.

"Do kraja godine se nadam da ću predložiti protokol saradnje između Glavnog grada i nacionalnih saveza, utemeljen na Strategiji razvoja sporta 2025–2028“, kazao je Nikčević.

Predsjednik Odbojkaškog saveza Nikola Kažić naglasio je da je saradnja ključna i naveo da odavno postoje određene prepreke.

„U prethodnom periodu bilo je dosta nesuglasica na relaciji između Sportskih objekata i nacionalnih saveza. Po mom mišljenju, nije logično da jedan nacionalni savez, koji snosi sve troškove organizacije tokom 10 ili 12 dana koliko traje, recimo, Evropsko prvenstvo, plaća zakup dvorane gradskom preduzeću", rekao je Kažić.

On smatra da je neophodno da se to iskristališe i pravno riješi u okviru Glavnog grada, koji daje milion i po EUR sportskim objektima, između ostalog i za plate zaposlenih i slične stvari.

Nikčević je istakao da to jeste veliki problem.

"To je DOO, to nije javno preduzeće. Dobro je da imamo preduzeće koje upravlja sportskim objektima, ali ono mora da ispunjava javni interes. Njegov osnivač je Glavni grad i ono ne može da funkcioniše kao klasični privredni subjekat, kao privatni sektor, zato što se indirektno finansira iz budžeta Glavnog grada“, istakao je Nikčević.

Koliko je organizacija takmičenja važna za turističku ponudu Podgorice, slikovito je objasnio Nikola Kažić, iznoseći projekcije za narednu godinu.

„Po sadašnjem planu OSCG, naš savez će generisati 7.000 noćenja u Crnoj Gori. Uzevši u obzir prosječnu cijenu punog pansiona, dobićete brojku od 600–700 hiljada eura. S druge strane, naš savez od države dobije 485 hiljada, znači 200 hiljada manje nego što ćemo potrošiti samo za smještajne kapacitete“, kazao je Kažić.

On je naglasio da se nadležne institucije ne bave dovoljno tom oblašću.

„Mi nikad nismo imali bilo kakvu vrstu komunikacije sa Ministarstvom turizma da pričamo na tu temu", rekao je Kažić.

Direktorica hotela Voko Milena Brajović istakla je da saradnja sa institucijama nije na potrebnom nivou.

„Već sada znamo da nas naredne godine čeka minimum deset međunarodnih događaja. Dakle, sport omogućava strateško planiranje. Od našeg resornog ministarstva, preko krovne, odnosno nacionalne turističke organizacije, strategija mora ozbiljno da se razvija“, naglasila je Brajović.

Zaključeno je i da je sportska infrastruktura hronični problem. Samo Sportski centar Morača, izgrađen prije skoro pola vijeka, ispunjava uslove za organizaciju velikih takmičenja, dok je stadion pod Goricom na minimumu standarda.

Sekretar Nikčević saopštio je da je Glavni grad u sportske objekte uložio više od dva miliona eura, uz nadu da bolji dani dolaze – izgradnjom istočne tribine na stadionu, pokretanjem izgradnje atletskog stadiona i multifunkcionalne dvorane u sklopu streljačkog centra Ljubović, te projektom pripreme bazena za organizaciju Evropskog prvenstva u vaterpolu.

Na panelu „Marketing i brendiranje sportskih klubova – od tradicije do održivog biznisa“ zaključeno je da sportski klub danas ne može da živi samo od rezultata, tradicije i emocija navijača.

U vremenu kada se sport sve više posmatra i kao biznis, za dugoročnu održivost potrebno je izgraditi prepoznatljiv brend i razvijati odnos sa publikom i sponzorima.

Portparol Ženskog rukometnog kluba OTP Group Budućnost i Rukometnog saveza Crne Gore Miloš Pavićević istakao je da potpisivanje sponzorskog ugovora nije završetak posla, već tek početak saradnje u kojoj obje strane treba da ostvare svoje ciljeve.

„Moje iskustvo je bilo da je potpisivanje ugovora zapravo najlakši dio posla. Mislio sam da je najteže doći do sponzora ili partnera, jer tek tada zapravo počinju zahtjevi od strane sponzora – kako da u toj saradnji ostvari svoje poslovne ciljeve“, rekao je Pavićević.

Prema njegovim riječima, klub koji živi samo od trenutnog rezultata ili klub ili reprezentacija koji žive samo od istorije nemaju dugoročnu perspektivu.

Kompanijama danas nije dovoljno da njihov logo bude na dresu, terenu ili televizijskom ekranu. Žele da kroz sportiste predstave svoje proizvode, kampanje i društveno odgovorne aktivnosti, dok klubovi imaju priliku da pokažu i ono što publika ne vidi tokom utakmica – svakodnevni rad, pripreme, putovanja i odricanja koja prethode sportskim rezultatima.

„Važno je da vidimo šta možemo da dobijemo tom vidljivošću. Šta je zajedničko klubu ili sportskoj organizaciji i našoj kompaniji, a što možemo da iskoristimo da napravimo bolju priču? Da li je to društveno odgovorna kampanja ili nešto što će biti značajno za širu zajednicu?“, kazala je Zorica Šorgić Kažić, menadžerka marketing komunikacija u kompaniji One.

Kao primjer navela je kampanju „Uči, saznaj i pokreni se“, realizovanu sa Crnogorskim olimpijskim komitetom, u okviru koje su sportisti posjećivali osnovne škole širom Crne Gore, promovisali sport i zdrave navike i razgovarali sa djecom o vršnjačkom nasilju.

Takvi projekti pokazuju da partnerstvo može imati mnogo širi domet od klasičnog reklamiranja.

Ona vjeruje da crnogorski klubovi mogu postepeno da razvijaju održivije modele poslovanja, ali da to zahtijeva dugoročnu strategiju, saradnju kompanija i sportskih organizacija, kao i podršku institucija.

“Javna sredstva će i dalje imati važnu ulogu, ali bi klubovi trebalo da razvijaju i druge izvore prihoda, od prodaje sportske opreme do događaja i aktivnosti koje povezuju sportiste i navijače”, kazala je Šorgić Kažić.

Da bi partnerstva bila uspješna, potrebno je izgraditi i ono što prethodi samom ugovoru – prepoznatljiv identitet i zajednicu koja vjeruje u klub.

Na to je ukazala Milica Jovančević, PR Naučno-tehnološkog parka Crne Gore, naglašavajući da brend nije samo vizuelni identitet, već i percepcija koju ljudi imaju o određenoj organizaciji.

„U sportu je povezanost posebno izražena zbog emocija, istorije i odnosa navijača prema igračima i klubu. Ipak, identitet se ne gradi samo na dan utakmice, niti zavisi isključivo od pobjeda. Potrebno je da klub bude prisutan u životu zajednice i kada nema velikih rezultata, da prikazuje svakodnevicu sportista, uključuje navijače i stvara prostor za njihovo povezivanje“, kazala je Jovančević.

Jovančević smatra da društvene mreže ne bi smjele da budu samo mjesto za objavljivanje rezultata, već kanal kroz koji se gradi odnos sa publikom.

Uz to, klubovi moraju da istraže tržište, prepoznaju potencijalne sponzore i ponude model saradnje prilagođen njihovim interesima.

Zajednička poruka panelista bila je da tradicija i rezultati predstavljaju važnu osnovu, ali nisu dovoljni za dugoročnu stabilnost. Potrebni su profesionalniji marketing, kvalitetnija komunikacija, aktivniji odnos sa navijačima i partnerstva koja donose konkretnu vrijednost svim uključenim stranama.

Školski sport trebalo bi da bude mnogo više od takmičenja i otkrivanja budućih šampiona.

Njegova osnovna uloga je da djeci omogući pravilan razvoj, usvajanje zdravih navika, druženje i upoznavanje sa različitim sportovima.

Pretrpane škole, nedostatak prostora i nedovoljna ulaganja otežavaju kvalitetnu realizaciju nastave fizičkog vaspitanja i organizaciju školskih sportskih aktivnosti, zaključak je panela „Školski sport kao temelj vrhunskih rezultata i jednakih šansi“, u okviru konferencije „Sport iz drugog ugla“.

Profesor fizičkog vaspitanja u OŠ „Pavle Rovinski“ Velimir Vlahović, ukazao je na svakodnevne probleme sa kojima se suočavaju profesori.

„Posebno gradske škole imaju veliki problem prevelikog broja djece. To je situacija kakva jeste – možemo da kukamo ili možemo da se trudimo da je prevaziđemo“, kazao je Vlahović.

Kada se u istoj sali nađu učenici iz više odjeljenja, teško je organizovati kvalitetan čas, a povećava se i rizik od povreda.

Profesori se zato često snalaze u skladu sa mogućnostima, koristeći otvorene terene kada vremenski uslovi to dozvoljavaju ili tražeći alternativna rješenja.

„Generalno, imamo sistemski problem prenatrpanosti škola. Bez bolje infrastrukture teško možemo kvalitetno da realizujemo nastavu fizičkog vaspitanja. Potrebno je da se uključi više aktera, da se gradi više škola i da se kapaciteti prilagode današnjem broju učenika“, naglasio je.

Vlahović smatra da je neophodno unaprijediti i sam program fizičkog vaspitanja.

Posebno važnim vidi uvođenje bazičnih sportova od najranijeg uzrasta, kako bi djeca na vrijeme razvila osnovne motoričke sposobnosti i stekla temelje za dalje bavljenje sportom.

„Uveo bih fizičko vaspitanje prije svega u vrtiće, jer ako djeca nemaju adekvatan program u najranijem uzrastu i nižim razredima, kasnije je sve teže nadoknaditi propušteno. Zašto djeca ne bi kroz niže razrede savladavala bazične sportske discipline, poput atletike i gimnastike? Tako bismo dobili spremniju i zdraviju djecu za nastavak bavljenja sportom i njihovo kasnije usmjeravanje“, istakao je Vlahović.

Na važnost šireg pristupa školskom sportu ukazala je i Jovana Vujošević iz Ministarstva sporta.

Ona smatra da sistem već ima određene temelje, ali da je potrebno dodatno ulagati, unaprijediti organizaciju i uključiti više institucija i sportskih organizacija.

„Ne smijemo dozvoliti da sve zavisi od entuzijazma profesora fizičkog vaspitanja. Sistem već postoji, prepoznat je Zakonom o sportu i Strategijom razvoja sporta za period 2024–2028, ali mora dodatno da se unapređuje. Potrebno je više ulaganja, usavršavanja nastavnika i uključivanja drugih aktera“, kazala je Vujošević.

Ministarstvo sporta, kako je navela, pruža podršku školskom sportu kroz saradnju sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija i Crnogorskim školskim sportskim savezom. Među projektima je i „Nek se čuje lopta“, usmjeren na unapređenje uslova za bavljenje sportom u školama.

Vujošević je najavila i nastojanja da se u saradnji sa Ministarstvom prosvjete razmotri uvođenje bazičnih sportova od prvog do petog razreda.

„Djeca bi tako od najranijeg uzrasta sticala određene vještine, upoznavala različite sportove i mogla da se opredijele da li žele da nastave da se njima bave“, kazala je Vujošević.

Da školski sport mora imati širu društvenu ulogu, istakao je Miloš Stijepović iz Sekretarijata za sport Glavnog grada.

Prema njegovom mišljenju, rezultat ne bi trebalo da bude glavni kriterijum uspjeha.

„Školski sport treba da posmatramo kao prostor u kojem djeca uče timskim i sportskim vrijednostima. Rezultat apsolutno ne treba da bude u prvom planu. Treba da ih naučimo šta je fer-plej, da kroz sport steknu zdrave navike, vode zdrav način života, šire mrežu prijateljstava i druže se“, kazao je Stijepović.

On je istakao problem nedostupnosti školskih sportskih sala van nastave.

„U Podgorici se mnoge sale koriste za treninge klubova koji nemaju odgovarajuće alternativne prostore, zbog čega djeca često nemaju mogućnost da ih koriste za rekreaciju nakon školskih obaveza. Kod otvorenih terena, iako je bilo ulaganja i renoviranja, problem predstavljaju održavanje i devastacija“, istakao je Stijepović.

Sekretarijat za sport Glavnog grada nastojao je da proširi ponudu školskih takmičenja, uključujući plivanje, basket 3x3, stoni tenis i šah.

Cilj je da se uključe i djeca koja možda nisu talentovana za najpopularnije timske sportove.

„Prošle godine učestvovalo je oko 2.000 djece iz 23 škole. Trudili smo se da takmičenja traju duže, da ne budu organizovana samo tokom petnaestak dana. Ipak, naši organizacioni i finansijski kapaciteti nisu dovoljni da obuhvatimo svu djecu školskog uzrasta.“

Stijepović smatra da je jedan od najozbiljnijih problema širi od same organizacije takmičenja – fizička spremnost djece i njihova sposobnost da se bave osnovnim fizičkim aktivnostima.

„Problem je što nam djeca dolaze sve gojaznija i motorički gotovo nesposobna. Fizičko vaspitanje u školskom sistemu nema mjesto na ljestvici važnosti koje bi trebalo da ima“, kazao je Stijepović.

Zajednička poruka panelista bila je da školski sport u Crnoj Gori ima temelje, stručne ljude i pozitivne primjere, ali da je za njegov ozbiljniji razvoj potrebno više od pojedinačnih projekata i entuzijazma profesora.

Neophodni su bolja infrastruktura, kvalitetniji programi fizičkog vaspitanja, dostupnost sportskih prostora i koordinisana saradnja obrazovnih i sportskih institucija.