Najavljivana je borba do posljednje kapi znoja, doživljen je debakl. Šamar od kojeg će crnogorskom rukometu biti potrebno vrijeme da se oporavi.
Zajednički rad tokom decembra i januara i minimum šest utakmica na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj ne da nisu bili blizu, već je Rusija slavila sa čak 29:19, potpuno ogolila činjenicu da „lavovi” nemaju ni kvalitet, ni igru, a ni strategiju kako da se suprotstave jačim od sebe.
Nakon 22:29 u Moskvi, bilo je jasno da je Ljubomiru Obradoviću i njegovim pulenima potrebno čudo da izbace „zbornaju”.
Jedino čudo u „Topolici”, ali vjerovatno samo za ruske reprezentativce, jer mi dobro znamo kakvi smo, bilo je to što je desetak Barana pjevalo „majčici” Rusiji, Srbiji i zviždalo svemu što ima veze s Crnom Gorom, počev od himne.
A čuda na terenu ne da nije bilo, već ga nije bilo ni u najavi. Prvi napad je pokazao da Obradovićevi izabranici nemaju ideju kako da probiju ruski zid - šutevi Stefana Čavora i Danijela Vukićevića su završavali u bloku, Dmitrij Pavljenko je upisao dvije odbrane, ali je Mihail Čipurin za dva „jača” starta dobio žuti karton i isključenje, pa je Vasko Ševaljević iz sedmerca pogodio za 1:0. I to nakon tri minuta i 10 sekundi. Teško da je u rukometu ikada bilo dužeg napada...
To je bilo jedino vođstvo momaka u crvenim dresovima. Nemoć u napadu je kažnjavana kontrama Rusa, koji su sa igračem manje preokrenuli na 2:1, a u 14. minutu stekli četiri gola viška (9:5).
Crna Gora je uspjela da izjednači na 9:9, ali to je bilo sve - nakon tajm-auta Dmitrija Torgovanova, gosti su uzvratili serijom 7:0 i na početku drugog dijela stekli plus sedam. Tj. 14, sa onih sedam koliko su donijeli iz najveće zemlje svijeta. Do kraja je dostignuto rekordnih 10 razlike...
Šta dalje? Pred predsjednikom RSCG Predragom Boškovićem je zadatak da pomiri zaraćene strane ili će morati da se zahvali još jednom selektoru, kao prije dvije godine Zoranu Kastratoviću.
Nesporno je da Obradović zna posao, ne bi ni imao nadimak Profesor da nije tako, ali prelako otpisuje igrače.
Stevana Vujovića i Nebojšu Simića ne zove već dvije godine, od onog baraža sa Bjelorusijom, a jasno je da najviše „škripi” na poziciji srednjeg beka i golmana.
Protiv Rusije su na te dvije pozicije isprobani svi, ali je dobar utisak ostavio samo Mile Mijušković, ako se izuzmu one dvije „prodate” lopte u finišu u Moskvi.
A onda je, između dva meča sa Rusijom, doživljen skandal sa Vladanom Lipovinom, koji je odbio da bude u ekipi zbog svađe sa selektorom.
Crna Gora ima isuviše mali fond igrača da bi se iko tako olako otpisivao. Ako je Obradoviću prošla priča sa podmlađivanjem kada je otpisao jedinog pravog srednjeg beka kojeg smo imali od obnavljanja nezavisnosti, Draška Mrvaljevića, te Mladena Rakčevića, Igora Markovića i još neke, pa mu zbog rezultata oprošteno što nema i Vujovića i Simića, sada je vrijeme da se podvuče crta.
Ili će se njih dvojica vratiti u nacionalni tim, zajedno sa Lipovinom, ili će morati da dođe do rastanka sa Obradovićem. Treće opcije nema.
To su jasno rekli i navijači, koji su juče skandirali „Hoćemo Simića”.
Crna Gora - Rusija 19:29 (9:15)
Bar - Dvorana „Topolica”. Gledalaca: 1.500. Sudije: Badura i Ondrogrekula (Slovačka). Sedmerc i: Crna Gora 4 (3), Rusija 7 (7). Isključenja: Crna Gora 6, Rusija 8 minuta.
Crna Gora: MIJATOVIĆ, Mijušković (devet odbrana), Ristanović, VUKIĆEVIĆ 4, Popović 1, ČAVOR 1, Lazović 1, Pejović, Anđelić, B. Vujović 1, RADOVIĆ 1, M. VUJOVIĆ 1, ŠEVALJEVIĆ 5 (3), Petričević, Lasica, GRBOVIĆ 4.
Rusija: PAVLJENKO (13 odbrana), Kirejev (šest odbrana), Kiseljev 1, Šiškarjov 5, KOVALJOV 7 (4), ATMAN 1, Kotov 1, VASILJEV, Čipurin 2, Kalaraš 1, ŠELJMENKO 1, DIBIROV 2, Saroka 3 (3), Valijuljin, Celišćev, ŽITNJIKOV 5.
Bonus video:
