Prije pet godina i „kusur”, rukometašice Crne Gore su se zaputile ka Arhusu. U drugi danski grad po veličini tada su išle kao debitantkinje, jer im je Evropsko prvenstvo 2010. bilo vatreno krštenje na velikim takmičenjima.
Od tog 7. decembra 2010. do danas, tim Dragana Adžića je prevalio nezaboravan put - pobjeda nad tadašnjim prvakom svijeta Rusijom na otvaranju grupe B (24:22) bila je uvod u rađanje velesile, koja je vrhunac dostigla 2012. godine, kada je postala olimpijski vicešampion i evropski prvak. U teoriji, ekipa koja je u međuvremenu dobila nadimak „zlatne lavice” može da ponovi magičnu 2012. Sve, međutim, zavisi od ovog vikenda, kada će se u novom boravku u Arhusu boriti za vizu za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru.
Desetkovana selekcija, bez kapitenke Marije Jovanović, stuba odbrane Suzane Lazović i pouzdanog krila Biljane Pavićević, ka Arhusu (ili Orhusu, kako kažu Danci) putuje danas preko Beča i Stokholma. Imaće dva dana u „Ceres areni” (eks „NRGi arena”) da se spremi za prvi meč sa autsajderom Urugvajem. Dan kasnije je utakmica svih utakmica, protiv domaće Danske, a za nedjelju je zakazan obračun sa Rumunijom, za koji bi svi voljeli da samo odlučuju ko će sa pozicija 1 i 2 ka gradu poznatom po karnevalu, Kopakabani, „Marakani”...
"Došlo je vrijeme da idemo na put za koji se dugo spremamo. Želimo da se kvalifikujemo na Olimpijske igre i vjerujem da će ova generacija u tome uspjeti, jer vrijedno radimo. Vjerujem da možemo da napravimo taj ogroman korak, iako neće biti nimalo jednostavno. Mislim, ipak, da smo zaslužile još jedne Olimpijske igre", poručila je Jovanka Radičević, koja u odsustvu Jovanovićeve nosi kapitensku traku.
„Lavice” uglas govore da utakmica sa Danskom rješava sve, kao da računaju da će Rumunija prvog dana kvalifikacionog turnira savladati domaćina. Rukometašica Vardara, međutim, poručuje da uopšte nemaju tu kalkulaciju, već da o timu Klavs-Bruna Jergensena pričaju zato što im je to prvi pravi meč. Možda i odlučujući.
"Ne računamo ništa, niti gledamo kako će igrati, već samo razmišljamo o Danskoj kao o prvom i najtežem protivniku. Džaba bismo gledale Rumuniju ako protiv Danske ne bismo odigrale kako bi trebalo. Spremamo se isključivo za domaće, maksimalno smo im posvećene. Prednost je što smo dva puta igrale sa njima na Svjetskom prvenstvu i što su te dvije utakmice bile različite, jer smo prvu dobile, drugu izgubile. Kada prođe Danska, onda ćemo se okrenuti Rumuniji. Ali, prvi na redu je Urugvaj, da to ne zaboravimo", zaključila je djevojka koja je prije tri mjeseca u Danskoj bila drugi strijelac i sasvim zasluženo proglašena za najbolje desno krilo Svjetskog prvenstva, iako je Crna Gora bila osma.
Raičević: Leži nam danski stil rukometa
Crna Gora nije imala savršene uvertire pred odlazak u Arhus, jer je protiv podmlađene Hrvatske upisala pobjedu i poraz. Ali, igračicama je u mislima vjerovatno bilo ono pravo, ono što ih tek čeka...
"Dugo smo čekale ovo. Želja mnogih od nas je da se domognemo drugih Olimpijskih igara, a nekih da to prvi put urade. Vjerujem da ćemo igrati mnogo bolje nego protiv Hrvatske, jer ne možemo reći da smo zadovoljne tim izdanjima. Ima prostoru za bolju igru, a sigurna sam da će i biti tako u najvažnijim utakmicama za nas u ovoj godini", poručila je Milena Raičević.
Optimizam pred odlazak u Arhus temelji se i na činjenici da Crnoj Gori odgovara danski stil rukometa, sa puno trčanja. Mnogo više nego onaj koji forsiraju Hrvatska ili Rumunija.
"Hrvatice nam do sada baš i nisu ležale, nemamo dobar skor sa njima u međusobnim duelima. Dankinje nam više odgovaraju, jer igraju brže, na šta smo spremne. Već dugi niz godina se na to fokusiramo i vjerujem da ćemo uspjeti da ih zaustavimo u tome", naglasila je 26-godišnja Podgoričanka.
Bonus video:
