Spisak za EHF nedjelju je izazvao pravu buru u crnogorskom rukometu. Prvo se nije znalo ko ga je objavio, da bi kasnije odgovornost preuzeo Dragan Adžić, koji se predomislio i odlučio da povuče ostavku i ubuduće vodi „lavice”.
Nije pozvano čak osam igračica koje su nastupale na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru, a osim Radmile Petrović i Bojane Popović samo se za još jednu zna da je definitivno završila reprezentativnu karijeru - Anđelu Bulatović.
Djevojka koja je od prvog dana u reprezentaciji je nakon OI odlučila da se povuče iz redova „lavica”, iako na to nije ni pomišljala prije odlaska u Brazil. Otišla je dostojanstveno, bez ružnih riječi, bez upiranja prstom u bilo koga. Ali, djevojka koja je na svakoj utakmici dala sve što je mogla i čak se nakon operacije ramena vratila na teren ranije nego što su joj doktori savjetovali da bi pomogla Crnoj Gori da se domogne Rija, nije htjela da trpi da se neko igra sa njom.
"Moj plan je bio da igram za reprezentaciju dok sam aktivna, a to je do Svjetskog prvenstva u Francuskoj sljedeće godine. To je jedino takmičenje na kojem ova generacija nije napravila veliki rezultat i moja želja je bila da na tom prvenstvu pokušamo da uzmemo medalju i to bi bila kruna moje karijere. Definitivno moj plan nije bio da završim sada, a razloga za oproštaj je mnogo", počinje priču 29-godišnja Podgoričanka.
Djevojka koja je osvojila sve poznavaoce rukometa beskompromisnom borbom za svaku loptu, koja je godinama „krpila” i najmanju rupu u bedemu pred golom Sonje Barjaktarović i Marine Rajčić, otvorila je dušu i priznala šta je tišti.
"Znam ko sam i šta sam i koliko sam sebe davala u svakom pogledu za reprezentaciju. Nisam konfliktan tip, već neko ko bi dao sve za tim i za svaku igračicu pojedinačno. Uvijek sam stavljala lični učinak u drugi plani zbog ekipe, samog osjećaja igračica i uspjeha. Dosta stvari mogu da trpim i tolerišem, ali nekada i tome dođe kraj".
U rukometnim krugovima se priča da je do problema u timu došlo zbog odluke ko će da nosi zastavu na otvaranju Olimpijskih igara. Dio ekipe i selektor su bili za Bojanu Popović, neke igračice su mislile da to pravo pripada dugogodišnjoj kapitenki Mariji Jovanović, a u igri je bila i Jovanka Radičević. Bulatovićeva ne želi da detaljnije priča o tome, ali priznaje da je to izazvalo neslaganje.
"Pripreme za OI su protekle u odličnom radu i sjajnoj atmosferi. Sve smo se davale maksimalno i težile da se što bolje spremimo. Mislim da smo u tome uspjele, bez obzira na to što nijje tako izgledalo na Olimpijskim igrama. Neki problemi i osjećaj nepoštovanja su se osjetili na pripremnim mečevima. Stvari koje su se dešavale u ekipi, ne samo što se tiče same igre, nego i toga ko će da predvodi reprezentaciju, dosta su uzdrmale tim i napravile pravi razdor u ekipi. Svi smo se trudili da to prevaziđemo i stavimo u drugi plan, ali očigledno nismo uspjeli. Cilj svake od nas, a ne samo pojedinca, bio je da damo maksimum i osjetimo onu sreću i zadovoljstvo koje smo osjetile 2012. godine. Nije smak svijeta što to nismo uspjele, ali ostaje žal što zbog nekih sitnih, a u suštini krupnih stvari, nismo pokazale naše najbolje izdanje".
Da li si osjetila nepoštovanje prema sebi i zbog toga donijela ovakvu odluku?
"Da, osjetila sam nepoštovanje. Kada se cijelog života trudiš, daješ od sebe sve što imaš, a osjetiš da to neko ne poštuje, onda definitivno jeste vrijeme da se povučem. Žao mi jeste, jer koliko god je bilo ružnih, još više je bilo lijepih stvari i na kraju će se samo i one pamtiti. Među tim djevojkama imam prijatelje za cijeli život i to je nešto najljepše što sport donosi. Još plus uspjeh koje smo sve napravile zajedno, onda teško da mogu da se pamte ružne stvari".
Jesi li se čula sa nekim iz stručnog štaba ili RSCG prije nego što je objavljen spisak za EHF nedjelju?
"Nakon Olimpijskih igara ni sa kim iz stručnog štaba nisam imala kontakt. Čula sam se samo sa sada već bivšim predsjednikom RSCG Peđom Boškovićem, ali nismo uspjeli da se vidimo prije mog odlaska u Mađarsku. I to je nešto što me najviše boli poslije svega ovoga. Očekivala sam, i po mom uvjerenju bilo bi normalno i pošteno, nakon svih ovih godina, da me je neko kontaktirao prije objavljivanja spiska, pa makar samo da me pita kako sam, ali toga nije bilo. Zašto? Pitam se i ja", istakla je Anđela Bulatović.
Klanova je uvijek bilo i biće ih
Da li je atmosfera u ekipi došla do tog stadijuma da se više nije ni moglo igrati u istom sastavu, jer ima dosta priča o klanovima u reprezentaciji?
"Atmosfera nije bila sjajna, ali nismo ni prva ni posljednja ekipa koja je imala problema te vrste. Klanova je uvijek bilo i biće, bez obzira na to ko bude u reprezentaciji. Ali, mislim da jeste vrijeme da se neke stvari promijene, da se podmladi reprezentacija, da se pruži šansa drugim igračicama da se dokažu i pokažu u najboljem svjetlu. I bila bih najsrećnija kada bi se sa OI u Tokiju vratile sa zlatnom medaljom, a one znaju da im ja to od srca želim", zaključila je Anđela.
Ni Norveška se nikoga ne odriče tako lako
I šta sad? Opet ćemo slušati priče o tome kako Crna Gora stvara čuda, jer ima jako malu bazu igračica, a niko neće reći kako se odrekao Anđele, Marije Jovanović, Jovanke Radičević, Sonje Barjaktarović, Katarine Bulatović i Biljane Novović, kako ih je već sada precrtao za Olimpijske igre u Tokiju. Neke od njih vjerovatno tada neće ni igrati, ali bi trebalo da nam za nauk posluži Norveška.
Gro Hamerseng, Karolin Dire-Brejvang, Izabel Blanko..., igrale su dok god su imale kvalitet i dok nasljednice nisu postale bolje od njih. Bez obzira na to koliko godina su imale. A valjda u toj reprezentaciji znaju nešto. Ako ništa drugo, u jednom trenutku je bila vlasnik sve tri najvažnije titule. A imamo li mi bolju od Anđele, makar u odbrani? I većeg profesionalca? Teško...
Bonus video:
